Nogomet ima svoje nepisane zakone. Jedan od temeljnih takvih jest "ako ne iskoristite šanse i dominaciju, može vam se dogoditi kazna". U sinoćnjem slučaju na Poljudu ta je kazna prestroga prema Vatrenima, ali Velšani nisu ništa "oteli". Temeljem svojeg mentaliteta borili su se do daske iako su kvalitativno nedorasli Hrvatskoj, vjerovali su u neki tap-in i naposljetku im se posrećilo. Wales je postigao gol točno onako kako se najavljivalo da su najopasniji, a to je iz prekida. Treba reći, iako su gosti poravnali u sučevoj nadoknadi, da su tako bili par puta opasni i prije, kada je recimo Daniel James promašio čistu šansu potpuno zaboravljen na drugoj stativi. Na toj se strani, i dekoncentracijom Juranovića, dogodio gol...
Traženje pukotina u obrani
Ostavimo li po strani osjećaj razočaranja zbog gubitka dva boda u sučevoj nadoknadi, pogotovo zbog očite dominacije Hrvatske, treba reći da je ona odigrala dobru utakmicu. U formaciji 4-3-3, s Livajom u špici, Kramarićem nominalno na desnom boku, ali sa stalnim ulaženjem u sredinu, te ostavljanjem prostora Juranoviću za prodiranje na liniji, pa s Perišićem raspoloženim za prodor s lijeve strane, Vatreni su odmah zavladali terenom. Trojka u veznom redu dobro je kontrolirala posjed i razigravala, dok su igrači posljednje linije visokim izlaskom doprinijeli plitkoj formaciji i stalnom pritisku na postavljenu obranu gostiju. Wales je igrao u 4-4-1-1, ali njihova ideja dijagonalnih dodavanja na visokog Moorea, koji bi trebao u kontri spuštati loptu za hitre Wilsona i Jamesa bila je jalova priča. To zato što je naš presing kad su bili u posjedu lopte bio dobar, ali i zbog činjenice da je kontrola posjeda Hrvatske bila dominantna, 60-70 % tijekom prvog dijela.
U praktično "bunker" postavljenoj obrani naši su tražili pukotine, bilo je centaršuteva, proigravanja, ali definitivno je nedostajao killer u kaznenom prostoru. Livaja se nije uspijevao izboriti za prostor pored čvrstih gostujućih stopera, a Kramarić se često vraćao po loptu duboko u naše polje. Ipak, baš je Kramarić uspio izboriti kontru, koju je onda izvanredno realizirao. Točno je da je mogao dodati Livaji, ali gol je pokrio njegovu osobnu inicijativu. Kudikamo je iritantnije bilo kad je u sličnoj kontri Kramarić, umjesto da samo položi loptu Perišiću, koji je sprintao u kazneni prostor, sebično zanemario suigrača i promašio...
Osjetio se izlazak ponajboljeg igrača
Tako se na poluvrijeme išlo samo s golom prednosti, uz jasnu dominaciju (70-30 % posjed, 9-1 šut, četiri u okvir za naše, nula za goste). U nastavku smo odmah propustili sjajnu šansu nakon krasnog duplog pasa Kovačića i Kramarića, a prvi je sam pred golmanom pucao preko gola. Od tada je Hrvatska idućih 10-ak minuta pala, izgubila dominaciju, Wales je zaprijetio i imao sjajnu šansu za poravnanje. No, tada njihov izbornik čini, po nama, krivi potez, jer vadi hitra krila Jamesa i Wilsona, koji su radili probleme našoj obrani. Ubrzo je Hrvatska vratila dominaciju i stalno pritiskala, ali nije uspijevala pronaći pravu šansu za pogodak. Jedino je Perišić s boka iznenada opalio (centaršut?), ali je lopta zasjela na gredu i odbila se u polje.
Dalić je mijenjao, uveo je osim Muse (umjesto ozlijeđenog Livaje u 52. minuti) u završnici Vlašića i Pašalića, a izvadio je Kramarića i Kovačića. Potonji je bio ponajbolji naš igrač i njegov se izlazak osjetio. Nažalost, Velšani se nisu obeshrabrili, vrebali su svoj aut za "in" rezultat i uspjeli su u posljednjim sekundama. Ovaj put je igra Hrvatske bila bitno iznad rezultata. To je utjeha u kontekstu nastavka kvalifikacija, jer kad imate igru rezultat će doći...