Zlatko Dalić tek je treći hrvatski izbornik koji je uspio voditi reprezentaciju na dva velika natjecanja, nakon Miroslava Blaževića i Slavena Bilića, a drugi nakon Ćire koji je s njom izborio nokaut-fazu. Iako ima svjetsko srebro iz Rusije i uspješne kvalifikacije za Euro, Dalić je kao i svaki trener koji se nađe na kormilu hrvatske reprezentacije pod povećalom javnosti i od njega se traži stalno potvrđivanje. Zato je skupina na Euru, za koju je sam postavio cilj prolaza, te završna utakmica sa Škotskom bilo toliko bitna točka za njegovu karijeru.
Nakon što je doveo Vatrene na Svjetsko i potom Europsko prvenstvo, po srebru iz Rusije još je jedan cilj ostvario i vjerujemo da ovog utorka u Glasgowu nije bilo sretnijeg čovjeka od njega.
U hrvatskom nogometu među ljudima koji diktiraju trendove i odlučuju ima velikih poštivatelja Dalića kao stručnjaka i čovjeka, ali i onih koji bi mu rado dali trenutačan otkaz, samo im nedostaje dovoljno argumenata. “Kopači” protiv izbornika pritajili su se nakon Svjetskog prvenstva jer u toj euforiji nitko nije mogao kontrirati, međutim, jedva su čekali krivi korak da krenu s optužbama. U međuvremenu su im se priključili i pojedini drugi jer način vođenja ekipe dao im je razloge. Zbog toga je Euro imao takvo značenje za njegov rejting na čelu reprezentacije i stoga je pobjeda nas Škotskom mir koji je tražio i dobio. Ne samo za Euro, nego i kvalifikacije za Katar.
Dalić je u Rusiji doveo do finala posloženu momčad koja je godinama stasala zajedno. Davno ranije mogla je napraviti veliki rezultat da je bila kvalitetnije vođena. Kako se to nije dogodilo, išla je težom i dužom stazom i sveukupno vjerojatno dosegnula manje. Iako je finale iz Rusije grandiozno. Nakon oproštaja bitnih igrača poput Mandžukića, Rakitića, Subašića, Ćorluke, Strinića... izbornik je trebao graditi novu priču. Ukomponirati stare i mlade, naći im optimalnu igru i formu, iznova posložiti hijerarhiju. To je daleko zahtjevniji trenerski posao. Bio bi za svakoga. Dalić je u Rusiji baš bio izbornik u užem smislu te riječi, dok je na Euru trebao biti trener. Tu se vidjela njegova trenerska ruka...
U jednom je ostao dosljedan, mnogi su menadžeri na njega ljuti jer nije ih slušao, nije sastavljao ekipu kako mu se diktiralo sa strane, nego po svojoj procjeni. Pa kako ispalo... No, to i dijelom govori zašto je opozicija jačala.
Biti hrvatski izbornik i voditi reprezentaciju na tri velika natjecanja za koliko je Dalić potpisao ugovor, budući da se lani dogovorio s HNS-om do Katara, nije pošlo za rukom nikome iz tri razloga: Ćiro je bilo politički nepodoban i svjestan toga sam se povukao te nije završio kvalifikacije za SP 2002. godine, Slaven Bilić je htio klupski izazov, a njih obojica i svi ostali imali su i zajedničku točku - loš rezultat! Blažević bi sigurno vodio Vatrene i na Euru 2000., nakon Eura 1996. i SP 1998. da se uspio plasirati, kao i Slaven Bilić na Svjetskom prvenstvu 2010. godine.
Ostali izbornici padali su ili nakon nekvalitetnog velikog natjecanja ili u skupini kad je gorjelo pod petama i plasman postao itekako ugrožen. Igor Štimac je jedini koji nije bio s Vatrenima na završnom turniru. Zlatko Dalić pretrpio je brojne i neugodne poraze, ali uvijek kad je bilo najvažnije išla ga je karta i izašao je kao pobjednik. Pritom je Luka Modrić njegov najvažniji adut i hamajlija...
