Nedostaje mi zagrebačka zima. Nakon previše toplih dana nedostaje mi malo hladnoće, ali srećom dolazim vam za božićne blagdane, na neobičan način Eduarda Da Silvu na drugom kraju svijeta u predvečerje utakmice Hrvatska vs Brazil puca nostalgija za nogometnom domovinom.
Potpisnika ovih redaka njegova čežnja za niskim temperaturama odmah vrati dvadesetak godina unazad, na davne Dinamove pripreme na Rogli. Bilo je kalendarsko ljeto, ali on je za vrijeme intervjua na planini cvokotao zubima od hladnoće. Mislim da sam ga prvi pitao što bi mu pisalo iznad broja na leđima da je ostao igrati u Brazilu. Tako smo saznali da ga kod kuće zovu Dudu.
- Mojoj obitelji je lijepo u Rio de Janeiru. Supruga me je zapravo natjerala da ovdje organiziramo obiteljski život jer Rio je divan, a ona je odavno savladala portugalski, govori ga perfektno i ovdje se udomaćila. Često se u medijima potencira kriminal i priča o opasnim favelama, ali ovaj grad nudi sve što ti nude druge svjetske metropole. Živimo u sigurnom kvartu gdje je moguće uživati u sadržajima na otvorenom. Restorani, sport, kultura, zdrava prehrana. Baš sve imamo ovdje, osim zime koja mi sada nedostaje - kaže Dudu u telefonskom razgovoru.
Sigurni su u laku pobjedu
39-godišnjak je za ‘vatrene‘ u 64 nastupa zabio 29 golova. Da mu Martin Taylor mesarskom intervencijom nije preuredio karijeru na vrhuncu moći, vjerojatno bi prestigao i Davora Šukera na vrhu golgeterske ljestvice.
- Kaj očekujem u četvrtfinalu? Da se Hrvatska plasira u sljedeći krug, ne? - odgovara u purgerskom slengu.
Zamolismo ga da argumentira stav. Cijeli svijet prepoznaje velikog favorita.
- Uoči utakmice s Japanom svi su ovdje o Hrvatskoj govorili s velikim respektom. Ono, u smislu da je strašna momčad, finalist posljednjeg Svjetskog prvenstva. Nakon tog meča kao da se nešto okrenulo, vjerojatno i pod utjecajem lake pobjede Brazila protiv Južne Koreje. Sada su svi sigurni da slijedi laka pobjeda. Čitao sam ocjene kako se Hrvatska mučila s Japanom, zemljom koju su Brazilci naučili igrati nogomet. Proigrali su kada je tamo otišao Zico, pa su poslije njihovi treneri u Brazil dolazili na školovanje, a sada su, eto, već toliko napredovali da mogu parirati finalistu SP-a u Rusiji.
Povlači Eduardo zanimljivu paralelu.
- Brazilci i Hrvati su zapravo jako slični, dijelimo gotovo isti mentalitet. Jedna pobjeda je dovoljna za veliku euforiju, a nakon poraza je sve katastrofa. Moj je dojam da je Brazil previše poletio nakon 4-1 pobjede protiv Koreje. Nisu pobijedili ne znam koga, to je ipak samo Koreja koja se ne može uspoređivati s Hrvatskom. Da su slučajno nabili Švicarce sa 6-1 kao Portugalci, sebe bi već proglasili svjetskim prvacima i ostatak turnira bi pretvorili u formalnost.
Vinicius i Casemiro najbolji
Ocjena da je Hrvatska protiv Japana izgledala nemoćno i umorno ima svoje temelje. Taj nogomet navijačima ne ulijeva veliki optimizam?
- Nema to veze. Ono što ja u prvom redu prepoznajem kada Hrvatska istrči na teren jest isti onaj gard iz Rusije, pobjednički mentalitet i odlučnost da se utakmicu dobije po svaku cijenu. Ušli smo u nokaut-fazu turnira gdje uživanje u nogometu postaje nevažno. Sve o čemu igrači razmišljaju jest pobjeda i prolaz u sljedeći krug. Zato očekujem da će ovdje najvažniji igrači još jednom potegnuti. Perišić je zabio i počeo se dizati u igri, a vjerujem da će Modrić odigrati novu veliku utakmicu. On u ovakvim prilikama nikad ne zakaže, iako ne bi bilo loše da malo potegnu Broz i Kova.
Može li potegnuti Neymar...
- Nisam siguran. Igrao sam pod blokadama s ozlijeđenim gležnjom kao i on, sjećam se koliko je to teško. Mentalno si blokiran, ne možeš pružiti sto posto. Zato manje strahujem od Neymara, a više od Viniciusa i Casemira. Njih dvojica su najbolji Brazilci na turniru ako mene pitate.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST
Bi li se iti jedna druga zvijezda ponašala kao Cristiano Ronaldo? Kako odmoriti najzaslužnije Vatrene pred utakmicu s Brazilom? Na ta i druga pitanja u novom Mundocastu odgovara nekadašnji proslavljeni nogometaš Dario Šimić.