Je li ples izraz spontane radosti ili način da se još malo narugaš suparniku kojem si upravo spakirao loptu u mrežu? Hoće li Brazil protiv Hrvatske nastaviti plesati ili će odustati od karnevalske točke kojom protivnički šesnaesterac pretvara u sambadrom? Jedna slabašno koreografirana "čagica" Neymara i prijatelja posisala je toliko publiciteta nakon uvjerljive pobjede Brazila protiv Južne Koreje da se svijet bacio na istraživanje porijekla te prakse, stigao do legendarnog Garrinche i njegova braka s pjevačicom Elzom Soares te usput praktično prekrižio opciju da bi "seleçao" u petak mogao i - otplesati sa Svjetskog prvenstva.
Dugo već Hrvatska jednu važnu utakmicu nije čekala u ulozi tako očitog autsajdera, kao što to čini ovih dana uoči četvrtfinalnog sudara na Education City stadionu u Dohi. Mediji su Titeove nogometaše na Mundijal ispratili kao prvog favorita za naslov, i već su mu zakazali veliki polufinalni južnoamerički "reunion" s Messijevom Argentinom. Kladionice su spremno prisvojile narativ, pa Hrvatskoj uoči dvoboja ostavljaju samo simbolične izglede za pobjedu (tečaj 8,0).
Zlatko Dalić očito neće imati problema s motivacijom u pripremi momčadi za Brazil, ima štofa za cijele zidne novine na temu "Brazilci vas časte besplatnom školicom plesa", ali jasno je da strategiju izbornik neće sagraditi samo na beskrajnom motivu "vatrenih". Pored psihološkog goriva, za proboj u polufinale trebat će mu i nešto čvrsto, opipljivo, empirijski potvrđeno na terenu. A toga, na sreću, u iskustvu najvećih zvijezda njegove svlačionice ne manjka. Dva relativno svježa primjera iz klupske prakse Luke Modrića i Ivana Perišića, a onda i jedan pametan plan kolege Murata Yakina, predstavljen tijekom SP-a, dokazuju da se protiv Brazila(ca) može igrati i pobjeđivati.
Kronološki naš mali pregled izgleda ovako. Početkom ožujka ove godine Modrić je u dresu "kraljevskog kluba" izbacio Paris St. Germain u osmini finala Lige prvaka, vukući konce igre u rijetko viđenom preokretu (od 0-1 nakon sat vremena igre do 3-1 pobjede). Preokreta ne bi bilo bez Karima Benzeme, strijelca hat-tricka, ali niti bez kapetana naše nacionalne momčadi, koji je prvo zaveo malu diktaturu na polovici pariške momčadi, a onda u završnici slomio kičmu PSG-ovim stoperima nemogućom asistencijom Benzemi za 2-1. Jedan od dvojice gostujućih stopera te večeri, govorimo o Marquinhosu, nije se do kraja utakmice stigao oporaviti od tog nokdauna, baš kao što Neymar nije mogao izmigoljiti iz čvrstog zagrljaja "policajca" koji ga je držao na oku i povremeno mlatio. Igrač zadatka zvao se Eder Militao, na katarskom turniru dosad je odigrao tri utakmice za Brazil na desnom boku obrane, što znači da bi poseban tretman u petak mogao uživati Ivan Perišić.
Ali osim što nije bojažljiv tip, strijelac 33 gola za "vatrene" zna ponešto o tome kako izaći na kraj s brazilskim bekovima. Krajem svibnja u finalu talijanskog kupa, on je odigrao simultanku protiv Juventusove obrane, za koju su nastupili Danilo i Alex Sandro, važni Titeovi ljudi na SP-u. Perišić je bio neuhvatljiv i za njih, kao i za Cuadrada, Rabiota i ostatak zvijezda u crno-bijelim dresovima. Interu je otvorio vrata prema trofeju prvo nebeskim skokom i asistencijom za Lautara, a zatvorio je priču s dva gola u produžetku utakmice. Ako je tražio ultimativnu potvrdu da Perišića treba nagraditi bogatijim ugovorom, Interov vlasnik dobio ju je te večeri, ali više nije bilo prostora za reakciju, jer je 33-godišnjak već bio dogovorio transfer u Tottenham.
Treća sličica stara je tek desetak dana, i odnosi se na utakmicu Brazil vs Švicarska (1-0). Gledajući utakmicu s tribine 974 stadiona, imao sam dojam da Brazilci (bez ozlijeđenog Neymara u sastavu) ne mogu nauditi pametno organiziranoj švicarskoj reprezentaciji. Utakmicu je atraktivnim volej udarcem na kraju prelomio Casemiro, ali kao vladari utakmice dotad su se na terenu izdvojili Granit Xhaka i vratar Yann Sommer. Prvi se u organizaciji igre spuštao duboko na prag vlastitog šesnaesterca i amortizirao visoki presing Brazilaca hladnokrvnim odigravanjima za bekove, stopere, i još hladnokrvnijeg Sommera, koji bi se na ispucavanja lopte u polje odlučio samo u krajnjoj nuždi. Strpljiva igra, orijentacija na posjed, mogu biti adut u Dalićevim rukama, jer trokut Modrić - Brozović - Kovačić (Majer) sposoban je, uz suradnju redovito kulerski postavljenog Gvardiola, sakriti loptu i najboljim veznim igračima na planetu. A pronađe li raspoloženog strijelca u Perišiću, Kramariću ili nekom trećem napadaču, ples s početka teksta nije nemoguće zamisliti kao Last Dance momčadi u žutim dresovima...
