London, Rio, Tokio. Ili srebro, zlato, zlato. Pa šest svjetskih zlata, pa europska, iako ova posljednja, kako kaže Valent Sinković, niti ne broje i neće vam uspjeti “iz glave” reći koliko ih imaju. Bezbroj je pobjedničkih intervjua iza njih, bezbroj odgovora na pitanje “kako se osjećate s ovim zlatom oko vrata”, “je li vam ovo ili ono prethodno draže”, a najbolja, baš najbolja stvar jest da su oni ostali isti. Svih ovih godina i bez obzira na to što sve velike medalje koje su osvojili ne bi mogli ni staviti odjednom oko vrata. Oni su ostali isti. Potpuno isti.
I to je ono što nas uvijek iznova oduševi kad razgovaramo s njima. Oni 20-godišnjaci koji su tek kretali u osvajanje svijeta u međuvremenu su postali tridesetgodišnjaci, svijet su u osvojili nekoliko puta, ali nije se promijenio način na koji komuniciraju. Jednostavni, iskreni, otvoreni...
Bralić ‘pobjegao’ u Selo
Zaboraviš koliko su zapravo veliki jer su toliko normalni.
- Savršeno pogođeno vrijeme za razgovor, taman smo Martin i ja u restoranu u Olimpijskom selu i sad možemo u miru razgovarati, tko zna gdje ćemo poslije sve slaviti - javio se Valent Sinković otprilike tri sata nakon što su osvojili svoje drugo olimpijsko zlato.
Trener Nikola Bralić nije bio s njima.
- On je već otišao u hrvatsku misiju, nije mu se dalo čekati dok završimo sve obaveze na stazi i samo nam je rekao “čuj, trenere zbilja ne cijene, idem ja u Selo” - sa smijehom je prepričavao Valent, a svako malo smo se tijekom razgovora vraćali upravo na trenera koji je s njima prošao cijeli put i potpisao svaki njihov uspjeh.
Bralićev savjet olimpijskim pobjednicima koji je Valent otkrio odmah nakon finala “ako ne želite doći kiseli doma ženama onda se razveslajte nakon utrke” nasmijao je sve, a to je samo jedna od “bralićevskih” izjava koje njegovi veslači kasnije godinama prepričavaju.
- Nema takvog kao što je on - kategorični su i Valent i Martin.
Na društvenim mrežama brzo nakon proglašenja objavili su fotografiju uz potpis “sanjaj dok to ne postane tvoja stvarnost”, a oni upravo žive stvarnost još jednog od svojih snova. Oni su posebni i zato što se nikad nisu bojali sanjati, ali niti ući u novi izazov i neizvjesnost. Kao nakon Rija kad su dva vesla u rukama odlučili zamijeniti jednim...
- Kad osvojiš nešto prvi put onda je to uvijek najbolje, pa bi po tome olimpijsko zlato iz Rija trebalo dobiti prednost, ali baš zato što je ovo osvojeno u dvojcu ‘bez’ osjećamo se kao da nam je prvi put. Potpuno je isti osjećaj - kaže Valent, a nadovezuje se Martin...
- Predivan osjećaj, poseban. I pao nam je kamen sa srca. Bili smo favoriti, znali smo da svi očekuju zlato od nas, a i nas je zanimalo samo zlato, ali treba to i odveslati. Gledajući nas možda se sve čini lagano, ali vjerujte, nije.
Čini se lagano jer oni dominiraju i baš su tako prošli kroz Tokio. Uvjerljivi u kvalifikacijama kao da su na jednom od svojih treninga a uz njih juniorske posade, sigurni u polufinalu i jednako sigurni u finalu. Kontrola od prvog do posljednjeg zaveslaja. Nije bila velika razlika u odnosu na drugoplasirane Rumunje, ali niti jednog trenutka nije bilo ni upitno tko će dobiti zlato oko vrata.
- Utrku smo odradili točno onako kako smo zamislili. Plan je bio izaći naprijed između prvih 250 i 1000 metara, na 750 je Valent viknuo “idemo sad” i nakon što smo se odvojili znali smo da nas Rumunji ne mogu stići osim ako ne dignu neki luđački finiš.
“Vi ste nadljudi”
Ali nisu mogli, a da i jesu, Sinkovići su bili spremni.
- U završnici je bilo samo odrađivanje posla, dosta je puhalo, valjalo čamac i nismo željeli ulaziti ni u kakve velike finiše budući da nije trebalo, nije bilo potrebe riskirati neku pogrešku nepotrebno.
Ako ćemo iskreno, svi su bili svjesni da ćete ostati bez zlata jedino ako napravite neku veliku pogrešku ili vam se dogodi neki peh s ozljedom.
- Na svu sreću smo na toj razini da kad odveslalomo svoju utrku onda znamo da ćemo pobijediti. I to je odličan osjećaj, ne zamaraš se kako je tko krenuo, je li poveo, a da i jest ne bi nam to ništa značilo ako bismo mi osjećali da dobro idemo. I ne bismo se nimalo živcirali jer bismo znali da ćemo ih na kraju dobiti - složio se Martin.
A kad su proslavili svoje drugo zlato, odradili fotografiranja, dobili komplimente u stilu “vi ste nadljudi”, objavili su na službenoj konferenciji za novinare cijelom svijetu ono što mi znamo već nekoliko mjeseci.
Pet godina je dovoljno
Ovo je kraj. Ne karijere, naravno, nego kraj veslanja u dvojcu ‘bez’.
- Pet godina je bilo dovoljno. Bilo je izazovno, imali smo uspona i padova, ali zadovoljni smo sa svime što smo ostvarili i sad možemo zatvoriti to poglavlje - rekao je Valent na toj pobjedničkoj presici, a mogli bismo se kladiti da su Rumunji, ali i mnogi drugi u dvojcima ‘bez’ popili nešto od sreće kad su to čuli, a svi oni koji pretendiraju na vrh u dvojcima na pariće okrenuli očima i pomislili “pa zar baš morate”.
- Nikad nismo u dvojcu bili zadovoljni kao u dublu, mislim da jednostavno nikad nećemo dosegnuti razinu koju su imali Eric Murray i Hamish Bond. Oni su još uvijek najbolji ikad - dodao je Valent na toj istoj konferenciji za novinare.
Novozelanđani su se oprostili u Riju nakon drugog olimpijskog zlata u dvojcima ‘bez’. Njihova dominacija je trajala od 2009. do 2016. i u tom razdoblju nisu izgubili niti jednu, jedinu utrku. Upisali su 69 slavlja u nizu, osvojili šest uzastopnih naslova svjetskih prvaka i odveslali najbrže vrijeme ikad - 6:08.50, koje je još živo. Jesu, oni su objektivno razina za sebe, a Sinkoviće nikad nije zanimalo biti drugi u nečemu, oni vole pomicati granice i sami biti na vrhu planine.
Da će u Tokiju veslati posljednje utrke u dvojcu ‘bez’ objavili smo u SN još u svibnju, ali tada su obojica molili da od toga ne radimo veliku priču dok ne prođe Tokio. Iako su već bili definitivno prelomili. Uostalom, da nije otkazano Svjetsko prvenstvo u Šangaju, koje je trebalo biti održano u listopadu, ove godine već bi na njemu veslali u dublu.
- U srijedu smo u Tokiju odradili posljednji trening u dvojcu ‘bez’ i nije nam bilo nimalo žao, nismo bili nimalo sentimentalni - smije se Valent i nastavlja:
- Dokazali smo u posljednjih pet godina da smo trenutačno u dvojcima ‘bez’ najbolji i nemamo više što dokazivati, a veslati dubl nam je puno veći gušt. Puno mirniji smo u njemu, a sad smo već u godinama kad želimo raditi ono što nam je najveći gušt.
Doslovno smo u mislima mogli vidjeti kako Martin pokraj njega klima glavom s odobravanjem, a njegove riječi su to i potvrdile...
- Jedva čekam prvi trening u dublu, a u dvojac više ne idem.
Nasmijao nas je s ovim “jedva čekam prvi trening”, pa od osvajanja olimpijskog zlata jedva da su prošla tri sata...
- Ha, ha, dobro nisam baš mislio da jedva čekam sutra trenirati. Ne bih baš odmah na vodu, ali kad se vratimo nakon odmora bit će to baš lijep prvi trening.
Bit će borbe, jedva čekamo
Iako nas ne bi iznenadilo nimalo da i prije kraja odmora Martin odradi pokoji trening, ne bi mu bilo prvi put.
- Znam da će mi odmor trajati tri tjedna jer toliko traje godišnji supruzi, a moguće je da ću i u tom periodu odraditi koji trening sebi za gušt. Ja volim trenirati, a već sam došao do toga da se loše osjećam ako duže nemam trening. Neće to biti ništa jako nego lagano, za sebe, za zdravlje - pojašnjava Martin.
Zapravo su već u svom novom filmu, brzo smo to shvatili po Valentovim riječima...
- Idemo dalje, nabrijani samo na dubl.
Tri sata nakon olimpijskog finala, nismo izdržali da ih još jednom podsjetimo...
- Ha, ha, eto dokaza da nemamo problema s motivacijom. Gledali smo kako su Francuzi pobijedili, bit će borbe, jedva čekamo.
Francuzi Hugo Boucheron i Matthieu Androdias su ih naslijedili na olimpijskom tronu u dvojcu na pariće, usput su skinuli najbolje vrijeme na Igrama u ovoj disciplini, ali ono najbrže odveslano ikad još stoji - 5:59.72. Vrijeme braće Sinković na Svjetskom prvenstvu 2014.
I sad se jedini koji su u dvojcu pariće odveslali 2000 metara ispod 6 minuta vraćaju na svoje najdraže igralište.
- Sve što radimo, radimo za sebe. Dokazali smo da možemo promijeniti i disciplinu i stil veslanja i opet biti najbolji, napravili smo nešto što nije nitko u muškom veslanju spojivši svjetska i olimpijska zlata u dublu i dvojcu, jako smo ponosni i sad idemo dalje - mirno je zaključio ovu priču Valent, a jednako mirno se nadovezao Martin:
- Uživamo u zlatu, ispisali smo povijest i idemo se sad odmoriti, a onda s guštom ponovo u dubl.
Koji se će se možda pretvoriti u četverac, ali o tom-potom.
- Sad više nećemo reći kao nakon Rija “iduće četiri godine smo u dvojcu”, nećemo se na taj način vezati za neku disciplinu. Ići ćemo godinu po godinu, plan je prvu iduću veslati dubl, a kasnije ako Lončarići budu na razini da možemo u četvercu biti konkurentni za zlata, otvoreni smo za tu opciju. Zašto ne, ako bude prilike.
Olimpijski pobjednici. Drugi put. I novi izazov, a još nisu zlata ni donijeli doma. I to je razlog zašto su oni toliko dobri. Janica s veslima, napisali smo dan ranije. Ima nešto u tome, posebne je lako prepoznati jedne u drugima.