Pregovarački tim Europske unije i kolege iz Ujedinjene Kraljevine sastali su se u nedjelju navečer u Bruxellesu nakon neuspješnih pregovora u Londonu kako bi nastavili pokušaje za kompromis kojim bi se osigurao Sporazum o trgovinskim odnosima od 1. siječnja sljedeće godine, kad istječe prijelazno razdoblje Brexita. Svaka strana prebacuje lopticu odgovornosti za neuspjeh drugoj strani i sve je manje vremena za dogovor, iako je velika većina Sporazuma već odavno dogovorena.
Ali ta mala pitanja, tri ili četiri, oko kojih nema dogovora, bitna su i jednoj i drugoj strani. Glavne prepreke oko kojih se EU i UK ne uspijevaju dogovoriti su vezane uz ribarstvo, jednaka pravila igre te upravljanje i ovlasti za provođenje sporazuma. Uz sva ta tri pitanja vežu se i ona o standardima i zaštiti okoliša. Oko ribolova stvar je jasna. London želi da britanski ribari mogu svoju ribu prodavati na tržištu EU. Bruxelles, prije svih zbog pritiska Francuske, pristao bi na to jedino ako EU ribari dobiju mogućnost nastaviti loviti ribu i u britanskim vodama. Koliko god mali bio udio ribarstva u gospodarstvu i EU i UK, ili u trgovinskoj razmjeni, pitanje ima političku i simboličku važnost jer se tiče suvereniteta, a bio je jedan od argumenata tijekom kampanje za Brexit pozivima da "Britanija konačno upravlja svojim morem".
Drugi je problem nešto složeniji. Radi se o "jednakim uvjetima igre", odnosno istim pravilima za sve. To znači: ako Ujedinjena Kraljevina dobije neometani pristup tržištu EU za svu svoju robu, bez carina, onda se mora osigurati da britanska poduzeća u svojoj državi ne budu privilegirana u odnosu na ona iz EU. Dakle, britanska vlada ne bi smjela svoja poduzeća dovesti u privilegiran položaj poreznim olakšicama, subvencijama ili državnim potporama. Najlakše bi bilo to riješiti primjenom EU pravila o tržišnom natjecanju, s kojima Britanija ima iskustva i što ne bi bilo teško u praksi ni poduzećima. Ali i u ovom pitanju London želi dokazati da sad UK postaje "potpuno neovisna država koja sama odlučuje o svojoj politici subvencija". Isto tako EU neće dopustiti da se britanska roba bez carine proda na jedinstvenom tržištu EU ako ne zadovolji sve stroge standarde propisane pravilima Europske unije.
I zadnje je pitanje ono u upravljanju eventualnim sporazumom. Strane tek trebaju dogovoriti tko je odgovoran za praćenje primjene sporazuma i tko ima ovlasti intervenirati u slučaju kršenja. Za Veliku Britaniju dosad je bilo neprihvatljivo da to bude Sud Europske unije u Luxembourgu. Čak će i doprema cjepiva Pfizer-Biontech - koje se proizvodi u Belgiji, a već ima dozvolu za korištenje u UK - biti otežana. Zato su Britanci pripremili i vojne avione kojima bi prevozili cjepiva u tom slučaju. Trgovinska razmjena između EU i UK iznosi 43 posto ukupnog britanskog izvoza i više od 50 posto izvoza.