Rekao je Tin Srbić nekih pola sata nakon završetka natjecanja, "mama sigurno negdje šeće psa i još uvijek nema pojma da sam osvojio medalju".
Mama Karin nikad ne gleda sinov nastup i doista je s Tinovim psom Zdenkom šetala po Dubravi, dok su tata Saša i sestra Tena bili pred televizorom.
No, ipak je brzo doznala za medalju.
- Odmah. CIA radi čuda - uz smijeh će mama Srbić.
- Odvukao me Zdenko u drugi kvart, u Studentski grad! I on bi očito u "olimpijsko selo", veselo će se mama olimpijskog medaljaša.
Telefon joj nije prestajao zvoniti.
- Preponosna sam. Presretna. Moje dijete je ostvarilo svoj san. Pa što majka može više poželjeti? Samo da mi se još sretno vrati doma. Onda će mi srce biti na miru.
Kasnije je u miru pogledala sinovu vježbu za odličje.
- Meni nije bila bitna nikakva medalja. Fućkajte to, samo da je on meni dobro. Da se ne ozlijedi. I da je sretan. Gledala sam reprizu nastupa. Ma, možda bih se ja nakon toliko godina i usudila pogledati nastup, ali sad me već počelo mučiti to da mu ne donesem nesreću. Jer, kad ja ne gledam, sve ide super.
Krce: Nismo ni pomislili na lakšu vježbu
Trener Lucijan Krce teško je pronalazio riječi nakon uspjeha karijere svog najboljeg učenika.
- Jako sam ponosan na Tina, izdržao je sav pritisak. Bilo je deset dana od kvalifikacija do finala i dobro se snašao u toj situaciji. Kad je krenulo finale, vidjeli smo da ima dosta kikseva i da bi možda i vježba s nižim startom mogla biti dovoljna za medalju, ali držali smo se dogovora. Nije bilo ni primisli da bi išao s lakšom vježbom, htjeli smo se pokazati u najboljem sjaju, pa što bude, i tako je i bilo - istaknuo je 46-godišnji stručnjak.
Pogledajte video: Obitelj i prijatelji prate finalni nastup Tina Srbića na Olimpijskim igrama