Niti je Francuska u krizi, niti je njihov novi junak Wesley Pardin novi Thierry Omeyer. Francuska je sjajna reprezentacija, čija je kvaliteta neupitna i trenutno je u fazi smjene generacija, što nikad nije jednostavno, posebno kada iz godine u godinu mijenjaš asove koji su osvojili baš sve od Oneste, Omeyera, braće Gille, Fernandeza, sada Karabatića…
Previše ljevaka
Ova je Francuska vrlo potentna momčad sa svojim realnostima, koje nisu blizu onoj slavnoj generaciji. Za to treba i puno vremena i puno naslova. Imati najbolje pojedince ne znači imati i najbolju momčad. To je drugi dio posla koji čeka izbornika Gillea.
Francuska još uvijek ne može definirati igru u dva pravca bez izmjena, Francuska nema definiranog srednjaka koliko god je Kantin Mahe odigrao briljantnu utakmicu protiv Norvežana. On je posljednjih godina išao previše gore - dolje, da bi bio konstanta. Timothey N’Guessan odigrao je isto briljantnu utakmicu u dva pravca, no koliko god dobar bio veliko je pitanje je li kapacitet za izdržati turnir na toj razini. To nije dokazano. Treće, imaju previše sjajnih ljevaka, a svi igrati ne mogu, što nije lako za raditi niti jednom treneru.
Četvrto, Guigou i Abalo su tu u reprezentaciji možda i posljednji put, a tih definiranih zamjena za njih dvojicu nema. Za to treba kontinuitet, a za kontinuitet treba vremena i veliki rezultat. Protiv Norveške su odigrali odlično, Luka Karabatić i Ludovic Fabregas napravili su beton u obrani iza kojeg je briljirao Wesley Pardin. Taj tamnoputi bacač je sve oduševio, baš kako je nekad kraj Omeyera godinama uspijevao biti vidljiv Dauda Karaboue.
Pardin je dobar, ali nikad neće biti Thierry Omeyer. Njegovi interesi nisu na razini Omeyerovih koji je branio u vrhunskim sastavima. Pardin je 11 godina bio u Toulouseu, pa je sada četvrtu u Aixu. Nije mu rukomet sve na svijetu, voli se zabaviti, pa smo ga tako mogli prije nekoliko godina vidjeti kako predvodi i Francusku u rukometu na pijesku na EP na zagrebačkom Jarunu. Puno je sjajnih utakmica odigrao Pardin u Francuskoj ligi, ali na ovoj razini ovo mu je tek premijera.
Ne bi bilo prvi put da 31-godišnjak postane junak preko noći, jer bio je to i naš Vlado Šola u Portugalu 20003. godine. Možda Pardin uspije, možda postane junak ovog SP-a, makar je važno ne zaboraviti, a ni Gille sigurno nije, da je prvi francuski vratar Vincent Gerard. Pardin je bio iznenađenje i pun pogodak Gillea i to je u ovom trenutku sve. Raditi procjene i usporedbe s nekim kao Omeyer na jednoj utakmici, nije pristojno, ali Pardinu respekt za ono što je pokazao. Sa njegovih 20 obrana Francuska može pobijediti svakog na svijetu bez problema. No, vidjet ćemo hoće li nastaviti baš tako.
Norveško mučenje
Pardin je s Martiniquea s kojeg je svojevremeno stigao i veliki Jackson Richardson. A tamo rukomet nije sve na svijetu. Iskreno, da ga sretnete negdje izvan terena, prije biste rekli da je neka reggae zvijezda nego rukometni vratar.
I ponovit ćemo ono što smo rekli u uvodu SP. Francuska je kandidat za najviši plasman u Egiptu. Kako bi rekao Grunf “predobri su da bi bili slabi”. No, ovu Francusku ne treba uspoređivati s onom o kojoj svatko od nas pomisli prvo. Ovo je nova priča u kojoj se nakupilo puno inata momčadi nakon silnih uvreda francuskih medija nakon što su lani ispali s Eura u prvom krugu. A sad je to još podebljao i krah protiv Srbije u kvalifikacijama za Euro prije neki dan. Otišli su s puno sumnje i samo veselje nakon utakmice govori koliko im je bilo stalo. Oni nekad se nakon prve pobjede nisu veselili uopće. A znao je biti i poraz. Motiv radi čuda, a još kada imaš argumente kao Francuska, nemogućeg nema...
I još nešto oko Norvežana. Bez obzira na poraz i probleme, to je top reprezentacija, još uvijek kandidat za najviše. Sada će im se vratiti O’Sullivan, pa će Sagosenu i Johanessenu biti lakše, a to je uvijek opasno. - Nismo odigrali dobru utakmicu, mučili smo se kroz svih 60 minuta - rekao je izbornik Christian Berge. - Mučili smo se zabiti gol i to nas je izmorilo pred kraj utakmice. Možemo i moramo bolje od ovog.