Ima jedan stari poznati stih: "Jedan poziv m(ij)enja sve". Veselin Vujović istog bi se časa pojavio u Zagrebu kad bi mu se na zaslonu telefona pojavio broj koji počinje s +385 i kad bi mu glas s druge strane žice (recimo, Zoran Gobac) rekao da mu nudi upražnjeno mjesto hrvatskog izbornika.
Došao bi istog časa iz Banja Luke gdje vodi slavni Borac, prvaka Europe iz 1976. Uostalom, ima li netko tko to ne bi prihvatio?! Bivši trener Zagreba začuđen je Červarovim postupkom nakon poraza od Argentine, ne razumije ga sasvim, no kolegijalno ne "gazi" Linu Červara:
- On je s Hrvatskom osvojio toliko toga, napravio je velike stvari i nikako ne zaslužuje da ga se tako tretira i pljuje, posebno po društvenim mrežama. Nije mi jasno kako se takvog čovjeka može razvlačiti po blatu. On je osjetio da to mora napraviti jer momčad ne igra kako treba, no nije baš idealan trenutak, trebalo je to ostaviti za period nakon SP-a, treba još odigrati s Danskom. Možda je njegov istup bio malo ishitren, pod dojmom. Teško mi je ovako sa strane analizirati što se dogodilo, puno je tu faktora u igri. Ljudi i ne razumiju kako je biti u toj ulozi. To je kao da sa strane gledate partiju šaha i sve vidiš. Za stolom je drugačije, uostalom greške su sastavni dio posla.
Ipak, kako je došlo do raspada sistema, Hrvatska ne igra nikako?
- Ne može se uvijek ni biti u vrhu, no, Červar je možda ipak malo više trebao dati priliku mlađim igračima, Jaganjcu, Martinoviću, Šarcu, to je dobar put. Vratili su se neki stariji, uveo je i Kevića kao 34-godišnjeg debitanta, vidi se da je Červar sve podredio rezultatu, no možda Hrvatskoj sada trebaju mlađe snage, kao Vistorop, Gadža, Šipić... Možda se neko vrijeme i ne treba ganjati rezultat, nego slagati generaciju za budućnost. Moglo bi Hrvatsku koštati to što se kasni s guranjem mlađih "u vatru". Što se konkretno dogodilo s ovom momčadi koja može puno bolje, ne znam. Trebao bih biti "unutra" jer je lako propovijedati sa strane.
Vratimo se na Červara, krivnja je ipak sasvim sigurno na njemu...
- Ponovit ću, nije sve crno i bijelo. Cijeli je SP pomalo nakaradan. Donedavno se igrao Final Four Lige prvaka, nije bilo sigurno hoće li se SP uopće održati, testiranja su svakodnevna, nema gledatelja, došle su zamjenske momčadi, Egipćani su digli dreku na suđenje... vlada kaos, sve je pomalo čudno i nije lako igrati u tim uvjetima. Što se Line tiče, možda je on stvarno mogao otići ranije kao heroj nakon srebra na EP-u, no to je bio njegov izbor. Siguran sam da je želio samo najbolje.
SP se možda i nije trebao uopće igrati, misle to mnogi...
- Govorio sam da se Final Four Lige prvaka ne smije igrati uoči SP-a, ne u tom terminu pa da igrač kao Sander Sagosen na njemu kao igrač Kiela igra protiv PSG-a s kojim je počeo sezonu. Opet sam kažnjen s pet tisuća eura zbog "nanošenja štete ugledu rukometa". To što oni štete zdravlju igrača, to uopće nije bitno?! To što 95 posto normalnih ljudi misli kao ja, to isto nije bitno?! No, nemoguće ih je pobijediti i ja više nemam stomak za borbu s njima. Opet sam ja ispao "grbav" i lud, valjda ću se i ja jednom opametiti.
Kako se može rasplesti SP?
- I to je teško reći. Francuzi se muče, ali guraju, na iskustvo dobivaju utakmice u zadnjih pet minuta, ne bih rekao da će oni do kraja. Španjolci opet nekako djeluju iz drugog plana, godinama imaju istu momčad, mogu opet daleko uz Alexa Dujšebajeva kao lidera te momčadi. Norvežani i Danci su odlični, drago mi je da su se digli Mađari, Poljaci, da su tu i Egipćani, to je dobro za rukomet. Nekako sam ipak najbliži mišljenju da ćemo imati skandinavsko finale. Žao mi je Makedonaca koji su došli kao zamjena, a onda su rasprodali ugled reprezentacije koja je posljednjih desetljeća bila odlična.
Sad je ipak glavna tema Červarov nasljednik; imena se nižu, možda je ipak vrijeme za stranca, i to baš ovog stranca koji to i nije?
- U Hrvatskoj je trend "ulaganje" u vlastite trenere, u bivše igrače kojih se dosta odlučilo za trenerske vode. Bilo bi čudo da novi izbornik bude stranac. Vidim da imam ogromnu podršku javnosti u anketama, no to ne znači ništa, izbornike ne bira "volja naroda". No, kad bi me zvali, da, prihvatio bih, zašto ne?" Iako sam neki dan napunio punih 60 (18. siječnja, nap.a.) i umorile su me stalne borbe s vjetrenjačama, Hrvatsku ne bih odbio. ne bi je nitko odbio...
Kako je u Borcu?
- Spremamo se za nastavak sezone. Bit će napeto, tu su Izviđač, Kelentrićeva Sloga Doboj... U Borcu sam samo do kraja sezone, tražili su me na pet mjeseci. Muči me to što nema novca za pojačanja, a ovdje se pojačanjima smatraju igrači od tisuću eura. Zagreb, Celje i Vardar, najbolji klubovi iz naših prostora najgori su u Ligi prvaka i to me smeta, no, tako je kako je, tu nema pomoći