Navijači su uvijek popaljivi, pogotovo naši. Tanka je nit kod nas između “niš’ to ne valja” i “tko nam što može, najbolji smo u svemiru”. A kad dođe siječanj svi se pretvore u rukometne izbornike i svi znaju tko bi, koliko i što trebao igrati iako prethodnih jedanaest mjeseci velika većina nije pogledala niti jednu klupsku utakmicu ni onih za koje se kunu da bi morali biti u igri, ni onih koje bi prvim avionom poslali doma.
Bivši igrači su, logično, uglavnom puno umjereniji i oprezniji u izjavama, jer puno toga su osjetili i na svojoj koži. Jakov Gojun je bio dio reprezentacije na Olimpijskim igrama u Riju kada nas je Katar šokirao u prvom kolu, ali...
Mora se znati tko je glavni
- Ova današnja reprezentacija Katara nije ni blizu onoj koja je igrala na SP-u 2015. i na tim OI u Riju. Imaju još nekoliko zvučnih imena, baš sam gledao sad jednu njihovu utakmicu i vidio da se Danijel Šarić još ne da, da je i dalje u formi, ali ako ih shvatimo ozbiljno, ako uđemo maksimalno i odigramo kao protiv Angole drugo poluvrijeme ne bismo trebali imati problema. Ovo nam je treća utakmica i mislim da ćemo vidjeti ono što svi očekujemo, a to je naša kvalitetna obrana s brzom tranzicijom.
Mirza Džomba neki je dan spomenuo da je igranje bez publike upravo nama, uz logično domaćina Egipat, najveći problem, jer nam je jako bitna ta energija koju dobivamo s tribina. Slažete se s time?
- Da, to je istina, nama su navijači uvijek bili osmi igrač, vidjelo se to i prije dvije godine na SP-u u Njemačkoj i prije godinu dana na Euru. Recimo, i ja sam došao lani na finale kao navijač, nisam to mogao propustiti, a te emocije s tribina koje te nose su mnogima iz drugih reprezentacija neshvatljive. Često su me Nijemci pitali kako to da su naši navijači toliko srčani bez obzira o kojem se sportu radilo. Mi doista živimo od toga, to je naša velika snaga, a sport je takav da moraš imati dozu adrenalina. To jako fali u Egiptu, ali kako je nama tko je i drugima i ne smije nam to biti nikakav alibi. Treba se priviknuti na situaciju i gledati samo sebe.
Stalno se spominje ta naša obrana od koje sve polazi. Izbornik ženske reprezentacije Nenad Šoštarić smatra da nam je na početku ovog prvenstva falio kontakt u njoj, prekidanje akcija suparnika, što bi mislite?
- Slažem se s time. Puno se oslanjamo, pogotovo u 5-1 obrani kako će Duvnjak presjeći neku loptu, i mislim da nam fali te agresivnosti koja diže dijelu ekipu, golmana, cijelu klupu. Vidjelo se to i protiv Angole, kad smo napravili nekoliko prekršaja u drugom dijelu automatski smo bili drukčija ekipa. Kad dođe s druge strane jedan Hansen ili Sagosen i slični igrači bez kontakta u obrani će nam biti jako teško. Definitivno moramo podignuti agresivnost u obrani i vući kontru i polukontru i na tu foru lomiti suparnike. Kad se igra gol za gol lako dođe i do stresa i nervoze pa i kad imaš šansu pogodiš stativu ili ti golman obrani. No, Lino je tip trenera koji uvijek sve gradi preko obrane, siguran sam da će to biti tako i sad, ja vjerujem u te igrače i siguran sam da kroz kvalitetnu obranu možemo napraviti dobar rezultat.
U prve dvije utakmice je izbornik i jako puno mijenjao, igrao s igračima na pozicijama koje nisu njihove, što mislite o tome?
- Mora se znati tko su nositelji, u obrani i u napadu. Lino stvarno malo puno mijenja, je li to zato što želi svima dati šansu ili iz nekog drugog razloga, ne znam, ali to je njegova odluka koju treba poštovati. Momci koji su duže tamo znaju što im je činiti, prošli su puno toga, imamo dosta iskustva, igrači su nam nositelji u jakim klubovima i siguran sam da ćemo kroz ovih nekoliko utakmica doći na naš nivo i mislim da će biti dobro.
Znači, optimist ste za nastavak prvenstva?
- Jesam. Nikad se nikoga ne smije podcijeniti, a nekad lakše grupe ispadnu teže nego kad igraš protiv jačih suparnika, ali imamo dobar put prema četvrtfinalu.
Martinović ide na glavu
Tko vam se najviše dopao u prve dvije utakmice?
- Mali Martinović je najviše pokazao, nekoliko godina ga pažljivo pratim, i igrao sam protiv njega dosta puta, pokazao se već jako dobro u Bundesligi, a i na ovom SP-u je pokazao drskost, ide na glavu, baca se, pokazuje sve ono što želimo vidjeti od vanjskog igrača. Osobno puno očekujem i od Šebetića, Mandić je jedan od onih mlađih koji mogu i moraju povući, jer ne možemo se osloniti da će Duvnjak, Musa, Horvat, ovi stariji, sve napraviti sami.
Za Gojuna nema dvojbe koji recept trebaju primijeniti...
- Moraju svi zajedno disati i ginuti za svaku loptu, kao što su igrali lani na Euru gdje ih je baš bilo lijepo gledati. Siguran sam da to mogu prenijeti i na ovaj turnir, samo neka vjeruju u sebe.
I samo još jedno...
- Tek su dvije utakmice iza nas i ne treba raditi drame, treba biti pozitivan. Puno puta smo dokazali koliko smo jaki u rukometu, mi smo među najtrofejnijima i premda je malo loše krenulo turnir je dug, ima se tu još puno za igrati i treba im samo dati šansu i povjerenje.