Stručni komentator: Boris Dvoršek, bivši strateg Zagreba, danas trener u Italiji
Dan je počeo dobro, saznali smo da Danska neće biti kompletna i da će se čuvati za četvrtfinale, to je zvučalo dobro. Drugi dio dana bio je još bolji, Katar nam je donio veliku šansu, nadu i motivaciju, svi smo bili uvjereni da ćemo to iskoristiti, ali ovo očito nije bio naš turnir. S obzirom na to kako smo igrali cijelo prvenstvo, jednostavno nismo zaslužili proći.
Nismo se uspjeli sabrati i posložiti, nismo pronašli odgovor za Dansku koja ipak dominira i nije svjetski prvak zbog Hansena nego zbog sustava, stigla igre kojeg se stalno drže. Igraju predobro da bismo ih mi u ovom trenutku imali šanse dobiti.
Puno toga nije štimalo. Raspali smo se nakon 35. minute, prestali vjerovati da možemo i lagano su nas dobili. Čak smo i dobro počeli, ali vidjelo se da je obrana bila loša.
Sve ekipe imaju dva specijalista za obranu, nama uz Musu nedostaje još jedan takav igrač u sredini, kao Gojun nekad, koji će ući u faul i biti autoritet u obrani. Previše golova primili smo sa širokih pozicija, a pivotu smo dali da se lagano šeće kroz našu obranu. U napadu nam je nedostajalo brzine i kombinatorike, kao i tijekom cijelog prvenstva. U prvom poluvremenu opet nismo imali igru za krila, bili smo bez širine, sve se nabijalo na sredinu i na pivota.
Bilo je i dosta psihologije u igri. Očito je unutar ekipe bila malo poremećena atmosfera, a ona je uvijek ključ za dobar rezultat. I dalje su to sve vrhunski igrači, Lino Červar i dalje spada među najbolje hrvatske trenere u svim sportovima, donosio nam je najveće medalje. Ali u Egiptu kao da je sve to nestalo.
Svaki trener ima svoju ideju i viziju, stoga smatram da je bespredmetno raspravljati o taktici. Svatko ima svoju ideju i bira igrače prema toj ideji. No, teško je ovakvu utakmicu koja je za nas bila finale dobiti s takvim govorom tijela, bez emocija... Na poluvremenu gubimo s dva razlike, a svi glave dolje. To nije gard pobjedničke ekipe. Žao mi je što Martinović nije dobio priliku igrati u oba pravca kad je sve bilo riješeno jer on je naša velika perspektiva.
Vjerojatno bi vam 10 od 10 trenera u Hrvatskoj uoči prvenstva reklo da imamo ekipu za medalju, jasno je da se svi koji smo u rukometu osjećamo razočaranima, također i navijači. Ovo je bio naš najlošiji turnir kroz dulje vrijeme, no i Danci su lani rano ispali na Euru kao svjetski prvaci, ali su nastavili dalje, vratili se jači, i sad grabe prema medalji. I Francuzi su prošli kroz sličnu situaciju.
Bilo bi dobro da i mi sport nekad doživljavamo poput Skandinavaca. Volio bih da sad ne bude tragičnih shvaćanja, jer vrlo brzo slijede teške kvalifikacije za Olimpijske igre. Najlakše bi sad bilo pljuvati po svima. Ljudi koji vode savez sve vide i sve znaju i povući će pametne poteze. I dalje imamo vrlo jaku reprezentaciju koja može dobiti svakog u Europi i u svijetu. Tko god dođe nakon Line, neće mu biti lako, ali nije bilo ni Lini kad je došao. U svakom slučaju, njegov nasljednik imat će na izbor vrlo kvalitetne igrače.
