Običnim tankim štapom, bez propisne ribičke rolice, s najtanjim flaksom debljine paučine, Hrvoje Horvat u Budimpešti na obali Dunava lovi ribičkog kapitalca. Zagrepčani bi rekli, lovi "Juru s Jaruna". Horvat lovi mitskog soma od 200 kila, kojeg još nitko nikada vidio nije, lovi polufinale EP-a.
Nakon poraza od Crne Gore, nakon što je momčad satrala korona, nakon niza "grešaka u koracima", to je "Mission Impossible". To je obična ribička priča u kojoj su metri zapravo centimetri. Previše toga se treba dogoditi i poklopiti da bi se uspjelo. Tanka je to dlačica, tanka poput ribičkog najlona s početka priče. Paučina unaprijed raznesena vjetrom.
Novi nastup na velikom turniru opet je otkrio stare boljke i probleme vezane, ne strogo uz Horvata, jer su one postojale i prije, za Červarova, Golužina i Babićeva mandata. Njemu je korona zapravo dobrodošao alibi i nitko ga za nešto posebno u tim neregularnim uvjetima i ne može osobno okrivljavati. No, objektivno oko neke izbornikove propuste mora istaknuti.
1. Selekcija igrača
Stara i ne baš pametna vizija HRS-a: pomlađivanje se zove. Tako je bilo 2013., kad je Goluža otpisao Balića u najboljim godinama, isto se dogodilo nekoliko godina prije domaćeg EP-a 2018., tako je i sada. Bit će sigurno tako i uoči domaćeg SP-a 2025.
Stvaranje momčadi za neko unaprijed fokusirano natjecanje nikad nije bilo dobro. Pomlađivanje na silu, a u reprezentaciji uvijek, baš uvijek i neizbježno uvijek, trebaju igrati najbolji. Gdje su na popisu sudionika EP-a bili Marin Šego, gdje je Igor Karačić, gdje je Manuel Štrlek?! A Ivan Čupić nije star?
2. Stvaranje pozitivne konkurencije
Problem je vezan uz pitanje prvo. Mlad i perspektivan igrač nikad neće biti najbolji ako bez punog fajta u procesu ulaska u reprezentaciju ne mora poderati koljena. Najbolji je primjer uvijek borbeni i nabrijani David Mandić. Da se za svoje mjesto pod suncem svakog dana mora tući sa Štrlekom, bio bi još puno bolji igrač. To je narušavanje prirodne konkurencije.
3. Nedosljednost
Pod a): Uzme li se u obzir da je pomlađivanje u reprezentaciji "egida" broj jedan, kada je korona započela svoj "pir", zašto su u momčad pozvani ove godine otpisani Musa te "penzioneri" Gojun i Alilović, a ne neki mladi dečki. Pod b) Neki mladi igrači koji su inicijalno pozvani, u Szegedu i Budimpešti grijali su klupu i imali malu minutažu, umjesto da ih se, kad su već tu, "baca u vatru".
4. Igra bez krila, izostanak kontri i polukontri
Iskusni Čupić i mladi Jelinić bili su solidni, no u četiri utakmice jedva da su istrčali kontru, u napadu 6/6 jedva da su dobili loptu, nisu utrčavali u sredinu.
5. Horvatovo inzistiranje i vizija o vrataru broj jedan i vrataru broj dva
Nepotrebna hijerarhija, broj jedan je onaj (kao u točki prvoj), koji je u tom trenutku najbolji.
6. 'Spuštanje lopte'
Tin Lučin je od euforičnih medija nakon samo tri utakmice postao novim Duvnjakom ili Lackovićem, Martinović je postao novi Metličić. Posao medija je da nabrijavaju atmosferu, posao izbornika je da "dijeli šamare" i stavlja stvari na svoje mjesto. Horvat to, čini se, nije učinio.
7. Pogreške u taktičkom smislu, u vođenju igre
Ta se greška Horvatu može i oprostiti. Pripremiti, voditi i uigrati momčad koja se svaki dan mijenja, nemoguća je misija.
8. Greška u vođenju momčadi protiv Crne Gore, izostanak "stimulacije"
Štogod tko o tome mislio, izbornik nije nabrijao igrače. Oni možda i jesu htjeli, no - u utakmici u kojoj je sve jako rano krenulo krivo, naši su zaradili samo tri isključenja (Gojun 4 minute, Martinović 2). Ako već nije išlo, morali su se barem potući. Morali!!! Izbornik ih na to nije natjerao...
Stara je maksima - tko radi, taj i griješi - da, Horvat se u Zagreb iz Budimpešte neće vratiti s ribičkim kapitalcem, to je činjenica. Kamo sreće da ipak bude tako, da naši rukometaši u 10. EP-u u nizu izbore deveti polufinale. Neće nam biti teško posuti se pepelom i priznati krivu procjenu; nitko sretniji od potpisnika ovih redova. Ipak, izgledno je da će Horvat svoje "ribičke mokre snove" morati odgoditi za godinu dana, za SP koji se 2023. igra u Poljskoj i Švedskoj.
Neodlazak na olimpijski turnir u Tokiju ide mu na dušu, ali samo kao nesretan splet još nesretnijih okolnosti (zločesti Francuzi), krivnju za posrtanje u Mađarskoj objektivno moramo pripisati koroni. Navedene su pogreške subjektivno viđenje potpisanog i eminentnih hrvatskih rukometnih stručnjaka, čija ćemo imena ostaviti po strani. Horvat će sigurno dobiti još jednu priliku, sigurno je...
Ponovit ćemo, protiv korone bilo mu je nemoguće boriti se. Ni Domagoja Duvnjaka nije bilo. Ipak je trebalo biti bolje, puno, puno bolje...