Rukometna ekspedicija vratila se devastirana iz Egipta, prvi put nakon 2003. reprezentacija nije ušla u nokaut fazu natjecanja. Osim reprezentacija koje spadaju u vrh, bolji od njihovog 15. mjesta na kraju su i Rusi, Argentinci, Portugalci, Egipćani, Katarani... Rasplet je to SP-a kojem se nitko nije nadao, od osamostaljenja 1990.-ih (na čak 33 natjecanja) naši su rukometaši samo na EP-u u Švedskoj bili lošije plasirani - 16.
Na odgovornima u HRS-u sada je da se "ad hoc" nađu i rasprave gorući problem nasljednika Line Červara, koji se još tijekom turnira odrekao daljnje odgovornosti. Situacija je takva da odluku treba donijeti još "danas". Završila je jedna era, Lino je dao svoje, a njegov će nasljednik imati odgovornu zadaću. Bilo je tako i 2010., kad je Lino okončao prvi mandat i kad ga je naslijedio njegov pomoćnik Slavko Goluža. Tko će ga ovaj put zamijeniti?! Kompleksno je to pitanje, jednako kao što je kompleksno pitanje tko su uopće kandidati za odgovornu funkciju u najgorem trenutku HR rukometa. Popis potencijalnih kandidata je dugačak, no, ne treba ići u širinu, posebno u svjetlu činjenice da u HRS-u naginju novom povratku, povratku Slavka Goluže. Ako je Lino dobio dvije prilike i dva mandata, može i "Keta"?!
Dosadašnja praksa ukazuje na to da bi Horvat junior mogao biti taj slijedom logike da je već sada unutra, i kao Linin pomoćnik možda najbolje poznaje kako dišu igrači. Uostalom, tako je i Goluža naslijedio Linu prvi put, a njega njegov pomoćnik Babić. Naravno, ta je logika opravdana i zbog toga što je tek nešto više od mjesec dana do nove zadaće, važnije i od SP-a koji je ispao debakl. Na redu su olimpijske kvalifikacije, od 12. do 14. ožujka protiv domaćina Francuske, Portugala i Tunisa. Ako se propuste Igre u Tokiju, bojimo se za budućnost našeg rukometa.
Da, Lininog nasljednika, ma tko on bio, čekaju teški dani i neprospavane noći. Kako sada stvari stoje, zaslužnim igračima iz zlatne generacije prvi je favorit Petar Metličić, navijači bi, sudeći prema anketama, htjeli Irfana Smajlagića, koji je jedini (i najuspješniji) pomoćnik koji nikad nije dobio priliku, i tu nepravdu treba ispraviti. No, bilo naroda, mišljenje navijača, nikad nije bio odlučujući faktor.
Sigurno je samo jedno - na koga god pao izbor, taj će biti pod velikim stresom i iznimnom odgovornošću. Valja se nadati da će UO HRS-a naći zaista najbolje, nikako političko rješenje, kao što je često bio slučaj, te da će i sami odgovarati za donesenu odluku. Šalimo se, taj film sigurno nećete gledati, u nas se "zapovjedna odgovornost" odnosi samo na beneficije i zasluge, nikako i odgovornost.