Aneta Benko sporazumno je raskinula ugovor s Podravkom Vegetom zbog ranijeg završetka (poništene) sezone. Kad smo dogovarali ovaj razgovor, dala je naslutiti da bi to sad doista mogao biti kraj njene zanimljive i uspješne karijere.
- Ha ha, do sad je vrijedila ona ‘nikad ne reci nikad’, uvijek bi se dogodilo nešto zbog čega bih se vratila iako sam mislila da je gotovo. No, vjerujem da je sad stvarno kraj - kazala nam je Aneta Benko, nekima vjerojatno poznatija pod djevojačkim prezimenom Peraica.
Zanimljivo je da su joj u Koprivnici nudili ostanak.
- Istina, no moj je plan bio vratiti se kući i biti dostupna kćeri Katarini koja na jesen kreće u osnovnu školu. Opet, sa mnom nikad ne znaš. Nakon dolaska korone prva dva tjedna odgovaralo mi je malo odmora, ali poslije mi se vratila velika želja za igranjem rukometa.
Prvi put je napravila stanku u karijeri zbog udaje i trudnoće, a lani je po povratku iz Mađarske mislila da je stvarno kraj.
- Tri godine bila sam odvojena od obitelji, dvije u Sloveniji i jednu u Mađarskoj. Planirala sam prekinuti karijeru i ići na drugo dijete, no nažalost to nije išlo prema planovima. Kad su me iz Podravke zvali u studenome, odlučila sam se vratiti. Mislila sam da će biti teško nakon pet mjeseci bez ikakvog treninga, ali u dogovoru s trenerom Zlatkom Saračevićem i kondicijskim trenerom Nikolom Golubom sve je išlo postupno i polako.
Aneta je angažirana kao zamjena za teže ozlijeđenu Nikolinu Zadravec, a minutažu je dijelila s Anom Turk, obično bi igrala u drugom poluvremenu. U EHF kupu postigla je 16 pogodaka i dala svoj doprinos plasmanu u polufinale, no vladari europskog rukometa odlučili su poništiti kompletno natjecanje.
- Igrale smo sve bolje, imale smo samopouzdanja, a nakon što smo prošle Thüringer već smo se vidjele i u finalu, osjećale smo da smo spremne za to. Odluka EHF-a srušila je sve naše snove, jer ova ekipa i naša publika bili su stvarno super. Takvu atmosferu u dvorani kao u Koprivnici nikad u Hrvatskoj nisam doživjela, samo u inozemstvu. Mislim da je to i malo diskriminirajuća odluka, jer ako se igra Liga prvaka, trebali smo i mi dobiti neku šansu. Što se tiče domaćeg natjecanja, odigrano je 19 od 26 kola, moglo nas se proglasiti prvakinjama...
Čuli smo i da je svojim dolaskom donijela puno pozitive u ekipu.
- Znala sam dosta cura kad sam dolazila, osjetila sam odmah da sam prihvaćena, a to je uvijek lijepo i daje vjetar u leđa kad dolaziš na pola sezone. Znala sam da kroz svoje iskustvo mogu pomoći, pogotovo mlađim igračicama. U trenucima kad im je teško daš im malo pozitive, kažeš da će sve doći na svoje mjesto, ohrabriš ih. S te strane je stvarno sve bilo OK.
Iako je ostala bez ijednog trofeja s Podravkom, 34-godišnja Aneta kaže da ne žali ni za čim u karijeri.
- Vjerojatno sam ja još ostatak onih generacija koje su u sportskom razvoju davale sve od sebe i bacale se na glavu u svakom duelu. I Saračević me znao navoditi kao primjer angažmana i borbenosti na treninzima, s obzirom na moje godine. Što se tiče cjelokupne karijere, mislim da sam dala sve od sebe i ne mogu reći da za nečim žalim. Šteta je što nisam uspjela ostvariti još više, ali bilo je puno lijepih trenutaka.
Kaže kako su nastupi u Ligi prvakinja ostavili najjači dojam.
- Svaka utakmica na europskoj razini puno znači, isto vrijedi i za reprezentaciju, ali dvije sezone u Krimu bile su stvarno super, čak sam jednu sezonu bila nominirana za najbolje desno krilo iako sam dešnjakinja.
Grubišić i Horvat Benko je, naime, skoro cijelu karijeru provela na desnom krilu kao dešnjakinja, što se doista rijetko sreće u modernom rukometu.
- Kako smo od početka odgajane da je lopta sve i da ideš za sportom, meni se dogodilo da su se poklopili termini Prvenstva Hrvatske i krizme. Svi su išli na krizmu, ali ja sam svoju otkazala i otišla na PH na kojem sam proglašena najboljim desnim krilom u Hrvatskoj. Bilo je tako par godina u nizu, pa su me svi treneri kasnije ostavljali na toj poziciji. Nema baš puno trenera koji vjeruju da dešnjak može dobro odigrati na toj poziciji, no moja je realizacija uvijek bila na visokoj razini. Koliko god se to čini čudno, to je ujedno i moja prednost jer svaka vratarka ima neku svoju postavku za obranu s krila, ali je i njima teže dok im dođe igračica s ‘krivom rukom’. S vremenom izradiš neke udarce, gledaš što će golman napraviti, imaš veći repertoar šuta - objasnila je Aneta.
Otkrila nam je Aneta i dvije suigračice s kojima se najbolje slagala.
- Vratarka Jelena Grubišić u Lokomotivi me nije trebala ni gledati kad mi je bacala kontru, znala je da će me pogoditi. Izdvojila bih i Lidiju Horvat koja mi je kao desna vanjska podijelila stvarno puno lopti.