David Ortiz, poznat i pod nadimkom Big Papi, jedan od najboljih udarača u povijesti baseballa, jedini je igrač koji će ove godine biti primljen u Kuću slavnih u Cooperstownu. Trostruki MLB prvak s Boston Red Soxima zaradio je više od potrebnih 75 posto glasova članova Američke asocijacije baseball novinara već prilikom prve nominacije. Što i nije previše čudno, odnosno nije glavna priča ovogodišnjeg glasovanja...
Puno zanimljivije je da su ponovo, jubilarni deseti i ujedno posljednji put “ispod crte” ostali Barry Bonds (66%), Roger Clemens (65,2%), Curt Schilling (58,6%) i Sammy Sosa (18,5%), dok je u prvoj nominaciji Alex Rodriguez dobio tek 34,3 posto glasova. Dakle, era steroida desetljeće i pol nakon “velikog čišćenja”, koje je tada napravio MLB, uzima svoje žrtve. S naglaskom na Bondsa i Clemensa koji spadaju u uski krug najvećih igrača svih vremena, udarač i bacač kakvi se rijetko rađaju.
Ali svi rekordi, naslovi, priznanja... su u očima glasača Kuće slavnih ispod - integriteta. Pritom se tu ne radi samo o dopinškim skandalima, s obzirom da je otkriveno kako je i na početku spomenuti Ortiz pao na testu još tamo 2003. Ali isto tako je posljednjih 13 godina karijere bio dokazano čist, dok u vrijeme kad je pao na testu, to za sobom nije povlačilo bilo kakve sankcije.
S druge strane, Clemens je, uz optužbe za doping, zaradio i optužnicu za lažno svjedočenje pred Kongresom, zbog čega je onomad pala i Marion Jones... S tom razlikom da je ova optužnica srušena zbog proceduralnih pogrešaka. U svemu pak negdašnjem bacaču Red Soxa, Blue Jaysa, Yankeesa (dvaput prvak) i Astrosa na ruku ne idu ni kontroverze izvan terena, poput priče da je vezu s pjevačicom countryja Mindy McCready počeo kad je imala 15 godina ili skandala u kojem je označen “serijskim preljubnikom”, uz novinska svjedočanstva nekoliko žena koje su tvrdile kako su bile u vezi s Clemensom.
Bondsov krimen je također lažno svjedočenje, odnosno opstrukcija istrage jednog od najvećih dopinških skandala u povijesti sporta, onog povezanog sa zloglasnim laboratorijem BALCO.
‘Pokajnik’ Canseco
Štoviše, Barry Bonds je, uz Marion Jones, najprepoznatljivije “zaštitno lice” tog skandala. I zbog toga nije izabran u Kuću slavnih, makar još uvijek postoji šansa da se tamo nađe, o čemu će u sljedećim godinama odlučivati poseban Odbor.
Pred isti će se “baciti” i ime Curta Schillinga, bacača koji je osvojio naslov s Arizonom 2001. te s Red Soxima 2004. i 2007. kao suigrač Davida Ortiza. Zanimljivo, Schilling je bio jedan od najvokalnijih boraca protiv dopinga u baseballu, odmah nakon čuvenog istupa Josea Canseca koji je i razotkrio “eru steroida” tvrdio je kako Clemensu trebaju biti oduzete četiri nagrade Cy Young, koja se dodjeljuje najboljem bacaču lige.
Međutim, njegov ulazak u Kuću slavnih spriječio je “rat” s medijima u koji je ušao još za igračke karijere, da bi situacija eskalirala nakon što mu je ESPN 2016. uručio otkaz kao analitičaru zbog homofobnih objava na društvenim mrežama. U međuvremenu je pak nekoliko puta bio vrlo blizu ulasku među besmrtnike jer mu je 2020. nedostajalo samo 20 glasova. Prošle je godine, nakon što je zaradio 71,1 posto glasova, službeno zatražio da mu se ime povuče s liste kandidata, no, to je odbijeno. Veliki broj glasača je pak udovoljio njegovoj molbi pa je stoga sad pao ispod 60 posto.
Animozitet glasača
Cijela ta priča zapravo djeluje pomalo djetinjasto, odnosno tu glasači djeluju sitničavo, kao da osobni animozitet stavljaju ispred zdrave logike koja nalaže kako Curt Schilling ipak ne bi smio biti u društvu Clemensa, Bondsa, Sose... Iz jednostavnog razloga jer tom društvu ne pripada. Ali - locirao je to jako davno Miroslav Krleža - “ni med cvetjem ni pravice”.