Jedno čudno prvenstvo rezultatski je za Hrvatsku završilo protiv svjetskih prvaka Danaca. Nakon bolnog poraza polako se zauzimaju pozicije, no treba se sjetiti da prvenstvo još nije završilo, da nas čekaju još dvije jako bitne utakmice za ovaj tim koje ćemo u ponedjeljak i srijedu odigrati s Islandom i Nizozemskom.
Bio je to jedan kaos o kojem nije jednostavno donijeti zaključak, jer bilo je tu svega, sve na kraju začinjeno koronom koja nas je pomela do kraja. Musa nas izvuče sa Srbijom, a nije trebao biti tu, Lučin najbolji, a na pripreme dođe kao rezerva kada su se Cindrić i Duvnjak razboljeli, Pešić ode kao prvi vratar, pa uopće ne brani petu utakmicu na prvenstvu, Načinović prvo ne može igrati, pa može, neki su bili a da nisu ni igrali, makar su bili tamo, jer pozvani su oni koji uopće nisu bili ni u primislima...
Da nije bilo korone, mnogi ne bi ni došli u Mađarsku i pitanje je kako bi uopće sve završilo. Mnogi nisu ni došli, bez ikakvog objašnjenja, makar su bili na popisu, mnogi su došli, a uopće nisu trebali tu biti... Svega i svačega bilo je tu doslovno, i to su stvari koje se moraju analizirati detalj po detalj da bi se došlo do konačnog odgovora. Tu nema kaosa, tu je važan svaki detalj, jer Hrvatska je najvažnija u cijeloj priči. I ne kvari sliku o bilo kome, sliku jedino može pokvariti rezultat reprezentacije.
Korona je poremetila red i pokazala stvari koje nikako nisu dobre za reprezentaciju, ali istovremeno je pokazala da imamo novih mladih igrača koji su u stanju nositi veliki teret. To je najbolja stvar Eura kojem svjedočimo ovih dana.
Protiv Danske smo htjeli, a nismo mogli, ali kako onda objasniti Crnu Goru... Reći da nisu htjeli je apsolutno netočno, točno je samo da nisu bili pripremljeni za utakmicu i zašto je to tako - odgovor je koji se traži. Ako ga dobijemo, bit će nam lakše. Za pristup protiv Danske usprkos porazu zaslužuju pljesak, ali za Crnu Goru – ne. Nije svaki poraz isti, makar se zove poraz. I zato odigrajmo i ono što dolazi kako treba, za sve drugo ima vremena.