Deset minuta i 38 sekundi na početku utakmice te 15 minuta i devet sekundi u drugom dijelu od 36. do 51 minute Hrvati nisu zabili gol Argentincima. Ukupno zamalo cijelo jedno izgubljeno poluvrijeme u dvije velike "crne rupe".
Tako se nikog ne može pobijediti. Unatoč pribranom Čupiću u prvom dijelu te donekle Pešiću na vratima u drugom, ništa osim poraza Červarovi izabranici nisu ni zaslužili, niti su se čemu mogli nadati. Slijedi li propast snova o novom odličju na turniru na kojem ih je ždrijeb kao nikad dosad pomazio te još uopće nisu igrali ni s jednom europskom momčadi?! Vidjet ćemo u ponedjeljak, no bez obzira izvuku li se naši iz ove priče u kojoj trebaju pomoć Katra, jedno je sigurno - u zadnjih 20-ak godina Hrvati nisu odigrali tako lošu utakmicu, nisu odigrali tako loš turnir u cjelosti.
Pišem to iz perspektive kroničara reprezentacije u zadnja dva desetljeća, kao čovjek koji ih je pratio na svim velikim natjecanjima i kao čovjek koji je s rukometašima prošao sva slavlja i sva ona rijetka posrtanja. Ako je ovih drugih uopće i bilo jer su jedno šesto i tri peta mjesta jedini uvjetno loši plasmani od 2003. kad je Červar preuzeo reprezentaciju, uključujući i "mandate" Slavka Goluže i Željka Babića.
Može se Hrvatska još uvijek izvući, zašto ne?! Puno su puta naši rukometaši dosad bili i miljenici sreće. Kao kad su na EP-u 2016. za polufinale trebali plus 11. a ostvarili plus 14 protiv domaćina Poljske. Teško je biti prorokom, priča se može i okrenuti iako je to malo vjerojatno, no prva nam je asocijacija EP u Austriji 2010. kad je Lino usred turnira dao ostavku revoltiran pisanjem gore potpisanog i kolege mu novinara Dražena Pinevića iz SN-a.
No, bila je to neka druga priča, tada je, inače uvijek "osjetljivi" Červar ishitrenu i neodgovornu odluku povukao u toku istog dana na traženje Zorana Gopca. I tada je otišao do još jednog srebra. Sad je priča ipak malo drugačija, igra se loše, a trener je uvijek krivac. Bez obzira "buši" li ga momčad kao što to neki već sada pričaju po "kuloarima" ili jednostavno ne ide, već su krenule priče o nasljedniku.
Njegov sadašnji pomoćnik Hrvoje Horvat, Irfan Smajlagić, Veselin Vujović, Ivica Obrvan, Petar Metličić, ponovno Slavko Goluža..? Netko sasvim "deseti"? Glavno je pitanje ipak - odmah nakon SP-a kao što je Červar najavio ili tek nakon OI kao što je ranije dogovoreno? Vidjet ćemo, čekaju nas turbulentni rukometni dani.