Dragan Matutinović (68) veliko je ime hrvatskog vaterpola, jedan od naših najboljih trenera svih vremena. I trener koji zauzima itekako važno mjesto na trenerskoj karti svijeta.
- Ima klupskih trenera s boljim rezultatima nego što sam ih ja imao. Ima i izbornika koji su bili bolji od mene. Međutim, ne znam ima li netko tko je bio tako dobar i kao klupski i kao reprezentativni trener - ponosno će Matutinović.
Popularni Matuta uvijek je bio osebujan, drugačiji, izvan uobičajenih trenerskih okvira. I nikada se nije libio otvoreno reći što misli, tako da je tijekom karijere stekao i poveći broj onih koji ga baš ne vole vidjeti u svojoj blizini.
- To je njihov problem, ako imaju problema s onim što govorim, neka se slobodno jave. A ja ću dok sam živ govoriti ono što doista mislim, jer sam tako odgajan i to držim ispravnim.
Nemamo mlade
Matutinović je već dvije godine bez posla, a kako pričamo o čovjeku goleme energije, jasno je da bi volio raditi.
- Imam 68, a ne 88 godina da bih trebao razmišljati o mirovini. Zdrav sam, imam veliku volju za radom, a znate što sam sve prošao i napravio u životu. Zar to nije bogatstvo? Istina je, silno želim raditi, ali nemam gdje.
Ne skriva Matutinović stav da bi mu Hrvatski vaterpolski savez trebao dati priliku da radi.
- Nekoliko puta sam zvao čelne ljude Saveza, oni bi me saslušali, rekli da će nešto poduzeti, ali i da su jako teška vremena. Vremena su uvijek teška, a ja ne tražim brda i doline, nego samo priliku da radim i prenosim svoje znanje. Nemam ih više namjeru zvati, očito mi ne žele dati posao. I to je njihovo pravo, ali zašto mi to ne mogu reći u facu? Ja nemam problem da njima kažem sve što ih ide.
A što ih to ide?
- Hrvatski vaterpolo je u krizi, to je evidentno, bojim se da opasno tone. Na nekoliko posljednjih natjecanja nismo uzeli medalju, nemamo je već tri godine, na Igre u Tokio smo otišli uz nevjerojatnu dozu sreće, a tamo opet nismo ništa napravili. Stalno slušam kako smo vaterpolska sila, a u zadnjih 10 godina imamo jedno zlato. Gubimo korak s najboljima, to je sasvim jasno, ali to si ne želimo priznati. S takvim stavom nemamo željenu perspektivu.
Gdje je po vama problem?
- Nekoliko vodećih ljudi HVS-a se začahurilo i ne dopuštaju nikome da im se približi i nešto kaže. Zato nam stalno šalju bombone o tome kako smo dobri i imamo kontinuitet, a pad je evidentan. Juniori nam već pet godina nisu donijeli medalju, zadnja je bila još kad sam ih ja vodio. Kako ćemo ići naprijed ako nemamo mlade koji imaju kvalitetu? Nešto se radi pogrešno i to hitno treba priznati i na tome proraditi. A ne se skrivati i vrtjeti uvijek u istom krugu ljudi. Nažalost, to je model koji očito prolazi u Hrvatskoj, jer u mnogim segmentima društva vidim “začahurene” ljude koji guraju po svom bez obzira na to što stvari nisu dobre.
Ne mislite li da nemamo reprezentativnih uspjeha jer su nam klubovi u sve većim problemima. Primorje je skoro nestalo, Mladost se stalno muči, novca je sve manje, baza se smanjuje?
- Sve to svi mi vidimo, ali što bismo trebali, dići ruke i priznati poraz? Ja to ne mogu prihvatiti. Da, situacija nije dobra, ali treba tražiti rješenja. Nažalost, traži ih samo uzak krug odabranih ljudi. Toliko sam godina trener, iza mene stoje svjetski rezultati, pa zar me netko ne bi trebao nazvati pa da sjednemo i potražimo rješenje. Ne samo mene, nego i još mnoge ljude iz vaterpola.
Toliko od Dragana Matutinovića. osebujnog, ali i trofejnog, vrlo uglednog trenera. Nemamo baš puno takvih.