Za SN piše proslavljeni hrvatski vaterpolski izbornik Ratko Rudić:
Protiv Crne Gore je naša igra izgledala puno bolje. Zaista odigrano jako dobro, posebno u obrani, a ono što se meni posebno sviđa, što je osobito važno su naša obojica centara. Oni su posebno dobro funkcionirali, meni su se osobno najviše i svidjeli odnosno ako bi nekoga uopće trebalo izdvajati, onda su to svakako oni. Posebno jer sam u prijašnjem komentaru spomenuo da u prve dvije utakmice nismo imali njihov udio u igri. Centri Lončar i Vrlić su obavili lavovski dio posla, oslobađali prostor za vanjske igrače, zarađivali su nam ogroman broj isključenja, a uostalom i Lončar je postigao pogodak. Oni su odigrali u biti ono što njihova kvaliteta i traži.
Bijač je bio siguran, Garcia se pokazao, dao je dva vrlo važna gola. Uvijek netko iskoči. Fatović je u napadu jako dobar, ima osjećaj za protunapad, ima vrlo kvalitetan šut. On bi još malo morao poboljšati igru obrani i onda će biti super igrač. Ako se nastavi tako, da funkcioniramo na toj razini na poziciji centra, kontra nam je tečna, uigrana, ali ono što je bilo dodatno vrlo dobro što je obrana bila na visini. Igrač manje nam je bio sjajan,
Sad smo u biti vidjeli poboljšanje u svim linijama, na svim mjestima u momčadi, u svim segmentima igre. Jako je važno da smo se iz jedne loše partije kakva je bila protiv Australije, podignuli zaista dosta u prvoj sljedećoj, dakle protiv Crne Gore. Kao što sam napisao prije dva dana, poraz protiv Australije je upozorenje. To je upozorenje očito "upalilo", te smo došli konačno na našu razinu, na ono što i koliko mi vrijedimo.To se samo treba nastaviti tako. Mi moramo samo normalno dalje nastaviti gledati dalje, ali samo jednu po jednu utakmicu i to našu, predstojećeg suparnika i ništa više. Tu još uvijek baš ništa nije niti riješeno i puno je nepoznanica.
Gledao sam utakmicu u drugoj skupini SAD - Italija u kojoj se Italija jedva izvukla. Amerikanci su poveli 4:0 nakon pet minuta, u zadnjoj su četvrtini vodili s dva gola razlike. Inače, na turniru je zamjetno da puno reprezentacija nema dosta bekova. Uzmimo Italiju, oni imaju samo Figarija, ovo drugo su samo onako... silom prilika. Renzuto to igra, ali uopće nije bek. Zato ga suci i ne isključuju jer je on malo manji, pa su suci valjda prema njemu malo benevolentni. Imaju i samo jednog pravog centra, Aicardija. Na 2 metra ulazi Bodegas, ali on nije pravi centar. Zato je utakmica SAD - Italija bio festival šutiranja.
Nama se dakle situacija bitno popravila, ali se samo ne bi nikako smjeli uspavati. Ova nam je pobjeda jako puno značila, ali nam trebaju i druge, treba nam još. Na kraju krajeva, kada idete na natjecanje idete pobjeđivati, a ne razmišljati "hoće li nam trebati 3, 5 ili 8 bodova".