Nema odmora dok traje obnova. Nekada davno je to bila vrlo popularna krilatica, možda više nije “u điru”, ali u slučaju Vedrana Martića nameće se sama od sebe. Bez dana odmora i bez dana uživanja u onome što je napravio s reprezentacijom Hrvatske u Davis Cupu, 54-godišnji se teniski trener uputio u Dubai na poziv Karena Hačanova.
Pripreme za 2022. godinu već su u tijeku, 25-godišnji Rus također nije odmarao i uživao u trijumfu Rusije, osvajanju Davis Cupa. Ionako je samo promatrao s klupe kako Danil Medvedjev i Andrej Rubljov, uz asistenciju Aslana Karaceva u paru, pobjeđuju sve redom, tako i Hrvatsku u finalu, opravdavajući status favorita prije natjecanja. Hačanov, naime, nije zadovoljan kako igra i kakve rezultate postiže u posljednje tri godine, otkako ga je baš Martić doveo do Top Tena i najvećeg naslova u karijeri, pariškog Mastersa 1000. Nekada prvog Rusa u međuvremenu su prestigla sva trojica gore spomenutih, ali još je veći problem što je Hačanov na 29. mjestu rang-liste. Čim je čuo da su se Marin Čilić i Martić razišli, Hačanov je nazvao svoga prijatelja i pitao ga bi li, uz Pepea Claveta, ponovo bio njegov trener.
Mi smo drugačije zamislili razgovor s izbornikom, koji je u Tokiju na Olimpijskim igrama uživao u povijesnom hrvatskom finalu, dvoboju Nikole Mektića i Mate Pavića protiv Marina Čilića i Ivana Dodiga, te krajem godine vodio Hrvatsku suprotno svim prognozama do njenog četvrtog finala u najstarijem momčadskom natjecanju na svijetu. Zamislili smo da ćemo sjediti na legendarnim Firulama i pretresati nezaboravnu tenisku godinu. Ništa od toga. Vedran je tisućama kilometara daleko, između dva treninga smo se čuli i ipak pretresli 2021. godinu.
Ivaniševiću dva posto
- A što ću? Njemu je bitno krenuti već sada, pripremiti se što je bolje moguće za Australian Open, a već smo evidentirali problem s lopticama s kojima će se tamo igrati. Njemu ne odgovaraju, nakon dva gema izduše. Kad me zvao, nisam ga mogao odbiti, jer ga znam odavno, kao dječaka. Bit ću s njim jedan dio godine, drugi dio će biti Španjolac Pepe Clavet, brat onoga iz Goranove generacije, Pata. Gužva je u šesnaestercu, da se tako izrazim, svi igraju dobro. Iz Dubaija ćemo u Australiju. Nema povratka u Split, nema vremena.
I onda neka netko kaže da je teniski trener biti lako. Nakon svih uzbuđenja u Torinu i Madridu sa Hrvatskom, koje nije stigao prožvakati, odletio je u Dubai, pa će od tamo, prije Nove godine, u Australiju. Povratak? Ovisi o rezultatima Hačanova, Australian Open starta 17. siječnja. Hačanov je željan uspjeha, na Grand Slam turnirima ima samo dva četvrtfinala, iz Roland Garrosa 2019. i Wimbledona ove godine kad je propustio materijalizirati 2:1 u setovima protiv Denisa Shapovalova. No, par tjedana kasnije naplatio je to na Olimpijskim igrama u Tokiju osvajanjem srebrne medalje.
Martić, skroman kakav već jest, upitan za rezultate Hrvatske na Igrama i u Davis Cupu reći će:
- Nemoguće. Teško je moglo ispasti bolje. Jedino da smo osvojili još medalju u singlu i da smo osvojili Davis Cup. Ali i ovako je čudo. Mi smo nacija od četiri milijuna ljudi, to su prvorazredni uspjesi.
Čudo nad čudima. Toliko da u svemu gušta njegov bivši učenik Goran Ivanišević i pita se hoće li njemu biti pripisane kakve zasluge zato što je nagovarao Vedrana da preuzme izborničku poziciju.
- Ha-ha... Goran će dobiti dva posto od mojih nagrada, mislim da je to u redu.
Ne muče njega ni priznanja ni nagrade, hoće li ih biti ili neće. Ono što želi jest da se na temelju ovih rezultata napravi nešto konkretno po pitanju teniske infrastrukture u Hrvatskoj. Konkretno, barem kao prvi korak, u Splitu i Zagrebu. Split, vjerovali ili ne, ta nepresušna traka fantastičnih tenisača nema niti jednu dvoranu s terenom na tvrdoj podlozi. Nema, ali nema baš nikakvih uvjeta da bi se tenisači pripremali između dvije sezone. Što je stvarno sramota nad sramotama.
Tenis znam pa pričam...
- Mislim da ne moram ja podsjećati koje je sve tenisače Split imao i kakve su oni rezultate postigli, ali to vam je gola istina. Split nema dvoranu, nema teniski teren za osnovni trening kad je vrijeme kao što je posljednjih dana u Splitu. Najprije obilne kiše, sada olujna bura. Pa ti treniraj. I da hoćeš, ne možeš. Nadam se da će se nešto pokrenuti, znam da je predsjednica HTS-a Nikolina Babić inicirala da se Mate Pavić i Borna Gojo upute gradonačelniku Ivici Puljku na prijam, pa će valjda razgovaratii o zatvorenim terenima u Splitu. Split u ovom trenutku ima i odlične juniore, Milija Poljička, Dina Prižmića, Luku Mikruta, dolazi Duje Markovina. Zar je u redu da se oni sele iz Splita još kao djeca? Nije puno bolje ni u Zagrebu otkako smo postali bez nacionalne teniske akademije, tamo je bilo pet, šest terena, a sada je u funkciji samo jedan u HTK Zagrebu. Teren koji je na raspolaganju od 8 do 17 sati, a tamo treniraju doslovno svi. Od Marina, Borne, Mate, Nikole, drugog Borne, Nina, Duje, Ane... Ne znam mogu li ih sve nabrojiti. Fali nam dvorana, pričam o osnovnim uvjetima. Svako selo u Njemačkoj ima dvoranu sa tri zatvorena terena. Nije me briga za mene, imam 54 godine, sutra mogu “ciknuti”. Juniori u Splitu imaju i dobre trenere, zašto moraju odlaziti od tamo? Ne trebaju nam megalomanski projekti. I nije da ja sada lobiram za tenis, tako je više-manje u svim sportovima. Tenis znam, pa o njemu pričam, država jednostavno mora pomoći. HTS nikada neće imati novaca da to sve sam riješi. Ne može se i ne mora sve u isto vrijeme, ali korak po korak. Znam da nismo bogata država.
Hoće li i ove riječi otići u prazno? Znate već kako ide s političarima, onima koji drže sukno i nožice. Puno obećavaju, ali zato mogu još manje dati.
Martićev angažman sa Hačanovom neće naškoditi reprezentaciji. Hrvatska je kao finalist već osigurala završnicu sljedeće godine, nema kvalifikacija.
- S našima ću stalno biti u kontaktu, viđat ću ih po turnirima. Onako kako su u savezu zamislili da budem koordinator za muški tenis, to ne mogu biti sto posto, ali tako je bilo i dok sam radio s Marinom.
Suradnja s Marinom, kad ga je spomenuo, trajala je godinu i pol dana.
Gojo je sve sam rekao
- Na žalost, čim smo počeli raditi, “uletio” je Covid, ove godine nisam čak previše bio s njim. Australija, Roland Garros i Wimbledon. Gledam na to jednostavno, igrač mora sam znati s kim se najbolje osjeća. Sezona mu je bila OK, osvojio je dvije titule nakon dugo vremena, ima srebro na Igrama i finale Davis Cupa. U solidnoj je situaciji pred novu sezonu. Od Roland Garrosa se počeo dizati, možda je tamo trebao dobiti Rogera Federera. Na travi je igrao odlično, u Stuttgartu prekinuo post bez naslova dug tri godine. U Wimbledonu je vodio 2:0 u setovima protiv Medvedjeva u 3. kolu, bio je blizu. Nakon Igara je stigao premoren u SAD, prvi put u karijeri je morao predati meč, Kohlschreiberu na US Openu. Kraj sezone je opet odlično odigrao, dvorana njemu odgovara i sada neka odradi dobre pripreme. Marin je u Davis Cupu, bez obzira na poraze, pokazao koliko dobro može igrati, samo mora biti spreman dimiti tri, četiri sata. Marin je legenda Davis Cupa, drago mu je igrati, prenositi iskustvo na mlade. Neupitni vođa.
Borna Gojo je obilježio naš pohod do finala, potpuni autsajder u sva četiri meča koja je odigrao, dobio je prva tri. Sve redom najveće pobjede u karijeri. Na kraju je namučio i Andreja Rubljova. Kako objasniti fenomen Gojo?
- Sve je on sam rekao. I što mu predstavlja igrati za Hrvatsku, i kakav motiv ima, i kako ne gleda na renking. Ja sam se odlučio za njega, jer sam vjerovao da u dvorani može odigrati bolje od ostalih. I Nino Serdarušić i Duje Ajduković su po renkingu bili ispred njega. Borna ima bombu od servisa, odličan bekhend, solidan forhend. U redu, ova godina mu je ispala kako je ispala, ali imao je problema s ozljedama, mijenjao trenera. Osim toga, u mojoj procjeni je važnu ulogu imalo to što je protiv Indije dobio živi meč. Mislim da bi HTS morao pomagati svima njima izvan Top 100, tom nekom B kadru i najboljim juniorima u njihovom probijanju na rang-listi. Nemamo mi previše igrača i nemamo luksuz ostati bez talenata kakav je Duje Ajduković, tek mu je 20 godina.
Marin je legenda
Kao šlag na tortu naših partija u Davis Cupu bili su Nikola Mektić i Mate Pavić. Nazovi MM (Mektić, Mate) radi pobjede kod rezultata 1:1, šalimo se.
- Oni su savršen stroj, tako funkcioniraju i milina ih je gledati. Toliko su toga napravili ove godine i sve su te rezultate potvrdili igrajući za reprezentaciju. Važan je bio taj prvi meč s Australijom, taj Peers s druge strane koji im je neugodan. Pogotovo je Mati bilo važno, do tada je bio bez pobjede u Davis Cupu. Eto, sada ih ima četiri i drago mi je zbog njega. Puno je u pripremi za parove pomagao Mišo Dodig. Način na koji su sredili Talijane i Srbe kod 1:1 je impresivan. Skromni su, u svaki meč ulaze oprezno, borbeno. I igraju vrhunski.
Još je jedno istaknuo za kraj. Atmosferu u reprezentaciji.
- Nije floskula, svi su dali obol u prolazu do finala. Ma, pozitivac je i onaj što fotografira (Mario Ćužić, op.a.). Stvarno ne bih želio nikoga zaboraviti, pa neću nabrajati. Uostalom, ja sam tu najmlađi po stažu u reprezentaciji, neki su i po više od dvadeset godina. Puno sam naših mečeva gledao kao navijač, bio sam na sva tri naša finala, Bratislava, Zagreb, Lille. Pitali su me iz ITF-a da usporedim stari i novi Davis Cup. Rekao sam da ne mogu, nisam osjetio onaj stari iz ove uloge. Poslao sam ih Marinu, Marin je legenda.
O sebi kao treneru nije htio previše. Možda i zato što se predugo poznajemo. Ono: “sve znaš, šta ću ti ja pričati”.
- Uvijek je borba. Trudim se, analiziram, razgovaram s igračem. Na kraju dana igrači odlučuju. Ja samo pomažem. I to tako gledam. Igrač je najvažniji. Jednom mi je Bob Brett rekao: “kad imaš problem, moraš ga riješiti; ako ne možeš, doći će drugi i pokušati ga riješiti”.
Zaboravio je spomenuti da je spreman stajati od jutra do mraka na terenu, ako je to u interesu igrača. I da iznad svega priznaje rad, rad i samo rad.