Roger Federer više ne plače. Barem ne javno, a što se dogodilo i kako je bilo iza zatvorenih vrata nikada nećemo doznati jer takve stvari iz njegovog kruga nikada neće procuriti, nije to kao kod naših političara. Ne svih, ali nekih svakako. A konstatirati da je poraz u finalu Wimbledona bio najteži poraz u karijeri Rogera Federera je prilično točna konstatacija bez obzira hoće li je najveći demantirati ili neće. Jer Švicarac je bio bolji u svemu od Novaka Đokovića osim u tri tie-breaka i konačnom rezultatu. Pritom se Srbin potrudio da na otvorenu ranu doda još malo soli konstatacijom da nije baš najbolje igrao.
A to konstatirati je klasično nabijanje kompleksa, a mnogi su uvjereni da Federer upravo od kompleksa boluje i to kompleksa u dvobojima sa Novakom Đokovićem.
Na prvi pogled stvar je tu poprilično jasna. Jer i kad igra fantastično kao što je igrao u tom finalu, Roger Federer je pronašao neke trenutke iz kojih će u analizi zaključiti da se upucao u nogu dok je kod Novaka Đokovića stvar posve drukčija. Uoči finala hladno je rekao...
- To je samo još jedan meč bez obzira koliko velik.
I tako se ponašao. Đoković se naime ponašao kao osoba koja zna da je to utakmica koju ne može izgubiti, a ne da se nada kako bi mogao pobijediti. I tu je osim razlike u godinama najveća razlika. Federer je rekao da mora biti zadovoljan onim što je igrao i to je istina, ali za sve one koji imaju namjeru to analizirati kakva je razlika između prošlogodišnjeg meča sa Kevinom Andersonom i ovogodišnjim s Novakom Đokovićem u Wimbledonu. I jedan i drugi je izgubio, Južnoafrikancu je vodio 2:0 u setovima i propustio meč loptu, Srbinu je propustio dvije meč lopte i to vezane i ako je tako gledano onda ima više razloga osjećati se bolje u ovogodišnjem dvoboju iako je konačnih ishod bio isti. Izgubio je.
Drugo je pitanje priče o najvećim svih vremena. I Roger Federer i Rafael Nadal i Novak Đoković neće prestati toliko dugo dok budu mogli hodati i bez obzira što će vam danas svi oni reći oni igraju samo zato da bi dostigli ili prestigli jedan drugoga na kraju karijere.
Neki će se danas sjećati poraza Rogera Federera, neki će se sjetiti da je prvi Grand Slam turnir osvojio sa 24 godine, ali je činjenica da bez obzira na najgore poraze, a još jedan od takvih se dogodio protiv Đokovića na US Openu gdje je također imao dvije meč lopte, sve što je ostvario u karijeri a uskoro će 38. nudi veliku priču.
Danas kada je za mnoge veliki gubitnik, bilo bi dobro kada bi znali što su to veliko u karijeri ostvarili ti isti kritičari. Jer ako je puno gubio, a ovaj poraz će mu gurati pod nos dok mu bude trajala karijera, još je daleko više izašao kao pobjednik, statistika i ne samo statistika će sve to lijepo reći i posložiti. A za sve one koji su se ponadali da bi uskoro mogao ugasiti svjetlo i zalupiti vratima i otići u novi život, ostala je samo jedna poruka iz jednog zapaženog dokumentarca kojeg je CNN imitirao prije dosta vremena i povremeno ga vrti. Na pitanje o kraju karijere imao je samo jedan odgovor.
- Nisam napisao scenarij oproštaja, to će ionako za mene učiniti novinari, znam, znate i vi da će biti emotivno, a mene jedino zanima i jedina mi je želja ostati zdrav.