“Za život s manje boli” inicijativa je dijabetičkih udruga u Hrvatskoj kojom nastoje tehnologiju kontinuiranog mjerenja glukoze u krvi učiniti dostupnom preko HZZO-a za oboljele od dijabetesa tipa 1. Stalnim i bezbolnim mjerenjem šećera popravila bi se kvaliteta života oboljelima i članovima njihovih obitelji jer, ističu iz Inicijative, dokazano je da kontinuirano mjerenje smanjuje hipoglikemije te pomaže boljoj kontroli bolesti, čime se smanjuju dugoročne (i skupe) komplikacije dijabetesa, kao što su sljepilo, amputacije, dijaliza.
Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Zašto je kontinuirano mjerenje glukoze važno? Kako bi održavali razinu glukoze unutar poželjnih vrijednosti i dobro regulirali bolest, dijabetičari ovisni o inzulinu moraju pažljivo usklađivati jelo, inzulin i aktivnost. Da bi to uopće mogli, moraju više puta na dan odrediti glukozu u krvi, što se najpreciznije radi mjerenjem iz krvi. No, ono zahtijeva neugodno bockanje i dodatne higijenske mjere, a česta bockanja oštećuju prste. U novije vrijeme sve je preciznija metoda mjerenja razine glukoze u međustaničnoj tekućini. Istina, u njoj se razina glukoze mijenja sporije nego u krvi, pa je mjerenje nešto nepreciznije, no napredak tehnologije čini svoje te se razlika u preciznosti mjerenja smanjuje.
- Na svjetskom tržištu postoji više uređaja za kontinuirano mjerenje razine šećera - objašnjava Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com i aktivist društva Veliki za Male sa šećernom bolešću.
Davor Skeledžija
- Neke naše udruge vrlo se konkretno kroz Inicijativu zalažu za uređaj FreeStyle Libre (ima fGMS tehnologiju). Njega koristi najviše oboljelih u Hrvatskoj, jer su zadovoljni preciznošću, mogućnostima i cijenom, no moraju ga kupovati u inozemstvu. Drugi, pak, traže da se hrvatskim osiguranicima mora omogućiti pristup i CGMS i fGMS tehnologiji kontinuiranog mjerenja. Još prije devet mjeseci bilo je dosta bezizgledno, jer farmaceuti tada nisu bili zainteresirani za ulazak na neveliko hrvatsko tržište. U međuvremenu su dva proizvođača aplicirala za listu HZZO-a: Medtronic sa starom i novom tehnologijom te Abbott s Libreom, a Inicijativa je svojim nastojanjima uspjela zainteresirati mnoge, imamo peticiju sa 7200 potpisa, dobili smo podrške predsjednika Sabora, nekih ministara, pokroviteljstvo Predsjednice države.
Tehnologije CGMS i fGMS
CGMS je skraćenica od Continuous Glucose Monitoring System, a fGMS od Flash Glucose Monitoring System. Kod CGMS-a senzor uz pomoć dodatnog prijenosnika (transmitera) kontinuirano šalje podatke o razini glukoze u mewđustaničnoj tekućini čitaču koji može biti udaljen nekoliko metara. Moguće je namjestiti i alarm koji obavještava ako razina glukoze previše padne ili skoči. Zbog tih mogućnosti i cijena je viša. Kod fGMS sustava zbog drugačije tehnologije prijenosa podataka, alarm se ne može postaviti.
Na svjetskom tržištu i Dexcom ima odličan proizvod, nastavlja D. Skeledžija, no nisu zainteresirani za hrvatsko tržište, vjerojatno zato što su cijene nabave i korištenja te tehnologije visoke, a Hrvatska se smatra siromašnim tržištem. Medtronic radi na novoj generaciji senzora, a i Roche bi trebao uskoro ući na CGMS tržište. Sve to dovest će do povećanja kvalitete i prihvatljivijih cijena, a možda i do dolaska na hrvatsko tržište, kaže Skeledžija.
Iako je situacija danas bolja, daleko je od idealne. Udruge u Inicijativi zabrinjava što se Abbottu nedavno za Libre otvorilo tržište SAD-a čije su potrebe goleme i pitanje je kako će ga uspjeti pokriti. Povremeno se, naime, događa, kaže Skeledžija, da niti za njemačko tržište nemaju dovoljno proizvoda, pa je nekad moguće kupiti samo četiri senzora istovremeno. U takvoj situaciji, Hrvatska će im, boji se, postati manje važna.
- U Hrvatskoj se mogu kupiti Medtronicove inzulinske pumpe, a tehnologiju za pumpu dijelom pokriva i HZZO. No, možda samo tisuću ljudi u našoj zemlji koristi inzulinsku pumpu. Pored toga, HZZO godišnje dodjeljuje stotinjak pumpi, što je zaista premalo; 60-ak je namijenjeno djeci, ostalo odraslima, s tim da je svake godine oko polovica pumpi zamjenska. Kad se ostatak podijeli po centrima, ispada pumpa ili dvije po gradu kao što je Split, a u Hrvatskoj ima oko 30.000 oboljelih s inzulinski ovisnim dijabetesom - kaže D. Skeledžija.
- Ne mislimo da svi oboljeli od dijabetesa tipa 1 moraju dobiti mjerač preko HZZO-a, ali tražimo da se postave indikacije, recimo, česte hipoglikemije. Mislimo da bi pravo trebao dobiti i onaj tko sada sam kupuje mjerač, a korištenjem se pokazalo da dobro kontrolira bolest, jer time se smanjuju dugoročne posljedice bolesti i trošak za zdravstvo.
U Incijativi su ohrabreni ranijim uspjehom - prije dvije godine izborili su se za povećanje broja trakica za mjerenje krvi za djecu: sa 2000 komada godišnje na 2500 trakica. No, odrasli i dalje imaju pravo na 1500 trakica, što je premalo. To su četiri trakice dnevno, nedovljno za dobru kontrolu šećera, tumači D. Skeledžija, optimalno bi bilo šest kontrola dnevno.
- U slučaju mjerača, nikako ne bismo bili zadovoljni kad bi pravo dobila samo djeca, jer se pokazalo da se ovakvim uređajima jako dobro regulira šećer kod oboljelih svih dobi - kaže i dodaje kako se nada da kontinuirano mjerenje glukoze u Hrvatskoj neće doživjeti fijasko.
Naručivanje preko njemačkih prijatelja
- Po iskustvu mnogih među nama, najbolji omjer cijene i kvalitete među uređajima za kontinuirano mjerenje razine glukoze ima Libre, a mnogi korisnici kažu da im je promijenio život na bolje (u anketi na web stranici www.mojlibre.com od 252 sudionika koji su naveli da redovito ili povremeno koriste ovaj uređaj 89,3 posto izjavilo je da im je jako pomogao u podizanju kvalitete života, 10,7 posto navelo je da im je pomogao; na pitanje je li im Libre pomogao da smanje učestalost ili intenzitet hipoglikemija 80,6 posto reklo je da im je jako pomogao, 19 posto da im je pomogao, a 0,4 posto da im nije pomogao, op.a.).
Libre mjeri glukozu iz međustanične tekućine, pa nije sto posto precizan i povremeno ga treba kontrolirati mjerenjem pomoću trakica, no ima mnoštvo prednosti. Sastoji se od senzora i čitača. Vodootporni senzor veličine je kovanice od pet kuna, vrlo je lagan i jednostavno se i bezbolno ubada pod kožu - objašnjava D. Skeledžija koji ga i sam koristi. - Nosi se na nadlaktici jer upravo ondje najpreciznije mjeri.
Prislanjanjem čitača, odnosno pametnog telefona s NFC tehnologijom (Near Field Communication; dva uređaja s ovom tehnologijom komuniciraju međusobno putem radio frekvencija kad se prislone jedan uz drugi), a to su govoto svi, trenutačno se očita aktualna vrijednost glukoze i prikaže se na ekranu. Prikazuje se i stanje kroz proteklih osam sati, kako bi se vidjelo je li možda bilo noćne hipoglikemije i slično. Senzor očitava glukozu svake minute, što znači da u danu izmjeri glukozu 1.440 puta. Traje točno 14 dana, nakon čega se isključuje.
- Jedan senzor stoji oko 450 kuna, što znači da bi za godinu korištenja trebalo platiti gotovo 12.000 kuna. Oboljelima od dijabetesa tipa 1 u Hrvatskoj dodatna je otegotna okolnost što se Libre ne može niti naručiti u Hrvatsku. Moramo ga kupovati privatnim kanalima, naručivati ga u Njemačku ili druge zemlje EU, jer u Hrvatsku ne dostavljaju. I reklamacija je problem. Ako nešto s proizvodom nije u redu treba ga vraćati u Njemačku, pa preko privatne veze slati proizvođaču, pa dok stigne odgovor... - navodi D. Skeledžija tehničke probleme hrvatskih pacijenata s dijabetesom tipa 1.
Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..