Od trenutka kad sam upisala stomatologiju na Sveučilištu u Zagrebu, znala sam da moj profesionalni put neće završiti u Zagrebu, nego u Americi.
Spremala sam se na to od prvih studentskih dana i nisam se bojala dodatnog vremena i truda koje ću ponovno morati uložiti kad dođem u Ameriku kako bih nastavila svoju stručnu naobrazbu.
U SAD sam došla 2005. godine i doslovno počela ispočetka, od učenja, odnosno nadogradnje engleskog jezika, asistiranja u stomatološkoj ordinaciji do ponovnog učenja i polaganja svih ispita sa Stomatološkog fakulteta u Zagrebu koji su bili preduvjet da bi se upisale zadnje dvije godine stomatologije s njihovim redovnim studentima, što je ujedno bio regularan proces verifi kacije naše stomatološke diplome u SAD-u.
Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Jedini stomatološki fakultet na koji sam se željela upisati bilo je Sveučilište u Pennsylvaniji - Upenn Dental School, koji je jedan od najboljih (tzv. Ivy Leage škola - sinonim za akademsku strogost, profesionalna dostignuća i ekskluzivnost) te se smatra najboljom i najkompetitivnijom od svih stomatoloških škola u SAD-u.
Primljena sam iste godine, a još prije završetka fakulteta dobila sam ponudu da ostanem raditi na fakultetu.
S obzirom na to da je posljednjih sedam godina prije završetka i ponovnog dobivanja licence za rad bilo jako naporno, ponudu da ostanem raditi na fakultetu sam odbila, i to dva puta. Naposljetku me glavni šef klinike na Zavodu za restaurativnu stomatologiju pozvao i treći put i doslovno pitao: “Reci kakve uvjete želiš. Mi te ne želimo izgubiti, znamo da želiš mali predah od posljednjih sedam godina, ali pristajemo i ako si voljna raditi samo nekoliko sati tjedno, jer ljude poput tebe ne želimo izgubiti, želimo ih zadržati.”
Morala sam ovo spomenuti jer to je jedna od važnih razlika između našeg, hrvatskog sustava i američkog. Kod nas, nažalost, još postoji nepotizam i nije važno koliko vrijedite i koliko možete pridonijeti tom sustavu, već vas na početku eliminiraju jer nemate rodbinske veze koje bi vam pomogle u realizaciji vašeg cilja. To je ujedno bio glavni razlog mog odlaska, koji sam dosta rano shvatila. Zbog takve česte prakse u Hrvatskoj odlučila sam se za radikalni korak kako bih u konačnici realizirala sebe, svoje potencijale i svoj poziv ne samo u svojoj struci nego i u privatnom životu.
No, moram reći da sam jako ponosna na svoj fakultet u Zagrebu jer mi je pružio jako dobar temelj i uvjete da uspijem u Americi. Već po dolasku u Ameriku s razlogom sam se osjećala jako kompetitivno s njihovim stomatolozima i studentima. Znanje koje sam stekla u Zagrebu, po mome mišljenju, ne bi se smjelo zanemariti. Kvaliteta studiranja, barem u vrijeme kad sam ja studirala na Sveučilištu u Zagrebu, itekako je postojala, no bitna je razlika u tome što je nakon završetka studija u Hrvatskoj puno teže uspjeti nego na američkim prostorima, posebno kad je riječ o ambicioznijim osobama i njihovim profesionalnim ciljevima.
Hrvatski sustav trebao bi više raditi na poticanju mladih i realizaciji njihovih profesionalnih ciljeva nakon fakulteta. Kad je riječ o stručnosti u stomatologiji, s obzirom na to da sam u kontaktu s kolegama i prijateljima svih ovih godina, bitne razlike u stomatologiji nema između onoga što ja radim i onoga što rade moji kolege u Hrvatskoj. Dobro su informirani i jako dobro prate svjetske standarde stomatološke struke.
Jedina je razlika u tome što je dostupnost tih edukacijskih, suvremenih tečajeva puno veća nama u Americi nego nekome iz Hrvatske. Zdravstveni sustav uređen je tako da svaka privatna ustanova može sklopiti ugovor s određenim dentalnim osiguranjem, tako da u tom slučaju ne postoje razlike u cijenama između privatnih i državnih zdravstvenih ustanova, a ne razlikuje se ni vrijeme čekanja na stomatološke usluge.
No, postoje razlike u cijenama između određenih stomatoloških zdravstvenih osiguranja, tako da većina privatnih stomatoloških ordinacija radi samo s onim osiguranjima koja imaju više cijene usluga. Tako, ako pacijent želi veću kvalitetu rada, mora platiti više za određenu stomatološku uslugu.
Cijene u SAD-u
Cijena jedne porculanske krune u prosjeku je 1100 $, kompozitnog ispuna 200 $, mobilne proteze 1200 $ te implantata s krunicom 3000 $.
Što se tiče akademskog rada na fakultetu, postoje znatne razlike između hrvatskog i američkog sustava. U SAD-u većina asistenata i profesora radi samo jedan ili dva dana u tjednu na fakultetu, a ostale dane rade u svojim privatnim ordinacijama.
S time da, ako ste zaposleni na fakultetu, imate pravo birati hoćete li se baviti više kliničkim radom sa studentima ili znanstvenim. Ako ste izabrali klinički dio, nitko od vas neće očekivati da sudjelujete u znanstvenim projektima i imate normu koliko znanstvenih radova godišnje trebate objaviti. Jako je teško dobiti posao na fakultetu, ali kada vas zaposle, vi ste taj koji odlučuje u kojem ćete se smjeru razvijati. To je jako pozitivan sustav u kojem se pojedincu dopušta da se razvija u onome u čemu je najbolji. Drugim riječima, daju vam uvjete u kojima možete najbolje realizirati svoje potencijale, a ne trošiti energiju u sporednim smjerovima.
Godina studija stomatologije košta oko 100 tisuća dolara
Cijene stomatoloških usluga znatno su više u Americi nego u nas, kao i troškovi studiranja i rada. Studiranje u SAD-u jako je skupo u usporedbi s hrvatskim standardima. Jedna godina stomatološkog fakulteta košta oko 100.000 dolara, što znaci da prosječan američki stomatolog ima školski kredit od pola milijuna dolara koji mora vratiti.
Specijalizanti imaju dvostruko više od toga. Istina je da je prosječna godišnja placa nakon završenog fakulteta oko 120.000 dolara.
Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..