ZLOĆUDNE BOLESTI

KAKO POBIJEDITI RAK Prema podacima EU u Hrvatskoj od raka umire 333 oboljelih na 100.000 stanovnika, a ispred nas je samo Mađarska sa 352 umrla

Woman suffering from cancer talking to her doctor., Image: 267040959, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, BSIP
Profimedia, BSIP

Ilustracija

Ne samo da u Hrvatskoj raste broj oboljelih od zloćudnih bolesti, kao uostalom u cijelom svijetu jer se životni vijek znatno produljio, a rak je ipak najčešće bolest starijih osoba, već se godinama ne smanjuje ni smrtnost

Istina je da se u Hrvatskoj dvostruko češće umire od bolesti srca ili krvnih žila nego od raka, ali strah od zloćudnih bolesti, koje su uzrok smrti svakog četvrtog umrlog, ipak je višestruko veći. Dijagnoza raka uvijek asocira na neizlječivost, odnosno na smrt, pa čak i u slučaju da dijagnoza nije tako crna. Ipak, razloga za zabrinutost hrvatskih pacijenata ipak ima. Naime, ne samo da raste pojavnost zloćudnih bolesti, kao uostalom u cijelom svijetu jer se životni vijek znatno produljio, a rak je ipak najčešće bolest starijih osoba, već se godinama ne smanjuje smrtnost. Prema podacima EU u Hrvatskoj od raka umire 333 oboljelih na 100.000 stanovnika, a ispred nas je samo Mađarska sa 352 umrla.

Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj je od raka u jednoj godini umrlo 13.939 osoba, 7911 muškaraca i 6028 žena, a dijagnosticirano je 21.434 novooboljelih od raka. U Hrvatskoj muškarci najčešće obolijevaju od raka dušnika, bronha i pluća (19 posto), zatim prostate (15 posto), debelog crijeva (10 posto), rektuma, rektosigme i anusa (7 posto) te mokraćnog mjehura, također 7 posto. Navedenih pet najčešćih sijela raka čine ukupno 58 posto novih slučajeva raka u muškaraca.

Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena, od kojeg svake godine oboli 26 posto žena oboljelih od raka, na drugom je mjestu rak dušnika, bronha i pluća, od kojeg oboli 8 posto žena, na trećem je mjestu rak kolona (8 posto), zatim tijela maternice (6 posto) i štitnjače (5 posto), što je ukupno 53 posto novih slučajeva raka kod žena.

Činjenica da se situacija u hrvatskoj onkologiji godinama ne mijenja, odnosno da smrtnost ne opada, zabrinjava pacijente, ali frustrira i liječnike, koji su suglasni da bi bolja organizacija skrbi za onkološke bolesnike povećala kvalitetu liječenja, a tako bi se produljio i život oboljelih. Na to su podsjetile i udruge pacijenta, ali i liječnici uoči ovogodišnjeg Svjetskog dana borbe protiv raka (4. veljače).

Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije  na e-mail [email protected]

Pojavnost raka prema županijama

Muškarci od raka najviše obolijevaju u Brodsko-posavskoj i Međimurskoj županiji. Na 100 tisuća muškaraca oboli ih oko 670, na drugom je mjestu Koprivničko-križevačka županija i Grad Zagreb, gdje u prosjeku godišnje oboli između 605 i 620 muškaraca, zatim Virovitičko-podravska, Karlovačka i Varaždinska županije, gdje je broj oboljelih između 580 i 600. Najmanja incidencija raka bilježi se u Osječko-baranjskoj županiji, u kojoj je 2014. godine bilo 458 oboljelih, Šibensko-kninskoj (462 oboljela), Istarskoj (474) i Primorsko-goranskoj (490 oboljelih). Grad Zagreb i Zagrebačka županija bilježe najveću pojavnost raka među ženama. Na 100 tisuća žena 2014. godine samo u Zagrebu oboljelo je 545 žena, a u Zagrebačkoj županiji 484 žene. Na drugom su mjestu po broju oboljelih Zadarska i Primorsko-goranska županija (472 oboljele) te Sisačko-moslavačka (453). Najmanji broj oboljelih žena od raka je u Krapinsko-zagorskoj (373), Vukovarsko-srijemskoj (376) i Osječko-baranjskoj županiji (385 žena).

 

Prekasno na liječenje

Predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, prof. dr. Stjepko Pleština, naglašava kako je konačno nužno definirati nacionalnu onkološku mrežu iz koje bi pacijentima bilo vidljivo gdje se liječe pojedine vrste raka u Hrvatskoj, odnosno gdje da potraže pomoć. Napominje da se nerijetko pacijentima radi nepotrebna dijagnostika, što stvara duge liste čekanja, a u konačnici dio oboljelih prekasno dolazi na liječenje.

Zagreb, 270916.
U organizaciji udruge Sve za nju i Koalicije udruga u zdravstvu odrzala se konferencija za medije povodom pocetka nacionalne javnozdravstvene kampanje Mi mozemo. Ja mogu. Novinarima i prisutnima obratili su se Alemka Balenovic, predsjednica Udruge Sve za nju, Ljiljana Vukota, Udruga Sve za nju, Stjepko Plestina, predstojnik klinike za onkologiju KBC Zagreb, ivica Belina, Koalicija udruga u zdravstvu te ministar zdravlja Dario Nakic.
Na fotografiji: Stjepko Plestina.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjevic / HANZA MEDIA

Stjepko Pleština

 

"Rezultat su veća smrtnost i nekvalitetno potrošena sredstva. Da smo bolje organizirani, uvjeren sam, čak i kad ne bismo imali više sredstava za liječenje, mogli bismo postići bolje rezultate. Na žalost, Hrvatska još nema definirane onkološke centre, već se onkološki pacijenti liječe i operiraju u gotovo svim bolnicama, što sigurno ne pridonosi kvaliteti liječenja", kaže prof. dr. Pleština. Problem vidi i u činjenici da su u Hrvatskoj na vrhu pobola od zloćudnih bolesti rak pluća i bronha, koji je teško lječiv i prognoza preživljavanja nije optimistična, dok su druge zemlje, primjerice SAD, smanjenjem broja pušača smanjile smrtnost od zloćudnih bolesti. Naime, u toj je zemlji kod muškaraca najčešći rak prostate, koji je u odnosu na rak pluća i bronha znatno više izlječiv. Zato Pleština napominje kako se veća pažnja treba posvetiti prevenciji te probiru za one vrste raka za koje postoje testovi za rano otkrivanje.

Upravo zato ne bi li se što ranije otkrio i rak pluća, akademik Miroslav Samaržija, predstojnik Klinike za pulmologiju na Jordanovcu, u Zagrebu, pokrenuo je akciju "Otkrij na vrijeme", kojom se prikupljaju sredstava za kupnju CT uređaja koji manje zrači, a njime bi se radio probir na rak pluća kod pušača starijih od 50 godina.

"Jedino što može promijeniti smrtnost od raka pluća u Hrvatskoj jest da tu zloćudnu bolest liječimo u  ranoj fazi jer je u 1. i 2. stupnju izlječiva 50 do 60 posto, a kod nas 90 posto pacijenata umire već u prvoj ili dugoj godini bolesti jer dolaze na liječenje prekasno. Najviše su ugroženi pušači poslije 40. godine. Ključ za napredak je nacionalni program borbe protiv raka pluća i bronha, i to preventivnim programom odnosno smanjenjem broja pušača, zatim rano otkrivanje bolesti, a u konačnici liječenje novim lijekovima. U posljednjih 13 godina u razvijenom svijetu smrtnost od metastatskog karcinoma pluća se prepolovila, ali ne i u Hrvatskoj", kaže akademik Samaržija.

Zagreb, 220212.
Gradsko poglavarstvo, Trg Stjepana Radica 1.
Odrzana konferencija za novinare povodom Hrvatskog dana nepusenja -
Damir Krajac / HANZA MEDIA

Miroslav Samaržija

 

Ciljani pametni lijekovi

Naime, liječenje kemoterapijom ne daje dobar odgovor, a i kvaliteta života pacijenta je loša jer većinu preostalog života provede u bolničkom krevetu. Liječenje pametnim ciljanim lijekovima i imunoterapijom povećava petogodišnje preživljavanje na 15 posto.

"Ciljani pametni lijekovi kod pacijenata kod kojih će dijagnostički testovi pokazati hoće li pomoći u liječenju povećavaju petogodišnje preživljavanje od 15 do 20 posto. Njihova je cijena oko 20.000 kuna mjesečno, ali kako se uzimaju doživotno, ukupno je liječenje skupo", objašnjava akademik Samaržija.

Skupa je i imunoterapija, ali i vrlo učinkovita kod pacijenata s visokom ekspresijom antigena, što se može vidjeti na dijagnostičkim testovima. Kod 30 posto pacijenata život će se produljiti za nekoliko godina. Cijena je zaista visoka - 100.000 eura godišnje.

"To znači da će se kod trećine pacijenata postići znatno produljenje života i pruža šansu za možda i dulji život jer smo svjedoci da se svake ili barem svake druge godine izumi novi, bolji lijek. Što se tiče troška, dobro je da za sve nove lijekove postoje dijagnostički testovi koji će reći treba li se netko liječiti ili ne, odnosno kod onih koji imaju pozitivan odgovor 80 posto imat će dobre rezultate liječenja. Zato očekujemo da će i imunoterapija uskoro biti dostupna hrvatskim pacijentima", kaže akademik Samaržija.

Također ističe da postoje tri razloga za loš rejting Hrvatske na 'onkološkoj karti'. "Prije svega u samom smo vrhu po broju pušača u Europi, a žene čak na prvom mjestu. Nemamo nacionalni program rane dijagnostike niti sredstava za nove lijekove. Na žalost, u prevenciji kasnimo dvadesetak godina za europskim zemljama. Što se pak tiče liječenja, trebali bismo imati najviše pet centara za liječenje zloćudnih bolesti pluća i bronha jer bi to značilo koncentraciju kadra i opreme, a onda i kvalitetnije liječenje. Primjerice, Slovenija ima samo dva takva centra, a Austrija pet. Struka se danas vrlo brzo razvija i ne mogu se svi baviti svime, jer je onda ishod liječenja za iste potrošene kune lošiji", zaključuje akademik Samaržija.

Izostanu detalji

Premda je situacija s rakom dojke nešto bolja vjerojatno zbog toga jer se o toj bolesti posljednjih godina puno govori u javnosti, ipak treba učiniti još puno toga da smrtnost znatnije opadne.

"Očekivano je da se svake godine otkrije sve više žena koje boluju od zloćudne bolesti dojke, jer osim što kao nacija starimo, dijagnostika je sve preciznija. No, problem je što imamo veliku smrtnost žena oboljelih od raka dojke. Naime, svake godine oboli više od 2500 žena, a umre više od 1000", kaže doc. dr. Vesna Ramljak, pročelnica Zavoda za kliničku citologiju Instituta za tumore i predsjednica Europe Donne za Hrvatsku. Naglašava da bi se što prije morali otkriti razlozi. Najvjerojatnije je problem u poprilično staroj dijagnostičkoj opremi za otkrivanje raka dojke te dijelom i u nedovoljnoj educiranosti onih koji čitaju nalaze te u činjenici da u Hrvatskoj žene dolaze liječniku nerijetko s uznapredovalim karcinomom, pa čak i one koje su visoko obrazovane i imaju znanja o važnosti ranog otkrivanja. Zabrinjavajući je i velik broj žena kod kojih se bolest ponovno pojavljuje", objašnjava doc. dr. Ramljak.

Zagreb, 230317.
Institut za tumor.
Doktorica Vesna Ramljak koja je imala tumor na dojci od kojeg na radnom mjestu svakodnevno lijeci druge zene.
Vesna je predsjednica udruge Europa Donna.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markicevic / HANZA MEDIA

Vesna Ramljak

 

"To ukazuje na mogućnost da nisu u potpunosti dijagnosticirani svi detalji, odnosno koliko je bolest bila stvarno proširena kad je žena operirana. Po svemu sudeći problem je što se rak dojke liječi u previše medicinskih centara, što znači da su 'raspršene' i pacijentice, ali i stručnjaci", kaže doc. dr. Ramljak. Poziva žene da se uvijek odazovu na probir jer će tako sigurno bolest biti otkrivena u ranijoj fazi.

Program za bolje liječenje

Po konsenzusu Europe Donne rak dojke trebao bi se liječiti u najviše tri grada, i to u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Primjerice, od 2500 novodijagnosticiranih žena s rakom dojke u Hrvatskoj u Institutu za tumore operira se oko 800 godišnje. "Zato smo osmislili program po kojem, kad žena dođe u našu bolnicu i pokaže se da ima rak dojke, ulazi u proceduru po kojoj se cjelokupna dijagnostika obavlja u samo jednom danu. Nema dvojbe da bi uspješnost liječenja bila veća kad bi u takvim centrima postojali timovi u kojima bi uz radiologa, citologa, kirurga, internista onkologa i radioterapeuta bio i psihijatar, odnosno psiholog, i to obavezno u trenutku kad se pacijentici treba priopćiti loša dijagnoza. Dobro bi došao i nama dijagnostičarima, ali i kirurzima koji se svakodnevno susreću s teškim dijagnozama i u kontinuiranom smo stresu. Dogodi se da u samo jednom danu čak šest žena mora čuti od mene da ima rak dojke. Bilo bi bolje da to rade oni koji su educirani i mogu na neki način pomoći ženi kad čuje lošu vijest", kaže doc. dr. Ramljak.

Rak po dobi

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo mlađi muškarci, do tridesete godine, najčešće obolijevaju od limfatične leukemije, raka mozga, testisa i Hodgkinove bolesti. U srednjim godinama, od 30. do 50., najčešća je pojavnost raka testisa, melanoma, štitnjače, dušnika, bronha i pluća te debelog crijeva, od 50. do 80. godine u najvećem postotku obolijevaju od raka dušnika, bronha i pluća, prostate i debelog crijeva. Mlađe žene, do dvadesete godine, najčešće obolijevaju od raka štitnjače, Hodgkinove bolesti i limfatične leukemije, raka mozga, vrata maternice i dojke, dok od 30. do 50. godine ženama najveću opasnost predstavlja obolijevanje od raka dojke, štitnjače i vrata maternice, s tim da je rak vrata maternice kod žena najčešći u mlađim godinama, od 30 do 34 godine.

Od 50. do 70. godine rak dojke je i dalje na prvom mjestu među ženama, zatim rak dušnika, bronha i pluća te tijela maternice. U kasnijim godinama, nakon 70., uz navedene oblike raka pojavljuje se i opasnost od raka želuca.

 

Važna stručnost kirurga

"Među ginekološkim karcinomima najsmrtonosniji je rak jajnika", kaže pročelnik Zavoda za ginekološku onkologiju u KBC-u Zagreb, prof. dr. Ante Ćorušić. Naglašava da, nažalost, u 65 posto slučajeva žene imaju rak jajnika u uznapredovaloj fazi pa je onda i smrtnost vrlo velika, što potvrđuje podatak da čak 50 posto pacijentica ne preživi pet godina nakon pojave bolesti.

"Za razliku od žena s rakom jajnika, puno veće izglede za izlječenje imaju žene oboljele od raka vrata maternice pa i same maternice. Naime, kod raka maternice petogodišnje preživljavanje je čak 90 posto", ističe prof. dr. Ćorušić. Jedino se posljednjih godina smanjuje smrtnost od raka vrata maternice. Prof. dr. Ćorušić dodaje kako je za bolje preživljavanje svih ginekoloških karcinoma vrlo važno rano otkrivanje, a to se može postići jedino ginekološkim pregledima jedanput godišnje. Naime, rak jajnika kod žena je znatno učestaliji u postmenopauzi, odnosno u starijoj dobi. Samo redovitim ginekološkim pregledom liječnik može utvrditi da je, primjerice, jajnik deblji od očekivanog za dob žene. Ćorušić objašnjava da djevojčice imaju jajnik debljine 0,8 centimetara, a do zrele dobi dođe i do 3,5 centimetara. No, kod starijih žena jajnik je sve tanji i u 75. ponovno nije deblji od 0,8 centimetara. Upravo razlika u debljini jajnika upozorenje je ginekologu da ženu pošalje na daljnje pretrage, a po potrebi i na operaciju koja može biti samo poštedna, odnosno laparoskopska. Pokaže li se da je riječ o proširenom karcinomu, i zahvat je puno veći.

Zagreb, 191216.
U KBC Zagreb otvoren je Centar za prostatu na kojem su nazocili uz sefa odjela prof. dr. Zeljka Kastelana i Zeljko Reiner, podpredsjednik Sabora, Ante Corusic, ravnatelj KBC Zagreb, Milan Kujundzic, ministar zdravstva i drugi.
Na fotografiji: Zeljko Kastelan i Ante Corusic.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjevic / HANZA MEDIA

Ante Čorušić (desno)

 

Veliku važnost u liječenju ima i stručnost kirurga koji operira pacijentice jer o njegovu iskustvu ovisi hoće li operacija biti izvedena na stručan način koji jamči bolju prognozu.

"Nije dobro da se ginekološke operacije, poglavito raka jajnika, rade u svim hrvatskim bolnicama, već je nužno formiranje centara u kojima će se liječiti sve oboljele žene u Hrvatskoj", kaže prof. dr. Ćorušić.

Naglašava da je 'centralizacija' pacijenata i liječnika preporuka Europskog društva za ginekološku onkologiju, ali i hrvatskog. "Već smo prije nekoliko godina zaključili da bi se rak jajnika trebao operirati u Zagrebu u KBC-u Zagreb, zatim u KBC-u Sestara milosrdnice te u KB Merkur, zatim u KBC-u Rijeka, Split i Osijek. Uz ove centre u OB Zadar i OB Varaždin operirao bi se rak maternice", objašnjava prof. dr. Ćorušić. Tako bi se sigurno smanjila smrtnost i povećala kvaliteta života pacijentica, smatraju i dugi stručnjaci za ginekološke karcinome. No, dodaju da to nije problem samo Hrvatske jer su na nedavnom sastanku u Barceloni i stručnjaci iz drugih zemalja kazali da im 'raspršenost' pacijentica po većem broju bolnica snižava kvalitetu kirurških zahvata i smanjuje preživljavanje. "Valja naglasiti da je operacija raka jajnika, osobito uznapredovalog, vrlo zahtjevna pa može trajati i do pet sati, a u timu uz kirurga mora biti i ginekolog. Sve to govori da bi i kod ove vrste raka koncentracija pacijentica i stručnjaka dala bolje rezultate liječenja, a poglavito bi pao broj reoperacija i recidiva", smatra prof. dr. Ćorušić.

Očito je da u hrvatskoj onkologiji ima puno posla ako se Hrvatska namjerava maknuti s neslavnog drugog mjesta po smrtnosti od zloćudnih bolesti. Prije svega nužno je uvesti više reda u dijagnostiku i liječenje jer 'svaštarenje' sa zloćudnim bolestima u više od tridesetak bolnica očito ne može promijeniti situaciju nabolje kako to očekuju oboljeli od raka.

Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije  na e-mail [email protected]

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo