Dramaturgija po sebi ne čini predstavu, a ova je dobra, čak možda i odlična, zato što je redatelju uspjelo da, uza svu suvremenost, rekonstruira i duh vremena iz kojega tekst dolazi: prosječan um čas je uronjen u srednjovjekovno praznovjerje a čas u renesansno racionalno.
I likovi ove tragedije takvi su: čas racionalni pragmatici, čas praznovjerna čeljad kojoj su duhovi jednako stvarni koliko i ljudi.
