Kao sportski novinar Marko Šapit se dokazao tijekom karijere, no emisija “Zabivaka” pokazala je da je i fantastičan autor. Iako će reći da mu je omiljeni dio posla komentatorski, kao voditelj u studiju oduševio je gledatelje tijekom SP-a u Rusiji. Nominacija za Zlatni Studio u kategoriji voditelja godine ipak ga je, tvrdi, prilično iznenadila.
ZA NOMINIRANE U SVIM KATEGORIJAMA NAGRADE 'ZLATNI STUDIO' GLASAJTE OVDJE!
- Nisam vodio računa o nominacijama, a prvi me nazvao kolega Filip Brkić s RTL-a i čestitao mi, nakon čega su zaredale čestitke sa svih strana. Moram priznati da mi je zbilja drago. Ne želim biti patetičan, ali draža mi je čak nominacija za emisiju godine jer “Zabivaku” su ljudi gledali s guštom i kad nisu igrali naši - kaže Šapit.
Marku je ovo četvrti SP koje je pratio.
- U Njemačkoj sam bio leteći reporter 2006., 2010. sam bio koordinator u Zagrebu, a 2014. otputovao sam u Brazil gdje sam koordinirao našu redakciju u Riju. Ova je godina bila moj pečat, i voditeljski i urednički i novinarski i autorski. I dalje mi je komentatorski posao najdraži, ali pokazalo se da je svima najbolje leglo ovo u studiju, što meni i nije omiljeni dio posla jer radije bih komentirao utakmicu nego vodio emisiju - priznaje Šapit.
Kako kaže, oduvijek je želio biti sportski novinar, a njegovo prvo pravo novinarsko iskustvo bilo je u Gradskoj rubrici Jutarnjeg lista.
- Nisam se dugo zadržao u novinama jer 2005. je bila svojevrsna audicija za sportskog novinara na HTV-u na koju je došlo nas pet. Dali su nam mjesec dana, nakon kojih su rekli da će jedan od nas ostati. Tako sam otad do danas dio Sportske redakcije na HTV-u, sa stankom od 2010. do 2012. kad sam bio na Areni sport - prisjeća se Šapit. Kad je stigao na HTV, kako kaže, imao je sreću što je tada u redakciji bila najjača garda komentatora, poput Bože Sušeca, Borisa Mutića, Miće Dušanovića...
- Stvarno sam imao od koga učiti. Svi su redom bili strogi i zahtjevni, ali izvrsni učitelji. Boris Mutić mi je, na svoj simpatičan način, dao par savjeta, među ostalim mi je rekao da radimo najbolji posao na svijetu, o kojem puno ljudi sanja i u kojem stvarno možeš uživati. No moj mentor bio je Željko Vela, moj prvi urednik koji me je kasnije poveo na Arenu sport. Tijekom godina postali smo prijatelji i izvan posla - kaže Marko.
U karijeri pamti puno lijepih stvari, a svake Olimpijske igre za njega su posebna priča.
- Ljudima je većinom najdraži nogomet, a meni su OI najbolje što postoji. Tako mi je bilo u Londonu, Riju, a veselim se i Tokiju 2020. Bilo je i drugih posebnih trenutaka, kao kad prvi put prenosiš košarku iz Jazina, kad igraju Cibona i Zadar. To je doživljaj za sebe. Ili, recimo, finale Europskog košarkaškog prvenstva 2013. u Ljubljani kad sam prenosio uz Acu Petrovića i to je prvi put da sam osjetio super pozitivne kritike i komentare na svoj rad, a i naši su postigli dobar rezultat. Upečatljivo je bilo i prvi put komentirati Hajduk na Poljudu, kao i prvi put reprezentaciju. Jedan po jedan snovi mi se ostvaruju - zadovoljan je Šapit koji na kraju razgovora otkriva da njegova supruga Ivana i sinčić Luka nisu veliki fanovi sporta.
