ELIZABETA BRODIĆ

'Opatica koju igram zadnja je uloga s kojom se mogu poistovjetiti'

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 14.01.2019. u 14:26

Mlada je glumica kritiku i gledatelje zaintrigirala u predstavi “Luđak i opatica” koja igra u varaždinskom HNK

Glasovima čitatelja u drugi krug izbora za nagradu Zlatni Studio u kategoriji Novo lice u kazalištu ušla je mlada filmska i kazališna glumica Elizabeta Brodić.

Kritiku i gledatelje oduševila je ulogom sestre Ane u predstavi “Luđak i opatica” varaždinskog HNK. Istaknula se i u jednom od najposjećenijih filmova prošlogodišnje Pule, “Za dobra stara vremena” oca i sina Galića, gdje je igrala jednu od glavnih rola.

- Nisam očekivala nominaciju, a kamoli ulazak u drugi krug. Volim nagrade jer su priznanje rada. Afirmacija rada i truda nikad nije na odmet. Pogotovo jer se radi o promociji za predstavu HNK Varaždin koja jest posjećena, ali mogla bi biti i više - kaže Elizabeta, objašnjavajući problem kazališta izvan Zagreba koja često muku muče s publikom.

Smatra da nikome ne bi trebao biti problem sjesti u automobil, na autobus ili vlak i otići na predstavu izvan centra Zagreba.

Plodna godina

- Stoga sam zbog nominacije još sretnija i nadam se da će moja, ali i nominacija Marinka Prge za Zlatni Studio privući još više ljudi na ‘Luđaka i opaticu’, ali i druge predstave izvan Zagreba - kaže mlada glumica iza koje je plodonosna godina. Radila je podjednako i na filmu i u teatru, a kaže kako se nemoguće opredijeliti za jedan medij.

- Volim kazalište zbog prisutnosti i dijeljenja tog trenutka s ljudima čije oči vidim. A film volim zbog konkretnosti i kamere koja vidi sve, ne postoji pogreška koju kamera ne zabilježi, dok ljudsko oko vidi što želi vidjeti. Oboje je igra i različita je i nemjerljiva, a iz istog glumčeva registra. Glumčeva. Zato se nadam i veselim jednom i drugom podjednako - objašnjava Elizabeta.

Iako u predstavi HNK igra naivnu opaticu, kaže da bi se s njome teško mogla poistovjetiti.

- Mislim da je opatica zadnja stvar na svijetu s kojom bih se mogla poistovjetiti (smijeh). Ali, u ovom slučaju ona nije samo opatica, nego nesretna i neshvaćena žena koja živi za ljubav i razumijevanje. Daleko od toga da za sebe mogu reći da sam nesretna, suprotno, ali isto kao i opatica Ana, živim za ljubav - pojašnjava.

Na relaciji Varaždin-Zagreb 

Kaže kako je rad na predstavi bio dinamičan, zahtjevan i pun naglih zaokreta. Redatelj Jasmin Novljaković, ističe, inteligentan je čovjek kojemu ništa ne može promaknuti, pa ni najmanja pogreška.

- S druge strane, Marinko Prga je manje staložen čovjek (smijeh), ali predivan partner od kojega sam jako puno naučila. Nekako se posložilo da smo svi odlučili i uspjeli vjerovati u tekst, Jasmina i sebe same te napravili predstavu koju volimo. Neka drugi sude o kvaliteti, ali meni je zasad dovoljno da izlazim na scenu sretna - zaključuje Elizabeta.

Već neko vrijeme živi na relaciji Zagreb - Varaždin, a tako će biti i ove godine. U režiji Tomislava Pavkovića, s glumcima Karlom Mrkšom i Sunčanom Zelenikom radi na tekstu “Terminus” Marka O’Rowea.

To je, kaže, ludi tekst o našoj realnosti, ljudskoj gluposti i sitničavosti.

- Proces je poprilično eksperimentalan, praktički svi potpisujemo scenografiju, glazbu i rasvjetu. A film koji ste prethodno spomenuli i gledali u Puli dolazi u kina 31. siječnja. Riječ je o filmu Eduarda Galića, ‘Za ona dobra stara vremena’, u kojemu igram jednu od dvije glavne ženske uloge. 

 


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo