Marinko Prga, glumac varaždinskog HNK i poznato filmsko i TV lice, oduševio je ulogom Mieczyslawa Walpurga, luđaka i pjesnika, u predstavi “Luđak i opatica” u režiji Jasmina Novljakovića.
Kako ste se pripremali za predstavu?
- Stanislaw Witkiewicz Witkacy avangardni je pisac, ekscentrik i boem svog vremena tako da je bilo dovoljno glumačkim instinktom slijediti njegovo “ludilo”. Sve nagle promjene duševnih stanja Mieczyslawa Walpurga proizlaze iz dramskih situacija te u sinergiji s ostalim likovima u drami otvaraju ono vječito pitanje tko je tu zapravo lud. Persiflirajući teoriju psihoanalize, Witkacy nam sugerira kako je kolektivna svijest suvremenog društva bolesna i nezainteresirana za bilo kakav pozitivan pomak ka ozdravljenju. No, vratimo se pitanju i zaključimo da sva duševna stanja i nagle oscilacije u ponašanju pjesnika i “luđaka” Mieczyslawa Walpurga nastaju kao logičan produkt dramske situacije i odlične glumačke sinergije s ansamblom predstave, a naročito s mladim glumačkim talentima Elizabetom Brodić i Nikšom i Filipom Eldanom, s kojima imam najveću interakciju, te redateljem Jasminom Novljakovićem.
ZA NOMINIRANE U SVIM KATEGORIJAMA NAGRADE 'ZLATNI STUDIO' GLASAJTE OVDJE!
Po čemu se, za vas, razlikuje kazališna od filmske i televizijske glume?
- Ako zanemarimo različitosti dvaju medija (kazalište, film), odnosno različit princip kontinuiteta u procesu kreiranja, nastajanja uloge, nekih bitnijih razlika skoro da i nema. U kazalištu ili u filmskom kadru gluma može biti dobra ili loša. To je jedina razlika.
Kako se pripremate za ulogu?
- Inače se ne pripremam za ulogu. Ne koristim nikakve metode ili “mantre” za pripremu u procesu trajanja proba, prije izlaska na scenu ili ulaska u filmski kadar. Ne želim minorizirati vrijednosti, odnosno benefite različitih metoda koje pojedinci koriste kao pomoćna sredstva u glumačkom izričaju samo zato jer ih osobno ne koristim u praksi. Najveću korist imam ako sat-dva odspavam prije premijere ili reprizne izvedbe predstave. Osim što mi opušta glasnice, spavanje je ujedno indikator niske razine treme, tj. nervoze uoči izlaska što opet rezultira opuštenijom ili, bolje rečeno, kvalitetnijom izvedbom predstave. Sve ostalo što bi se kod mene moglo nazvati pripremom (radom na ulozi) logično proizlazi iz već ustaljenih faza kazališnih proba, od prvih čitaćih pa sve do ulaska u prostor, odnosno kreiranja mizanscena. Poseban naglasak stavljam na suradnju s partnerima na sceni, a mimo navedenog ne postoji nikakva “egzotika”. Sve u svemu, sretan sam ako na dan premijere znam cijeli tekst napamet.
S kakvim redateljima najradije radite i kakve tekstove?
- Unutar repertoarnog kazališta limitirani ste mogućnošću izbora redatelja i tekstova, što ne znači da unutar repertoara jedne kazališne kuće nužno morate biti u diskrepanciji s vlastitim željama ili mogućnostima, a to se naročito odnosi na HNK u Varaždinu čiji sam član već 20 godina. U većini slučajeva kada bih imao mogućnost izbora, birao bih aktualne (angažirane) tekstove i beskompromisne redatelje.
