Frano Mašković dao je Hamleta u Magellijevoj režiji na Lovrijencu nimalo poetična, nimalo zanesena, gotovo zastrašujućega, koji uopće nije lud, pa čak mu nije milo ni praviti se ludim. Ovaj je Hamlet više čovjek željan moći negoli čovjek zagledan u vlastitu dušu.On je ujedno i suvremeni intelektualcac, kojega u zločin gura neodlučnost. Mašković daje i jednu fizički uvjerljivu pojavu gotovo grbava čovjeka, Hamleta kao čovjeka nimalo ugodne vanjštine, a koji izgara od vlastite nemoći.