Dramski prvak zagrebačkog HNK dojmljivo je izgradio vjerojatno najsloženiju ulogu u dramaturgiji Antuna Pavloviča Čehova.
Ivanov je nekovrsni slavenski Hamlet, po svom karakteru i htijenju, okrutan a bezazlen, promišljen a nihilist, za kojim žene žude jer se doima ranjivim a snažan je, koje privlači njegova nezainteresiranost za svijet, u isto vrijeme naivna i surova.
Predstavu je dramaturški ugodio i režirao slavni Litavac Eimuntas Nekrošius, a Navojec je iznio na scenu suspregnutost iz koje izvire drama postojanja, a sjeveranjačkom tihom trajanju dodao malko naše prepoznatljive južnjačke ludosti i bezazlenosti.