“Tesla Anonimus” humorno-filozofska je drama u tri čina, nadrealno komponirana, no posve čvrsta i jasna, prošivena gotovo zaumnim, neagresivnim humorom i veličanstvenom melankolijom, kakva se u ova gruba, pokazivačka vremena, nadaje prkosnom. Jezično je briljantna, napisana na rekao bih šovagovićevsku idiomu, raskošna leksika i osobita, sinkopirana ritma.
Važno je reći, široj publici, da se ova predstava zbilja bavi Nikolom Teslom, njegovim životom i radom, i to kronološki, od kolijevke do groba, ali tako da se čini da ste u nekom snu, gdje neprestano iskrsavaju nemoguće slike, nemoguće začudni zvuci i ideje.
Baš onako kako zamišljate Teslu. Onako kako zamišljate usamljenog, kreativnog, genijalnog čovjeka. Njegove neuroze, njegove tuge i njegovi uvidi - to je pak sve Filip Šovagović, koji portretira ovo naše vrijeme i sebe u njemu.