Već u prvim godinama izlaženja magazin Studio mogao se pohvaliti dobrim nakladama i dobrim odnosom sa svojim čitateljima - redakciju su doslovno zatrpavala pisma iz cijele bivše države. A kako je Studio bio “revija za televiziju, film, radio, teatar i muziku”, čitatelji su pisali o svemu, doista o svemu.
Kritike i program
Primjerice, postavljali su uredništvu pitanja na koja bi današnje generacije tražile odgovor koristeći neki internetski pretraživač - poput onog iz 1967. godine gdje čitatelj pita je li Britanska enciklopedija doista najveća knjiga na svijetu (nije, najveći je Katalog štampanih knjiga na zapadnim jezicima, kaže redakcija).
Zatim, slali su kritike na račun televizijskog i radijskog programa, manje ili više argumentirane - jedan se čitatelj tako pitao zašto se na televiziji sve više žena i muškaraca, u zabavnim emisijama i u filmovima, odijeva u odjeću suprotnog spola.
Čak je i Doris Day nosila hlače u “Ljubimici Divljeg zapada”, a Čkalja (tada iznimno popularni komičar Miodrag Petrović Čkalja) u nekoj emisiji ženske haljine. A to čitatelju jako smeta.
Drugi čitatelj (slučajno, danas poznati hrvatski pisac), iz Bjelovara, moli pomoć redakcije jer je žrtva neslane šale - u rubrici “Uređuju čitaoci” objavljeno je kako otvara Klub narodnih pjesama, što on negira, moli redakciju da to demantira, a sve one koji se žele upisati u njegov klub da mu prestanu pisati.
Mladi pjevači
Mnogi od njih žele više slušati sjajne mlade pjevače, poput Vjekoslava Jutta, ili više čitati o Jimmyju Staniću i njegovim turnejama.
Redakcija Studija vrijedno je odgovarala na pisma bilo duhovitim komentarima, bilo praktičnim savjetima, bilo odgovorima na “googleovska” pitanja, pa čak i povezivala čitatelje koji su se željeli dopisivati s nekim. Baš poput neke današnje društvene mreže.