Dramska prvakinja zagrebačkog HNK nevjerojatno vješto i empatično i tehnički zahtjevno stvorila je lik nesretne a osjećajne žene koja će u finalu prvog dijela Matišićeva triptiha ostati bez sina jedinca.
Premda skromne inteligencije, njezina je sredovječna Jevresa intuicijom nadmoćna okolini.
Ksenija Marinković možda jedina na našoj pozornici umije ovoliko brzo a emcionalno jasno govoriti, donositi untarnji život lika. Nikad pritom nije nametljiva, ne pokušava ostaviti dojam, nego svoju ulogu gradi po sebi, proživljeno, pa umjesto da ona priziva publiku, publika priziva nju.
