SRAZ PRVIH DAMA GLUMIŠTA Predstavljamo nominirane za kazališnu nagradu Zlatni Studio u kategoriji najbolje glumice

Studio, naš najčitaniji, najugledniji i najveći televizijski tjednik, pokreće Zlatni studio - svoju nagradu za televiziju, film, radio, kazalište i glazbu. Pod motom “najbolji biraju najbolje”, nagradu našeg najstarijeg televizijskog tjednika, čiji je prvi broj tiskan još 3. travnja 1964. godine, dodjeljuju naši čitatelji, a za Zlatni studio konkuriraju najbolja ostvarenja i osobe po kategorijama za djela ostvarena u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 1. prosinca 2017. godine.

Žiri, sastavljen od televizijskih, filmskih, radijskih, kazališnih i glazbenih profesionalaca, još je tijekom prosinca nominirao po pet najboljih ostvarenja ili osoba u svakoj od ukupno 20 kategorija, držeći se pri svom odabiru kriterija kvalitete, originalnosti, rezultata, ali i popularnosti kod publike.

U pet nominacija za najbolju glumicu kazališne nagrade Zlatni Studio pronašla se izvanredno jaka konkurencija hrvatskih glumica. Krajnje ozbiljne dame u zrelom glumačkom razdoblju i ikone popularnosti među publikom.

ZRINKA CVITEŠIĆ

Nikad nisam bila nominirana niti za jednu kazališnu nagradu u Hrvatskoj, koliko me sjećanje služi, pa valjda ovo znači da sam proglumila, haha? Hvala žiriju! To što će glasati publika, to me posebno veseli. Zbog nje se, osim zbog osobne potrebe za izražavanjem, i bavim ovim poslom. I samo jedno iskreno oko iz publike koje ti kaže ‘hvala’ na poklonu naše predstave je najveća nagrada, a takvih je pogleda iz publike svakom izvedbom sve više… - kaže međunarodna glumačka zvijezda Zrinka Cvitešić nominirana za kazališnu nagradu Zlatni studio u kategoriji najbolja glumica za ulogu Ane Šafranek u predstavi “Tko pjeva zlo ne misli” zagrebačkog HNK.

Boris Kovačev / Cropix

Zrinka Cvitešić

Ovako glasi obrazloženje žirija koji je podijelio nominacije: “Najpoznatija naša glumica s inozemnom karijerom dokazuje ulogom Ane Šafranek da se ta karijera nije dogodila slučajno. Zrinka na scenu u predstavi redatelja Renea Medvešeka stupa bez treme, s otvorenom energijom, prosipajući veselje po publici.

Bez dokazivanja

Kad pjeva, pjeva dramski izvrsno, tako da gledatelj /slušatelj ne čuje samo točne tonove, nego i točne misli, energiju, emocije. Mnogima iz publike bilo je žao što glumica nije pjevala više songova, ili barem songove do kraja. Osim glumački i pjevački, Zrinka je i fizički izuzetno sposobna, pa je izvrstan predstavnik teorije da je glumac atleta tijela i duše”.

- Nezahvalna je pozicija komentirati mišljenje žirija, svatko će u ovoj našoj predstavi kao i u mojoj ulozi vidjeti nešto drugo… I to je divno! Jedino što želim reći jest da nikad nisam radila svoj posao da bih bilo kome išta dokazala, čak niti sebi. Ostvarila - da, istražila - svakako; ali dokazala - ne - kaže.

Predstava “Tko pjeva zlo ne misli” je rasprodana, koliko je bilo komplicirano angažman u Zagrebu uskladiti s inozemnim poslovima?

Neizgovoreni snovi

- Zahvaljujući razumijevanju i podršci ljudi oko mene, i privatno i poslovno, i u Hrvatskoj i vani, moguće je, ali je naporno. Koliko dugo ću moći ovako, prije svega fizički, e to je već drugo pitanje... Lani sam, primjerice, krivo prosudila koliko mogu pa sam krajem godine dobila prehladu i upalu pluća koja je trajala više od mjesec dana... Kada glava kaže ‘da’, a tijelo kaže ‘ne’... - nastavlja.

Zrinka Cvitešić iza sebe ima nagradu Olivier i nedavno je promovirana u dramsku prvakinju HNK. Što je u dramskom repertoaru pisac ili naslov koji joj je izazov?

- Ne volim to uopće izgovarati. Nikad nisam pričala o svojim snovima, puno su zaštićeniji kada ostaju u vama... Snovima i željama treba vrijeme da sazriju u vama, tek onda mogu biti ostvareni. A moji su odabiri ionako, što se tiče posla, većinom na kraju određeni ljudima koji stoje iza projekta. Može tekst biti genijalan, ali ako nemate dobrog režisera ili partnera, on neće značiti puno u konačnici. Moje je prvo pitanje uvijek kada mi netko nudi posao - tko radi na projektu? - završava glumica.

ALMA PRICA

Nacionalna prvakinja Drame zagrebačkog HNK Alma Prica otvorila je novo poglavlje u svojoj glumi, zaigravši pomalo dijaboličnu ulogu umiruće psihijatrice. Ovdje se nadaje kao sarkastična, narcistična figura, čija je patologija koliko evidentna toliko i privlačna. Najteže se poistovjetiti s likom čiji postupci nisu na prvi pogled nego zli. No, je li psihijatrica Jasna zbilja toliko okrutna prema glavnom liku predstave, Viktoru, ili mora biti takva da bi joj uspjela psihoanaliza njegovih trauma, ne bi li mu, ukratko, pomogla. Tu nevidljivu granicu između igre i poigravanja Alma Prica daje uzbudljivo, magično, proživljeno.” Ovim riječima žiri nagrade Zlatni studio obrazložio je nominaciju Alme Price za ulogu Jasne u predstavi “Ljudi od voska” zagrebačkog HNK.

Hanza Media

Alma Prica

Pozornica kao sud

- Obrazloženje je zanimljivo, ne bih trebala ništa dodati. Ali eto, pitanje je postavljeno pa zahtijeva nekoliko rečenica. Bilo mi je intrigantno suočiti se s takvim pomalo dijaboličnim likom, kako to izgleda na prvi pogled ili na prvo čitanje. Ništa nije jednostrano i ne može se olako suditi. Ako je taj lik Jasne, koji u trećem dijelu Matišićeve dramske trilogije ima terapeutsku funkciju i služi otkrivanju slabosti i laži drugih lica, ako je, dakle, uspio osim ‘dijabolične’ dosegnuti i jednu ljudsku dimenziju i svijest o vlastitoj slabosti, onda je taj kazališni izazov uspio, i ja sam time više nego zadovoljna. Glumac na svim svojim razinama, i svjesnim i podsvjesnim, brani lik koji igra, bez obzira na to koliko je percepcija tog lika negativna. Trudila sam se u igri i suigri s odličnim partnerima i inteligentnim redateljskim uputama izbjeći stereotip ‘zlice’. Nekad imam osjećaj da je pozornica jedna velika sudnica u kojoj su glumci i tužitelji i odvjetnici vlastitog lika, a publika je i porota i svjedok optužbe. Evo, i sada mi se čini da s previše riječi i dalje branim taj, u našem gradu, iznapadani lik. Sviđa mi se u kazalištu i gledati i igrati lica koja provociraju, uznemiruju ili idu na živce. U životu izbjegavam biti takav lik - govori Prica čiji su lik Jasne uspoređivali sa stvarnom osobom koju je Matišić poznavao. Za najbolju glumicu u sklopu nagrade Zlatni studio nominirana je uz Kseniju Marinković i Pajić, Zrinku Cvitešić i Barbaru Nolu.

Matina dijagnoza

- Izuzetno lijepo i raznoliko društvo! Zahvaljujem! Puno je dobrih glumica, glumaca i interesantnih uloga. Sama tome svjedočim i kao publika i kao partner. Ponekad se dogodi jedan sretan spoj uloge i glumačke osobnosti, ponekad zadivljuje glumačka vještina i zanat, ponekad sve to zajedno plus još ‘ono nešto’ što je teško verbalizirati. Rijetko znamo objasniti kada je to tako, zbog čega je tako i zašto se nekome učini da je to baš tako… a opet, nekome se učini da sve to i nije baš tako. Ništa se ne može predvidjeti… ni uspjeh ni neuspjeh, niti u ovom slučaju, nominacije - razmišlja.

Predstava “Ljudi od voska” ima ponajviše nominacija od svih predstava za nagradu Zlatni studio. U korpusu svih domaćih tekstova koje je igrala, kako bi je rangirala?

- Prije svega bih je rangirala u dobru i kvalitetnu kazališnu sezonu 2016. - 2017. zagrebačkog HNK. Mate Matišić je pogodio je puls vremena i postavio dijagnozu društva, a sve preko vlastite kože. I s puno humora, koliko god tekst bio gorak. Taj opis stanja stvari preko vlastite intime neugodan je i paradoksalan. Ali zar nije takvo i društvo u kojem živimo? Domaći pisci, u čijim sam dramama ili adaptacijama romana zadnjih 20 godina imala čast sudjelovati, svi oni u svojim djelima imaju upisanu i gorkost i duhovitost. I Lada Kaštelan, i Ivor Martinić, i Dubravka Ugrešić, Slobodan Šnajder, i Tena Štivičić, i Mate Matišić i Kristijan Novak… naravno, i nezaobilazni Miroslav Krleža. Čini mi se važnim da se domaći pisci pokušavaju suočiti s našom realnošću. Ne moraju nam davati odgovore na teška pitanja, dovoljno je da nas upozoravaju da svijet u kojem živimo nije najbolje posložen. Kazalište možda ne uspijeva učiniti svijet boljim, ali ga čini podnošljivijim - zaključuje.

BARBARA NOLA

Počašćena sam što sam nominirana za nagradu Zlatni Studio, i to u društvu fantastičnih glumica, od kojih su neke i moje voljene prijateljice. Presretna sam i što sam nominirana baš za “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja”, predstavu koju obožavam. Svi smo prije svake izvedbe euforični jer su uloge i zahtjevne i ludo zabavne. Tema su ljubavni odnosi, međusobno obožavanje i međusobno uništavanje ljubavnih parova, tako da se svatko u nečemu pronađe, govori Barbara Nola, koja je nominirana kao najbolja glumica za kazališnu nagradu Zlatni Studio, za više uloga u predstavi “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” kazališta Gavella. Među ulogama koje je u “Koreji” odigrala, upečatljiva je ona u kojoj glumi ženu koja nije sigurna je li s muškarcem (E. Vejzović) imala intimni odnos ili nije.

Neja Markičević / CROPIX

Barbara Nola

Urnebesni Paolo

- Obožavam tu ženu. Čim sam pročitala tekst, poželjela sam je igrati. Neuroza tog lika glumački je ludo zabavna, ali i tužna. To je neuroza koja se odvija između želje da se bude s nekim i pritiska prema samome sebi da se ne bude, koji rezultira time da je na kraju sretna što ju je čovjek, ustvari, napastovao i tek tad si prizna da želi biti s njim. S Enesom Vejzovićem obožavam glumiti jer slično razmišljamo o umjetnosti i procesu rada. Ponosna sam na nas jer je scena koju igramo, u okviru našega kazališta, i prilično hrabra; pankeri smo, probijamo granice strašljivog konzervativizma. Da privučem publiku, i mi konja za provokaciju imamo - smije se Nola, koja za redatelja predstave Paola Magellija kaže da je vrelo najzabavnijih uputa na probama.

- To što smo si nas dvoje sve izgovorili svih ovih godina, nije za novine, jer ljudi ne bi izvan konteksta shvatili koliko je to urnebesno smiješno. To kad Paolo, koji je poludio od objašnjavanja, juri na scenu odglumiti tvoju ulogu, a stolci lete oko njega i dere se k’o lud i onda ti pokaže tu tvoju žensku ulogu kao hiperženstvena žena, nešto je nezaboravno. Obožavam njegov mediteranski temperament, djeluje oslobađajuće, naša se ludila nekako preklapaju. Tijekom proba vikao mi je: ‘Ti nisi muško, ti si žensko’, ‘Ljubavi moja, divna si’, ‘Ti si najgluplja u našoj obitelji’ (tu je citirao Čehova, jer sam nešto skužila bolje od njega, a on to nije mogao podnijeti, hi-hi), ‘neću taj glupi realizam, nego tvoje unutarnje ludilo’ i još svašta - prepričava dogodovštine s proba hit-predstave Gavelle koja konkurira za nagradu Zlatni Studio kao najbolja predstava.

Nema ručka!

- Predstava je zabavna, duboka, emotivna. Pommeratovi likovi imaju iste sumnje, opsesije i strahove kao i mi. Jer ovo je vrijeme divno u slobodama, ali se s tim slobodama nije lako nositi jer ti granice više ne određuju patrijahalni autoriteti, nego ih sami sebi određujemo. Drago mi je što je žiri izdvojio našu predstavu u pet najboljih jer je ovo bila plodna godina što se kazališta tiče. Baš su mi se neki dan frendovi žalili da za više ništa ne mogu dobiti ulaznicu, a ja sam bila presretna kada sam to čula - kaže glumica, koja najavljuje da će uposliti prijatelje i rodbinu da za nju glasaju online i kuponima. Kaže da moraju jer u protivnom više nema Lukasovih ručkova i njezinih kolača.

KSENIJA PAJIĆ

U predstavi “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” kazališta Gavelle tumačim pet različitih uloga. Ne mogu se odlučiti koja mi je najdraža. Svaka me ponovno iznenadi točnošću, ljepotom i magijom. Zapravo, sve su ženske uloge u ovoj predstavi odlično napisane i svaka je zanimljiva na svoj način.

Bračni par

Igrajući u predstavi, još nalazim prostora za nadogradnju likova i čini mi se da su neiscrpne. Veliki užitak i izazov - kaže Ksenija Pajić, nominirana za najbolju glumicu u kazališnoj nagradi Zlatni Studio, za više uloga u predstavi “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” kazališta Gavella.

Sandra Šimunović / Cropix

Ksenija Pajić

Posebno je dojmljiva scena u kojoj s kolegom Igorom Kovačem glumi par koji umišlja da ima dijete.

- Tema kojom se bavi scena vrlo je kompleksna i bolna. Pitanja koja ona nameće danas su aktualna. Može li bračni par koji nema djece iz bilo kojeg razloga opstati? Zašto društvo i okolina takve tretiraju kao manje vrijedne? Da li bračna zajednica bez djece uistinu nema smisla? U ovom slučaju bračni par unajmljuje dadilju da im čuva djecu koja ne postoje i ona postaje njihova žrtva. Međutim, veće su žrtve oni sami, žrtve predrasuda. Nije mi bilo teško uživjeti se u ovu ulogu jer imam primjera ljudi oko sebe koji su u takvoj situaciji, suosjećam s njima - govori Ksenija Pajić, nastavljajući da je imala sreću često u karijeri surađivati s redateljem predstave Paolom Magellijem.

Užitak od predstave

- Cijela predstava odiše ‘povišenim tonovima’, pa tako i moje uloge. Uživam u slobodi, kreativnosti i mašti koju mi redatelj Magelli omogućava tijekom rada na ulogama.Nadam se nagradi, naravno. Ali već to da sam nominirana upravo za ovu predstavu i da sam u tako probranom društvu daje mi osjećaj zahvalnosti i sreće - zaključuje prvakinja Gavelle.

KSENIJA MARINKOVIĆ

Predstava “Ljudi od voska” zagrebačkog HNK prema mišljenju mnogih ponajbolja je predstava u protekloj sezoni, pa je bila i apsolutni izbor žirija nagrade Zlatni Studio za jednu od najboljih predstava od 1. prosinca 2016. do 1. prosinca 2017. Ksenija Marinković jedna je od glumica i glumaca koji su nominirani za ostvarenja u hit-predstavi.

Neja Markičević / CROPIX

Ksenija Marinković

- Predstava u Kicinoj režiji i po Matišićevu tekstu vrlo je posjećena i svatko tko ju je gledao rekao mi je da mu se još danima vrtjela po glavi. To je zato što dira ono nešto u nama što smo mislili da možemo ignorirati ili zaboraviti. Gledajući ‘Ljude od voska’, ljudi na neki način putuju kroz neka svoja prošla razmišljanja. Publika nas svaki put isprati velikim aplauzom - govori Ksenija Marinković, nominirana za ulogu Jevrese koja govori piroćanski.

Piroćanski

- Kada mi je Kica dodijelio ulogu Jevrese, prvo na što sam pomislila kad sam pročitala tekst je bilo koji bi točno jezik ona govorila. Razmišljala sam o tome što bi bilo najinteresantnije, da nije samo klasični srpski, pa sam uz pomoć prijatelja pronašla ženu iz Pirota koja živi u Beogradu već 30 godina i zajedno smo složile neki jezik ‘na pola puta’. Naime, pravi piroćanski ne bi se baš razumio. Tako je nastala ova mješavina. Uloga Jevrese me očarala zbog hrabrosti kojom ona dolazi u Zagreb, pokušavajući učiniti sve što može za svojeg sina. To je neki primjer lude majčinske ljubavi, duhovite i tragične - kaže Ksenija Marinković o ulozi.

Jevresa je navodna ljubav iz mladih dana glavnog lika Viktora, piščeva alter ega, koju je on nekoć upoznao u Beogradu pjevajući tamo sa svojim bendom Prva ljubav. Sada ona dolazi u Zagreb kako bi mu rekla da ima nezakonitog sina, kojeg k tome goni policija zbog teškog kriminala.

- Ta je priča apsolutno realna i moguća jer se osamdesetih jako puno putovalo na relaciji Zagreb - Beograd i vrlo se lako moglo dogoditi mlađahnom članu popularnog benda da negdje napravi dijete, a da to ne zna - razmišlja glumica.

Matin humor

U korpusu pisca Mate Matišića igrala je, primjerice, glavno žensko lice u njegovoj drami “Žena bez tijela”. Matišić je znao govoriti da njegov tekst dobiva jedan neočekivan, a pogođen humor kad ga Ksenija Marinković interepretira.

- Ja svaki put mislim da je Mate taj humor upisao jer ga, čitajući njegove komade, uvijek vidim. Uglavnom, Matine tekstove doživljavam kao okrutno iskrene, poštene i ironične, ali i samoironične. Lica koja napiše vrlo su plastična i prepoznatljiva, svakome bliska - ocjenjuje prvakinja zagrebačkog HNK.