Vanna na Zagrebačkom festivalu prvi put nastupa kao kantautorica i pjeva vlastitu skladbu “Najbolji ljudi”. No, vlasnica jednog od najljepših vokala na našoj glazbenoj sceni zbog toga ne osjeća tremu.
- Može se reći da možda čak jedva čekam predstaviti uživo svoju pjesmu. Ima nešto oslobađajuće u tome što nemate unaprijed zadan okvir kako treba predstaviti nešto što ste sami smislili. Uživam u odlično odsviranoj skladbi i nadam se da će i moja interpretacija biti uvjerljiva - kaže Vanna koja priznaje da osjeća težinu procesa kantautora kad svoje djelo, u koje je pretočio osjećaje i intimne misli, treba predstaviti publici.
Istomišljenici
- Da, težak je to proces, ali morate učiniti sve da tako ne izgleda jer nikome se ne da gledati tuđe muke ako se već ovo zove show business. Već sam naučila kako nije moguće da vas svi razumiju na način na koji biste to sami htjeli, pa makar se bavili brojkama, statistikom i postocima, a kamoli ako se bavite stihovima i melodijom. Kada šaljete vlastitu pjesmu u život, to malo podsjeća na situaciju u kojoj ljudima dajete da vam ispune anketu koja naizgled nema povezana pitanja, ali će zbroj odgovora odrediti o čemu se radi. Po tome onda vidite jesu li vam ljudi slični, osjećaju li kao vi, sviđaju li vam se slične stvari i općenito shvatite jeste li povezani ili baš i ne. Naravno, bolje je ako nađete što više istomišljenika - priča kantautorica.
U prvom krugu za Zlatni studio čitatelji glasaju za po jednog od ponuđenih kandidata ili ostvarenja u svakoj od 20 kategorija, a potom se zbrajaju njihovi glasovi i kreće se u drugi krug biranja koji završava 19. veljače. U prvom krugu u svakoj kategoriji ostaju po tri nominacije, a čitatelji potom ponovno glasove daju najboljima.
Odluku o pobjednicima donose glasovi čitatelja portala Jutarnji.hr (50%) i kuponi iz Studija (50%).
Tko su pobjednici, doznat ćemo u izravnom televizijskom prijenosu na Hrvatskoj televiziji 27. veljače u 20 sati.
UPUTE ZA GLASANJE POŠTOM:
Izrežite listić i zalijepite na dopisnicu ili pošaljite u kuverti. Glasati možete do 29. siječnja, slanjem na adresu: Zlatni Studio, p.p. 221, 10000 Zagreb
U nekoj ladici
Je li na kritike osjetljivija kao skladateljica, nego kao interpretatorica neke pjesme?
- Osjetljivija jesam, ali mi je podjednako stalo do svake pjesme koju snimim, pogotovo ako čvrsto vjerujem da je dobra ili možda po nečemu posebna. Tako je bilo i s pjesmom Ante Pecotića ‘Tragom tvojih tragova’ koju sam otpjevala sa Zsa Zsom. Što zbog netipičnog anti-duet pjevanja, što zbog vrlo progresivne Shalline produkcije, jako me zanimalo kako će publika reagirati. Općenito, kada ljudima nudite sebe u raznorodnim oblicima, zna biti zbunjujuće. Kao pjevača, publika vas još tijekom vaših početaka i prvih pjesama smjesti u neku ladicu i tamo drži desetljećima. To je zgodno jer bar imate svoje mjesto, ali nije zgodno jer vam ne daju van. Autorima je u tom slučaju lakše jer mogu davati pjesme različitima izvođačima i tako živjeti glazbeni život kakav žele, bez ograničenja, osuda ili čuđenja - objašnjava glazbenica koja je još kao malena uvijek nešto pjevušila i izmišljala melodije na već zadane pjesmice iz škole.
- Dugo se nisam usudila pisati stihove jer mi se ono što bi mi palo na pamet nije činilo dovoljno dobro. Kako je i moje studiranje uključivalo dosta pročitanih knjiga ozbiljne vrijednosti, svaki moj stih izgledao mi je kao banalna brojalica. U to studentsko vrijeme piskarala sam na engleskom, naravno, kako emocije ne bi bile tako neposredne, pretpostavljam. No, rad u ET-ju je tražio brzu i odlučnu reakciju i ja sam se donekle riješila straha od ‘nisam dovoljno dobra’ bolesti. Kada su moja djeca išla u vrtić, uglazbljivala bih im melodije pjesmica koje su učili pa su za neke mislili da su tako i zamišljene - prisjeća se Vanna.
Što ju je inspiriralo da napiše svoje posljednje dvije pjesme, ‘Izmiješane boje’ i ‘Najbolje ljude’?
- To su različite teme. U pjesmi ‘Stay’, koju izvodi Rihanna, ima taj stih ‘It’s not much of a life you’re living...’ koji mi dugo nije izlazio iz glave. Taj osjećaj koji je opisan u toj pjesmi, da vam život koji živite i nije ispao baš nešto, dugo me proganjao. Razmišljajući kako je to dobro rečeno, napisala sam ‘Izmiješane boje’. ‘Najbolji ljudi’ je suprotna tema jer stihovi govore o tome kako se riješiti nejasnog osjećaja propuštenosti i prolaznosti, treba život uzeti u svoje ruke, donositi odluke za sebe i snositi odgovornost za to - kaže Vanna.
Amateri
U kojim trenucima sklada i na koji način?
- Prekaljeni bi autori rekli da je čekanje inspiracije za amatere. Eto, ja sam još uvijek po tome amater. Pokušavam isprovocirati ili ubrzati nadahnuće, pa nekad ide, ali nekad i ne baš. Dosta toga sam smislila u šetnji pasa u večernjim satima. Puno toga snimim na mobitel, ali ponekad vjerujem da neka ideja, ako ne preživi noć, nije bila ni vrijedna čuvanja. Piskaram po papirima na kuhinjskom stolu, po računima za plin i struju pa onda prepisujem i u prepisivanju mijenjam, križam... Skladbe prvo pokazujem suprugu, ali iz iskustva znam da je ljudima lakše reagirati na dobru demo snimku. Kako me moje osnovnoškolsko glazbeno obrazovanje nije dovoljno ohrabrilo da sama sviram, presudni su mi glazbeni suradnici kojima otpjevam svoje ideje i onda krećemo u stvaranje zvuka pjesme. Za posljednje dvije pjesme prvi suradnik bio je Ante Gelo. Može se dogoditi da prođemo puno aranžmanskih rješenja prije nego što pjesma zaista zazvuči i taj proces obožavam. Uključivanje drugih glazbenika, naročito onih s kojima sviram na koncertima, omiljen mi je dio jer onda čujem svakakve komentare, situacija često ode i u duhovitu. Naročito je hrabro nove pjesme puštati mojoj djeci. Ta brutalna iskrenost može biti inspirativna - otkriva Vanna čiju su pjesmu “Ne idi” otpjevale Frajle.
Mladi pjevači
S kojim bi još izvođačima kao skladateljica voljela surađivati?
- S mladim, karizmatičnim vokalistima koji još čekaju neku pjesmu da se s njom spoje, odnosno da im se spoji boja glasa, temperament, izgled s temom, ritmom ili melodijom. Mladim pjevačima nije lako, ali su puni potencijala i tu vidim puno mogućnosti - napominje Vanna čija pjesma “Izmiješane boje” na Narodnom radiju konkurira za najbolju pjesmu 2017. godine.
Koliko joj znače nagrade?
- Ma, ne trebam ja puno nagrada, već su mi neki komentari i reakcije na pjesmu koju sama napišem natjerali suze na oči od ganuća, i to mi je dovoljno. Nagrade odlaze u sferu procjenjivanja, ocjenjivanja, brojanja, uspoređivanja i ostalih glazbi neprirodnih stvari, ali lijepo je znati da ti je pjesma prihvaćena s puno strana. Stvarno sam zahvalna na tome - kaže pjevačica čiji su glazbeni počeci vezani uz Zagrebački festival na kojem je 1990. godine s Ilanom Kabiljom otpjevala pobjedničku pjesmu “Zlatna noć”.
Estradne face
Kako je to tada izgledalo?
- Iskreno govoreći, to je bila demo večer za mlade i neafirmirane glazbenike, a poznate estradne face su imale svoju zasebnu večer. Nas su podržavali obitelj i prijatelji i tako je nakon toga ostalo još neko vrijeme. Za kupnju scenske odjeće posudila sam novac, sve kako bih samu sebe za tu priliku podsjećala na Madonnu, valjda. Frizuru i šminku sam, naravno, osmislila i izvela sama u svojoj minijaturnoj kupaonici u studentskoj sobici. Starija sestra je bila u funkciji plesačice za tu večer i pretpostavljam da su svi natjecatelji imali zajedničku garderobu u Domu sportova jer smo zbog toga sve naše stvari potrpali u veliku Ilanovu torbu. Nakon što smo primili čestitke, otpremili roditelje i prijatelje svojim kućama, i sami smo krenuli na zasluženi počinak. Vjerojatno sam i sutradan imala fakultetske obaveze jer smo pred našom sobom u studentskom domu Cvjetno sestra i ja shvatile da smo zaboravile uzeti ključ iz Ilanove torbe. Kako nije bilo mobitela, mogle smo se samo nadati da će nam obitelj Kabiljo otvoriti vrata ako u kasni noćni sat ‘sjednemo’ na zvono njihove obiteljske kuće, ali na to se nismo odlučile. Kako nismo imale gdje, vozile smo se noćnim tramvajima sve do jutra, naravno u onoj scenskoj odjeći. Više si nisam sličila ni Madonni, pa čak nisam podsjećala ni na koga tko bi mogao biti pjevačica na sceni. Bila mi je to dobra lekcija da nakon svakog budućeg uspjeha mogu očekivati i dobru porciju poniženja - kroz smijeh se prisjeća glazbenica.
Prvi koncert
Što bi danas, 28 godina poslije, poručila mladoj Vanni koja je tek počela osvajati glazbenu scenu?
- Da više uživa u onim trenucima kada sam samoj sebi nalikovala na Madonnu i da manje pati zbog poniženja koje sam osjećala smrzavajući se mijenjajući noćne tramvaje. Govorim to metaforički, naravno, ja čak ni nisam ljubitelj Madonne. Ali, sjećam se kako je prvi koncert grupe ET u mojoj rodnoj Koprivnici, u vremenima najveće slave, došao pogledati moj djed. Nakon viđenog, uz blag je osmjeh kratko rekao: ‘Težak si posao odabrala’. Nisam ga baš doživjela ozbiljno, čak sam mislila da ne može biti u pravu jer mi u ono vrijeme ništa nije izgledalo teško. Mislila sam da je moj djed mudar, ali možda predepresivan jer je svjedočio užasima Drugoga svjetskog rata, čak sam mislila da mi malo kvari veselje tim komentarom. Iako je bio u pravu, danas ne dam nikome da mi kvari veselje - ističe pjevačica koja se 27. veljače, nakon godinu dana, vraća u Lisinski.
- Da, taj koncert je zamišljen kao ‘Najbolje od nas’, što znači da ćemo svirati hit do hita. Nastupit ću uz pratnju mog standardnog koncertnog banda koji će za tu priliku biti pojačan - najavljuje Vanna uz koju u dvorani Lisinski nastupa i Jacques Houdek.
Je li moguće da je to prvi njihov zajednički koncert i tko će koga vokalno “pojesti” na bini?
- Naravno da nam nije prvi put da pjevamo zajedno, ali prvi put imamo zajednički koncert. Jacques ima puno hitova i sigurno će rasplesati dvoranu. Što se ‘hrane’ tiče, naravno da je on pjevački virtuoz, ali bolje je da nešto zajedno povečeramo, recimo nakon koncerta - u šali predlaže Vanna.