Bojan Navojec igra u Nuićevom filmu “Mali”, koji je hrvatski kandidat za Oscara, gledamo ga u emisiji “Volim Hrvatsku”, snimao je Lokasovu seriju “Nestali”, kao što aktualno snima Dragojevićev film “Nebesa” i iščekuje novu ulogu u zagrebačkom HNK.
Dijak i sin
Glumac je s više od 80 uloga na televiziji u filmu, pa je tako film “Mali” nastavak ranijeg naslova “Seks, piće i krvoproliće” koji je snimio 2004. godine, no ranija imena likova su izmijenjena. Uglavnom, njegov lik, prethodno, BBB, na rubu društva, sada je organizator na HRT-u, dotud je dogurao. Redatelj ga je po novome nazvao Boki. S Bokijem u filmu igra dobra postava njegovih kolega, u glavnim ulogama Franjo Dijak i njegov sin.
- Sve je počelo na trećoj godini ADU s filmskom vježbom TV drama, tada studenta Antonija Nuića, naslovljenom “Vratite im Dinamo”. Nuić je za tu vježbu okupio Hrvoja Kečkeša Keču, Franju Dijaka Frenkija i Rakana Rushaidata Raksa. Par godina kasnije ista ekipa se okupila u drugoj priči omnibusa “Seks, piće i krvoproliće”.
I prije dvije godine, dakle podosta vremena kasnije, ponovno smo se okupili, ali ne na inicijativu studenta, već profesora Antonija Nuića i snimili smo film “Mali” u kojem naslovnu ulogu igra sin Franje Dijaka, Vito, pred kojim je, uvjeren sam, ne mala, već ogromna šansa da ima blistavu glumačku karijeru – rekao je o posljednjem filmu Antonija Nuića.
Vinko Brešan uručuje nagradu 'Zlatni studio' Bojanu Navojcu
Zemlja i Europa
Hrvatska kinematografija obiluje filmovima o likovima na marginama i voli obrađivati život velegradskog podzemlja, ne samo velegradskog. Bojan Navojec kao glumac nije bio isključivo na tek kontekste osuđen, bio je i momak iz susjedstva (“Život je truba”), državnik odvjetnik (“Koja je ovo država”) u seriji “Senke nad Balkanom” Ante Pavelić, kao i Stanislav iz hita “Što je muškarac bez brkova”.
- Ako se usudimo, na čemu ne inzistiram, a ne mogu reći niti da toplo preporučujem, sagledati širi kontekst odnosno planet Zemlju ili jedan njezin manji dio koji se zove Europa, bit će nam jasno kao dan da se mi kao zemlja nalazimo na margini, ali kao što pjesnik kaže, “mi smo savršeni marginalci”.
Da sam, ne daj Bože, glumac u Švicarskoj, Danskoj, ne daj Bože Norveškoj, naša kinematografija bi bila zakinuta za inspirativnu svakodnevicu. Što izgubiš na mostu, dobiješ na ćupriji i obrnuto. Samim time dijapazon mojih uloga bi bio manji, a da budemo iskreni, honorari bi bili izdašniji – resko je komentirao nerijetko tematsko opredjeljenje hrvatskih filmova.
Scenarij
Za najširu publiku nezaboravna je Navojčeva uloga Stanislava koja je vrlo često reprizirana na HTV-u. Kada se pjesnik Stanislav pojavi u kadru sa svojim ružičnjakom u filmu “Što je muškarac bez brkova”, zvoni li telefon?
- Pa ne zovu me toliko prijatelji koliko me publika, pogotovo u dalmatinskom zaleđu i otocima, svako ljeto podsjeća s citatima kojih se i sam rado prisjetim. I da se razumijemo, ovo mi nije najugodnije priznati, ali sreo sam dosta ljudi koji replike Stanislava znaju napamet za razliku od mene – govori o Hribarovom filmu.
Navojec u filmu 'Što je muškarac bez brkova'
U proljeće i rano ljeto snimao je Lokasovu ratnu seriju “Nestali”, zajedno s bratom Goranom Navojcem koja će se na televiziji prikazivati u veljači 2020. godine. Prošao je obuku da bi mogao glumiti vojnika koji ide u akciju raščišćavanja u vremenu prije Oluje, a mnogi su se njegovi kolege žalili na teren rada i temperature u vremenu snimanja...
- 2010. godine Joško Lokas mi je s dosta opreza prišao i pitao me bih li pročitao, prema njegovim riječima, “nultu, nultu, nultu” verziju scenarija, “ali Boki, ovo je nulta, nulta, nulta verzija scenarija” i na njegovu nultu ja sam na prvu rekao “da”, što će se skoro desetljeće kasnije, i ostvariti. O uvjetima rada, kiši, suncu, prekomjernim padalinama za to doba godine mislim da je deplasirano trošiti riječi jer sam glumio čovjeka koji je u ratu, a glumiti čovjeka u ratu znači uživjeti se u smrt.
Prolaženje obuke, rad s oružjem, borilačke vještine, razgovori s veteranima, iščitavanja 14 ili 15 ruku scenarija pomoglo mi je da bolje razumijem nekog tko je bio u ratu, a mene privatno učvrsti u pacifizmu – rekao je o prvom Lokasovom igranom scenariju za seriju.
U seriji 'Nestali'
Cijela ideja “Nestalih” kako i naslov govori, nastala je, objasnio je Navojec, s Lokasovim iskustvom kada je uoči rata planirao upisati faks sa svojim najboljim prijateljem koji će umjesto indeksa uzeti pušku i, među ostalim, obraniti i svog najboljeg prijatelja.
- Rastali su se prijateljevim riječima “Netko mora završiti studij, a netko mora završiti rat” - ispričao je Lokas Navojcu.
Dekade života
Ponovno ide “Volim Hrvatsku”... Je li teško nakon više sezona skupiti nove Bojanovce? Mora li se služiti šarmom ili dođu zbog keša? Ili znanja?
Bojan i Goran Navojec u emisiji 'Volim Hrvatsku'
- Moram se služiti šarmom, ali tuđim jer ljudi uglavnom dolaze radi zabave i dobrog provoda. “Volim Hrvatsku” je jedan od najgledanijih formata HRT-a čemu doprinosi stalni termin, pozitivna i vesela atmosfera, formula red glazbe, red igre, uštimanost suradnika i sveopća zaigranost koje nam stvarnost ili svakodnevica ne nudi u izobilju – veli glumac koji sa srpskim redateljem Srđanom Dragojevićem snima novi film “Nebesa”...
- Osim što mi Srđan Dragojević kao scenarist i redatelj stavlja riječi u usta, tako sam ga zamolio da mi stavi par riječi i u intervju. Kao što bi naš narod rekao: “Bolje da umre selo nego običaji”. Ovako je on opisao što mi to zapravo snimamo.
Tri priče o tri Božja čuda u srednjovjekovnom smislu koja se dogode ljudima u postkomunističkoj zemlji koja, nakon pola stoljeća ateizma, ponovo uči o kršćanstvu. Današnja svjetovna društva su poput onih paganskih u doba ranog kršćanstva kada su idoli suživjeli s Isusom i novom religijom. Ovaj melanž često stvara i komične i tragične situacije u životima šest karaktera čije živote pratimo od 1993., preko 2001. do 2026. godine.
Prizor iz filma 'Nebesa'
Redatelj Dragojević, osim riječi koje mi stavlja u filmu i u ovom intervjuu, svako jutro prije snimanja stavlja mi leće u oči jer ja tomu nisam vješt, na čemu mu i ovim putem zahvaljujem – otkrio je neki detalj bliskosti iz odnosa s redateljem.
Bojan Navojec ima 43 godine. Drugu i treću dekadu života bi, kao što i sam korijen riječi ukazuje, stavio pod dekade dekadencije. Prvu i četvrtu dekadu života smatra otkrivanjem i upoznavanjem sebe i svijeta oko sebe.
- Ljubav u četrdesetima pokušavam doživjeti, a odnos muškarca i žene je osim ljubavnog i partnerski. Definicija partnerskog odnosa sama po sebi nalaže da su partneri zajedno i unutar te zajednice imaju omogućen individualni rast. Svojoj partnerici sam zahvalan na jednom i na drugom – rekao je o partnerstvu a ništa o partnerici.
Knjige i trener
Kad je riječ o brizi za tijelo, u tome mu pomažu, kako kaže, partnerica i trener Neven Ćuk.
Posljednje je pročitao Karakašovu “Proslavu” i preporučuje je, a tu su još “Kako psi komuniciraju” Mirte Jambrović i “Danski odgoj djece” Jessice Joelle Alexander i Ibena Dissinga Sadhala.
- Zašto sam pročitao baš te naslove? Jer ih je i meni neko preporučio, a kao disleksičar, ne samo da strahujem od pisane riječi već je i poštujem – kaže glumac koji ima djevojčicu od sedam godina koja živi sa svojom majkom Hristinom u Beogradu.
- Spoznao sam da je moj Bog u roamingu – našalio se na račun očinstva na daljinu glumac koji je dobitnik prvog kazališnog Zlatnog Studija za glumca godine. Tu je nagradu žirija i publike bio zaslužio kao i Ivanov u istoimenoj predstavi u Nekrošijusovoj režiji. Danas mu je ona posebna uspomena, jer redatelj, na žalost, više nije među nama i bila je to zadnja iskorištena prilika da radi s jednim od najvećih europskih redatelja.