Po mnogima je Oliverov album “Malinkonija”, iznad gotovo u počecima njegove bogate karijere, 1977. godine, najbolji uradak među brojnim uspješnim albumima. Taj je album bio prvi koji je Oliver izdao nakon potpisivanja ugovora s Jugotonom, a tadašnji glavni urednik jugoslavenske diskografske kuće Dubravko Majnarić otkrio nam je kako je “Malinkonija” bila suprotnost od onoga što su predvidjeli ugovorom. No ljudima u Jugotonu toliko se svidjela da je ostatak povijest.
- Bio sam glavni i odgovorni urednik Jugotona od 1974. do 1985. godine, u vrijeme najvećeg procvata analogne diskografske produkcije. Moj prvi kontakt s Oliverom Dragojevićem bio je kad je uspješno nastupio na Splitskom festivalu s pjesmom 'Ća će mi Copacabana'. Smatrali smo da je riječ o vrlo perspektivnom mladom pjevaču, jer je spomenuta pjesma postigla veliku popularnost. Bio je to tipični ljetni hit, poput 'Copacabane' Barryja Manilowa ili današnjeg 'Despacita' - prisjeća se Majnarić kako je sve počelo. Oliveru je Jugoton tada odlučio ponuditi suradnju. Htjeli su u svojim redovima imati mladog pjevača koji bi zadovoljio potrebe za laganim, ljetnim pop-hitovima i vjerovali su da je Oliver idealan za to. Odmah su mu ponudili petogodišnji ekskluzivni ugovor.
Ekskluzivni ugovor
- Potpisali smo ekskluzivni ugovor i namjeravali smo Oliverova voditi u tom smjeru. Jugoton je imao poslovni ugovor sa Splitskim festivalom koji je osiguravao nastup Jugotonovih autora i izvođača u izboru festivalskog programa. Jedan od naših autora bio je splitski skladatelj Zdenko Runjić, koji je uglazbljivao stihove Jakše Fiamenga i Tomislava Zuppe. Spomenuti autori odabrali su za izvođača svojih pjesama Olivera Dragojevića i time odredili njegovo usmjerenje za budućnost - prisjeća se Majnarić. Naime, Runjić, Fiamengo i Zuppa za Olivera su imali drukčije planove. Umjesto da cupka u ritmu laganih ljetnih hitova, Olivera su odveli u smjeru dalmatinskih šansona i balada. Pokazalo se da je bila to vrlo dobra ideja.
Oliver Dragojević, Jakša Fiamengo, Zdenko Runjić i Boris Dvornik
Na Festivalu Split uvedena je posebna večer tzv. Dalmatinske šansone i tu je Dragojević pobjeđivao godinama. Siniša Škarica u knjizi “Tvornica glazbe - Priče iz Dubrave” koja je nedavno objavljena piše: “Evo moguće ključne skladbe za rađanje mita o skladatelju i pjevaču. Galeb i ja/Moj galebe - Split 75 /po nekim anketama pop-pjesama prošlog stoljeća, svakako je antologijski uradak Zdenka Runjića, ranog mu suradnika pjesnika Tomislava Zuppe i njihova interpreta Olivera Dragojevića koji će kroz sljedeća desetljeća narasti do mitskih dimenzija”. U daljnjoj Oliverovoj diskografskoj karijeri važna je suradnja Zdenka Runjića, tekstopisca Jakše Fiamenga i glazbenog producenta i aranžera Stipice Kalogjere. Na sljedećem Festivalu Split 76. pjesma “Skalinada” pobijedila je i postala jugoslavenski hit neviđenih razmjera.
Antologijski značaj
- U diskografskoj produkciji Olivera Dragojevića vrlo je važnu ulogu imao aranžer Stipica Kalogjera koji je Oliverove pjesme orkestrirao za veliki studijski orkestar gotovo simfonijskog korpusa. Pjesmama koje su bile glazbeno dopadljive s vrlo kvalitetnim i sadržajnim tekstovima Stipica Kalogjera dao je romantičan hollywoodski zvuk u maniri najbolje svjetske zabavne glazbe. Hrvatski Quincy Jones, kako je Kalogjeru nazvao Škarica na dodjeli nagrade Porin za životno djelo, bio je na Oliverovim pločama gotovo do kraja Oliverove karijere u Jugotonu. Treba spomenuti da je urednik Oliverovih ploča bio Vojno Kundić, a producent orkestra Rajko Milosavljević. Uslijedilo je izdavanje jedne od najboljih Oliverovih vinilskih ploča “Malinkonija” koja će dobiti antologijsko značenje trajne vrijednosti, kaže Majnarić. Prisjeća se da je, pod ravnanjem maestra Kalogjere, u hali današnjeg Jadran filma u kojoj se tada nalazio i Jugoton, bio golemi orkestar sa 16 violina. “Malinkonija” se snimala vrlo ozbiljno i to se vidjelo i po rezultatima.
Prijateljski odnos
- Oliverove tiraže ploča za razliku od nekih pop i rock izdanja nisu bile maksimalne, ali su trajno bile prisutne u diskografskoj ponudi. Pojavom muzičkih kaseta u diskografskoj ponudi svi programi vinilskih izdanja izdani su na kasetama i postigli veliki poslovni uspjeh. Na prelasku iz analogne diskografije u digitalnu, kad ja više nisam bio u Jugotonu, Oliverove interpretacije trajne vrijednosti doživjele su reizdanja na kompaktnim pločama (CD) i danas su još prisutne u katalogu Jugotonova sljednika Croatia Recordsa - objašnjava Majnarić kako se vrijednost tog kultnog albuma nikada nije smanjila, upravo suprotno. Olivera pamti po izuzetnoj profesionalnosti, osobini koja nije karakteristična za mlađe izvođače.
Igor Šurjan s Radio Vala iz Vele Luke s legendarnim Oliverovim albumom 'Malinkonija'
- S Oliverom sam vrlo uspješno surađivao i kasnije kad sam kao umjetnički direktor dvorane Lisinski gotovo svake godine organizirao Oliverove solističke koncerte koji su bili vrlo uspješni i optimalno posjećeni. U ono vrijeme bio je jedan od rijetkih predstavnika zabavne glazbe koji je bio dio programa dvorane Lisinski, a to je isto bilo i u Cankarvu domu u Ljubljani i Sava centru u Beogradu. Naš poslovni odnos s Oliverom bio je vrlo ugodan, gotovo prijateljski uz poštivanje svih profesionalnih obaveza i dogovora - prisjeća se Majnarić.