- Kakva vam je to proslava 20 godina benda bez objavljene biografije? - nedavno je šibenski novinar Marko Podrug upitao članove benda Elemental.
- Pa kaj čekaš? Piši - odgovorila mu je Mirela Priselac Remi. I Podrug je doista počeo pisati.
Nakon hrpe obavljenih poziva, odrađenih intervjua i uspješnog, ali nikako lakog okupljanja ljudi koji su u ovih 20 godina bili ključni za Elemental, svi koje zanima, moći će vidjeti što je Podrug napisao od srijede, kada će knjiga biti predstavljena na Interliberu, u šestom paviljonu Zagrebačkog velesajma, blizu štanda izdavača glazbene knjižare Rockmark. Promocija će početi u 18 sati, a o knjizi će uz autora govoriti i Remi te Luka Tralić Shot, temelji Elementala, osnivači, njegove glavne umjetničke snage i najsnažnija konstanta, odnedavno i protagonisti knjige, za koju su autor i članovi benda jednoglasno odlučili da će se zvati “Sve, samo ne romantika”.
Otvorena vrata
Ime je, naravno, aluzija na najkomercijalniju Elementalovu stvar, koja im je otvorila brojna vrata, ali ih istodobno kao umjetnike na neki način ograničila. Bio je to njihov najjači adut, no Elemental je, osjećali su, puno više od te stvari.
Jutarnji je prvi u ruke dobio primjerak novog izdanja, kojem Podrug piše u prvome licu, ne skrivajući svoja opažanja, procjene sugovornika, pozadinske situacije oko pojedinih dogovora i osobne stavove o nekim temama. Piše zabavno i iskreno, vodeći čitatelja kroz tekst pravilima za pisanje biografije koja si je postavio prije nego što je počeo. U hodu se više puta uvjerio da neka od njih baš i nemaju smisla, ali su mu odlično poslužila kao “izgovori” za odvajanje različitih poglavlja, istodobno zabavljajući i ostavljajući dojam da knjigu piše osoba koja možda nije profesionalni biograf, ali je itekako osjetila energiju i priču koju želi ispričati.
A priča se najviše vrti oko Remi i Shota, dvojca koji je uz Gordana Radočaja Inka i osnovao bend. Kao klinci oboje su bili dio svijeta u kojem se sve vrtjelo oko grafita, košarke i hip-hop hitova nespretno presnimljenih na kasete.
Bili su i susjedi - Shot je živio kod bolnice u Vinogradskoj, a Remi na Britanskom trgu, pa su se često sretali u tramvaju.
Direktni pristup
- Uvijek sam imala walkman i kad bih njega vidjela, približila bih se i pojačala muziku ne bi li možda čuo da i ja slušam rap - ispričala je Remi Podrugu. Slušalice joj, izgleda, ipak nisu bile dovoljno glasne, a želja da upozna Shota, koji je tada već bio na glasu kao netko tko se doista razumije u glazbu, bila je velika. Remi se tako odlučila na direktniji pristup. Snimila je Shota kako s prijateljem sjedi na jednoj terasi na Trgu.
- Samo sam mu prišla i rekla: Bok, ti si Shot iz Young Lordza? On je dotad s Gjergjom razgovarao normalnim glasom, a kad se okrenuo prema meni, produbio je glas: Je, ja sam Shot iz Young Lordza. Koji frajer - prisjetila se Remi, pa odmah pri prvom susretu dogovorila da će Shotu pokazati neke od svojih tekstova.
Cijelu večer nije smogla hrabrosti pokazati mu tekstove pred svima, učinila je to tek kad su se pješice vraćali doma, tamo kod Konzuma na Britancu - piše Podrug, pa mu Remi priča ostatak priče.
- On je to pročitao, rekao je da su mi tekstovi super i pitao me mogu li to odrepati. Tresla sam se k’o list, ali sam mu to na licu mjesta odrepala. Nakon toga smo se počeli više družiti, onda smo profurali - prisjetila se Remi, prvi put javno priznajući da su ona i kolega s kojim godinama dijeli pozornicu doista bili u vezi. O tome se do sada nagađalo, no niti jedno od njih dvoje nije do sada potvrdilo da su doista bili skupa.
Podrugu je istu stvar ispričao i Shot. - Pozvao sam je k sebi da presluša beatove, odabere jedan i da idemo nešto snimiti. Tada smo se nas dvoje zapravo spetljali i ulazimo u vezu - rekao je.
- Shot i ja tada smo bili nerazdvojni. Dolazila sam k njemu poslije škole, zajedno smo stvarali mjuzu. On je slagao beatove, kopao po tim sampleovima, sjedili bismo i preslušavali stare jazz snimke. I cijelo smo vrijeme brijali po Trgu s tom reperskom ekipom - nastavila je o njihovom odnosu Remi.
Autora biografije ova su brza priznanja čak ostavila i razočaranog.
“U preliminarnim razgovorima uz pivo, s ponekim insajderom ili novinarom, uvijek se inzistiralo na tome da će mi prva prepreka u razotkrivanju priče o Elementalu biti kako iskamčiti od Shota i Remi priznanje o njihovoj navodnoj ljubavnoj vezi. Na Googleu o tome nije bilo traga, nijedno od njih to nikad nije spominjalo ili ih jednostavno nitko nije pitao. Trebala je to biti moja prva mala istraživačka pobjeda, međutim... oni su profurali, oni su se spetljali. Tek tako, nakon dvadeset i kusur godina šutnje. Bez ikakvog nagovaranja. Bez moje pomno razrađene nagovaračke taktike koja ih je trebala uvjeriti da ja to neću razvlačiti po ovim stranicama na razini trača, nego da su moje pobude, kao, fenomenološke. Čak sam bio spreman posegnuti za glupim argumentom da su članovi Roxettea i Eurythmicsa uspjeli na sceni tek kad su prekinuli, Per s Marie i Annie s Daveom. Uvjeriti ih da su dio globalnog fenomena, to bi ih možda omekšalo”, piše autor.
Samo ne romantika
Ekskluzivu je ipak dobio, što biografiju definitivno oplemenjuje, no, piše, nakon što je dublje ušao u temu Elementala, sve mu je bilo jasnije “da je veza Luke i Mirele, koja je trajala skoro do Romantike, sama po sebi najmanje bitna. Njezin utjecaj, pak, na njihov kasniji kompleksan prijateljsko-poslovni odnos, to je već druga priča. Sve te posljedične amplitude, od kreativnih tenzija, nadmetanja i svađa do ljubavi i poštovanja, varijable koje se kroz povijest njihove suradnje neprestano sudaraju i izmjenjuju, rezultiraju energijom koja je dobrim dijelom zaslužna za dosezanje onoga što danas prepoznajemo kao mainstream uspjeh Elementala.”
“Sve, samo ne romantika”, dakako, opisuje i anegdote i fragmente sudbina drugih članova Elementala, ali i krucijalnih aktera hip-hop scene koji nisu direktno povezani s bendom. Spominju se, među ostalim, Baby Dooks, Bizzo, Woo, Target, Koolade, Target, Edo Maajka, TBF-ovci i cijeli niz drugih glazbenika, kako onih koji su ekipi Elementala žanrovski bliski tako i onih drugih. Među ostalim, Shot se u jednome dijelu knjige prisjeća kako mu je bio zabranjen pristup studiju u kojem su snimali zato što je u njemu u to vrijeme boravila Severina, kojoj je tek nedavno bio izašao pornić, pa nitko nije smio ni prijeći prag kuće u kojoj se nalazio studio. To je Elementalu bila prilično otežavajuća okolnost, jer su željeli snimati, no Severinina privatnost izdavačima je bila i prioritet.
Ovakvih i sličnih anegdota u knjizi je još hrpa, a još neke dijelove i ulomke vam donosimo i sutra i prekosutra.