Prije nekoliko tjedana Tonči Huljić iznio je u javnosti svoju ideju kako uskoro namjerava okupiti sve pjevačice Magazina i s njima napraviti veliki koncert. Vođa grupe nepresušne inspiracije, kako što se tiče glazbe, tako i kada su u pitanju poslovni potezi, objasnio je kako bi to značilo da bi se prvi put na istome mjestu našle sve vokalistice i zaštitna lica Magazina, od Ljiljane Nikolovske do današnje Andreje Šušnjare. Taj projekt tek je na samom začetku jer teško će biti uskladiti obveze svih pjevačica koje imaju vrlo aktivne karijere i vlastite projekte te još pritom nagovoriti Nikolovsku da dođe iz Amerike. No, bez obzira kako će to Huljić izvesti, ideja mu je odlična jer Magazin je grupa koja vlada scenom već više od 35 godina.
Osnovani su, doduše, još 1979. kao Mladi batali s pjevačicom Majdom Šoletić, a bend su činili Željko Baričić, Zoran Marinković, Miro Crnko i Igor Biočić. Vrlo brzo promijenit će ime u Dalmatinski magazin da bi krajem te iste godine u grupu stigli Tonči Huljić i Nenad Vesanović Keko. Godine 1982. pjevačica postaje Marija Kuzmić, a Magazin dobiva svoje sadašnje ime. No, pravi proboj na scenu osigurava im dolazak Ljiljane Nikolovske 1983. i nastup na Splitskom festivalu s već kultnim “Kokolom”...
Ljiljana Nikolovska (1983. - 1990.)
Nakon što je Magazin godinu dana postojao kao grupa s pjevačicom Marijom Kuzmić, 1983. došao je red na Ljiljanu Nikolovsku, Splićanku porijeklom iz Makedonije, za koju se već uvriježeno kaže da je zapravo prva, ali po mnogima i najbolja pjevačica Magazina. Sve je počelo sa Splitskim festivalom gdje je Ljiljana otpjevala hit “Kokolo”, zbog kojeg je tiraža albuma “Split 83” bila rekordna. Nikolovska je bila glavni vokal na nekoliko najuspješnijih Magazinovih albuma, poput “Put putujem” i “Magazin” i upravo je osamdesetih godina grupa, predvođena Ljiljanom, žarila i palila prostorima bivše Jugoslavije, a pjesme Magazina vrlo su brzo postale evergreeni, koji se i danas nerijetko puštaju na radiopostajama.
Samo neke od njih su “Ti si želja mog života”, “Oko moje sanjivo”, “Sve bi seke ljubile mornare”, “Balkanska ulica”, “Dva zrna grožđa” i brojne druge. Nastupalo se tada, kako je Nikolovska znala naglašavati u rijetkim intervjuima, i po 360 dana u godini i nikad se nije pjevalo na playback. Sedam godina od dolaska u grupu, 1990. pjevačica se, usred velike ljetne turneje, odlučila na odlazak u SAD, gdje i danas živi u kalifornijskom gradu San Pedro sa suprugom Peteom i sinom Tonyjem kojem je danas 17 godina. Od odlaska iz grupe nije ostvarila zapaženiju solo karijeru, iako je 1996. objavila album “Let”, koji nije zaživio kod publike, a godinama je radila i na drugom albumu. U svakom slučaju, glazbom se nastavila baviti zajedno sa suprugom, ali nastupe je ostavila u prošlosti.
U medijima je istupala vrlo rijetko, a u posljednje vrijeme nešto je aktivnija na Facebooku, gdje se, baš kao i prije nekoliko dana, na ne baš prijateljski način obračunava s Tončijem Huljićem. Za odnos bivših kolega iz benda moglo bi se, zapravo, reći da je uglavnom toplo - hladan, no ako i dođe do zajedničkog nastupa svih pjevačica Magazina, teško bi se moglo očekivati da će među njima biti i Nikolovska. U jednom od posljednjih postova na Facebooku svojom je izjavom u kojoj propituje kvalitetu, ali i autentičnost pjesama Tončija Huljića, ali i njega kao estradnjaka, izazvala lavinu komentara. Ipak, u jednom od komentara i sama se prisjetila velike slave koju je uživala u vrijeme dok je bila dio Magazina, pa i trenutaka kad joj taksisti nisu htjeli naplatiti vožnju. Možda se ipak predomisli.
Danijela Martinović (1990.-1996.)
Kako ste došli u grupu?
- Kod mene je malo kompleksnija priča. Već sam bila poznata u lokalnim krugovima u Splitu kao pjevačica. Posljednji bend u kojem sam bila su Delfini, a ujedno i prva i jedina pjevačica u njihovoj karijeri. Radili smo odlične koncerte u Splitu, a onda je jednu večer došao Tonči Huljić i pozvao me da sutradan dođem na audiciju na koje su dolazile još tri cure. Čak sam malo i zakasnila, samo što to nisam doživljavala baš ozbiljno. Bila sam tada rockerica, pjevala sam Janis Joplin i Tinu Turner, pa sam zapravo iz znatiželje otišla vidjeti što se tamo događa. Ondje se nalazila neka stolica na sredini, no ja sam im rekla da ja dok pjevam moram stajati kako bih mogla i plesati. Tek poslije su mi rekli da je to bila prva stvar na koju su pali, čak i prije nego što sam zapjevala...
Sjećate li se svog prvog nastupa?
- Ne, već sam imala pjevačkog iskustva i nastupa iza sebe, tako da stvarno ne pamtim. Osim toga, mi smo se pripremali u svojevrsnoj tajnosti nekoliko mjeseci jer je Ljiljana Nikolovska taman napustila Magazin, usred već dogovorene ljetne turneje, pa smo tome morali pristupiti malo drugačije.
Koja vam je najdraža pjesma Magazina koju ste pjevali?
- Apsolutno najteže i najgluplje pitanje. U toliko velikom opusu poput onom koji ima Magazin stvarno je teško neku pjesmu izdvojiti. Sve u one zapis jednog vremena i zbog toga su posebne.
Vaš najbolji ili najupečatljiviji nastup?
- Bilo ih je puno, ali recimo Eurosong 1995., na kojem smo s pjesmom “Nostalgija” osvojili visoko 4. mjesto. Bilo je to nešto što smo napravili na opće dobro.
Tko je, po vašem mišljenju, najbolja pjevačica Magazina, naravno, osim vas?
- To je, naravno, nekorektno pitanje. Svaka od nas je dala dio svoje osobnosti i ostat će zapisana na svoj način u povijesti Magazina i to je najljepše od svega.
Ispričajte neku zanimljivu anegdotu koju pamtite iz tog doba.
- Bilo je uistinu puno velikih i predivnih anegdota. Recimo, dečke iz Magazina zovem “ratni drugovi” jer smo zajedno bili u tom ratnom razdoblju. Pjevali smo po svim mogućim lokacijama, i onima daleko od ratnih crta i onima blizu. Bilo je i pucnjave, svega... eto, zato ih i danas zovem tako.
Što vam najviše nedostaje iz tog razdoblja?
- Apsolutno ništa. Jednostavno ne gledam na život tako. Ne žalim ni za onim što je doslovno bilo jučer, samo gledam što će biti sutra. No, definitivno me to vrijeme oblikovalo na poseban način. To su dobri temelji koje bih svima predložila, i to ne samo onima koji se bave glazbom. Naime, kad prođete fakultet zvan Magazin, naučite se snalaziti, nositi s puno toga, s naglaskom na nemoguće situacije. Kad pogledam unatrag, ne znam kako sam to preživjela.
Što je presudilo odlasku?
- Mnogo stvari. Nisam planirala solo karijeru, nisam u to vrijeme uopće tako razmišljala. Došlo je do premora, bilo je to vrlo intenzivno vrijeme, posebno za jednu curicu od 19 godina. Sve mi se naslagalo, sve je to za mene bilo vrlo emotivno, a i u knjizi života su mi se otvorile neke stranice. Otišla sam s namjerom da više nikad ne zapjevam.
Koja je najveća razlika između solo karijere i one u grupi?
- Sad sam lider, capo di tutti capi, a “znam upravit”, rekli bi u Splitu. To je ležernija situacija jer odgovarate samo za sebe i ravnate se prema sebi. Radim sve opuštenije, a i doživljavam to tako.
Jelena Rozga (1996. - 2006.)
Kako ste došli u grupu?
- Neke stvari u životu su sudbinski predodređene i iako sam se od malih nogu bavila baletom, ipak je glazba bila moja sudbina i zapravo sam oduvijek znala da je glazba i pjevanje moj životni poziv. Pitanje je bilo samo kako će se to dogoditi. Malo je moja mama umiješala svoje prste, malo je moje prezime super zazvučalo Huljiću, desila se i audicija, otpjevala, prošla i već nakon par dana sam bila na pozornici Dore s pjesmom “A-ha”...
Sjećate li se svojeg prvog nastupa?
- Sjećam se, naravno, to je bilo u Njemačkoj, tada sam dijelila pozornicu s Danijelom, pola koncerta je otpjevala ona, a pola ja, to je bio kao neki prvi, ajmo reći probni susret s publikom, a i sa samim bendom na nastupu.
Koja vam je najdraža pjesma Magazina koju ste pjevali?
- “Ginem” mi je najdraža pjesma, ja sam ljubitelj balada i ta pjesma i dandanas u meni izazove buru emocija kada je izvodim na koncertima.
Vaš najbolji ili najupečatljiviji nastup?
- Doista ne mogu izdvojiti neki, mnogo je lijepih koncerata koje sam imala s grupom.
Tko je, prema vašem mišljenju, najbolja pjevačica Magazina, naravno, osim vas?
- Mislim da je svaka pjevačica grupe Magazin ostavila poseban trag i pečat. Svaka je unijela dio svoje osobnosti, karaktera, boje. Meni je, naravno, Ljiljana bila idol od malih nogu pa ne mogu a da ne naglasim posebno nju kao pjevačicu i kao nekoga tko je ipak ostavio ogroman trag osamdesetih godina.
Ispričajte neku zanimljivu anegdotu koju pamtite iz tog doba?
- Toliko uspomena, toliko situacija, dugih putovanja, najviše smiješnih trenutaka se događalo upravo kada se putovalo, često jako dugo jer nije bilo autocesta. Bilo je svakojakih smiješnih situacija.
Što vam najviše nedostaje iz tog razdoblja?
- To je bilo razdoblje mojeg odrastanja, sazrijevanja, učenja. To je puno godina rada, iskustva i sa sobom sam ponijela samo najbolje iz tog perioda, a to je ljubav prema muzici i pjesmi te želja da uspijem u solo karijeri.
Što je presudilo odlasku?
- Nakon deset predivnih godina u grupi Magazin u jednom trenutku jednostavno sam osjetila da je vrijeme da raširim krila i odletim sama. Iskreno, bio je to put pun neizvjesnosti, put u nepoznato, ali vjerovala sam u sebe i imala ljude koji su vjerovali u mene. Danas kada se osvrnem unatrag pomislim - hrabra si bila! Nisam se dala obeshrabriti kada na početku stvari nisu išle kako sam ih zamišljala, učila sam iz svojih grešaka i vjerujem da su presudne jer su me s godinama ojačale i oblikovale me u to što sam danas. Naravno, bilo je trenutaka kada sam htjela odustati, ali želja za pjevanjem i ljubav prema glazbi uvijek je nekako prevladala. Ništa nije moglo stati ne put između mene i glazbe.
Koja je najveća razlika između solo karijere i one u grupi?
- Mnogo je više obveza i odgovornosti. Cijelu svoju karijeru želim ići naprijed, svakom novom pjesmom i novim koncertom želim biti bolja. Uvijek svojoj publici želim ponuditi nešto novo, nešto drugačije i upravo je to ono što me motivira i tjera naprijed. Strast za pjevanjem u meni tinja kao i prvog dana kada sam uzela mikrofon u ruke i dok god je tako, ne padaju mi teško sve te obveze i poslovi koje u grupi nisam imala.
Ivana Kovač (2006. - 2010.)
Kako ste došli u grupu?
- Kada sam snimila pjesmu “Ti si mi sve”, zvali su me iz Croatia Recordsa s pitanjem bih li htjela pjevati u grupi Magazin. Iznad glave mi je bio upitnik od jedno dva metra. Tada sam potpisala s njima ugovor kao solo izvođač, ali nekako sam imala viziju da ću samo snimati, ali ne i nastupati. Imala sam strah od nastupa. To mi je bilo tada nezamislivo, a kamoli bilo što veće od toga. Tada sam se čula i s Tončijem koji mi je objasnio da želi u potpunosti mijenjati zvuk grupe jer Danijela je nastavila s “magazinskim” zvukom, kao i Jelena u svoje vrijeme te da nema smisla biti još jedan izvođač koji će ići tim putem. Među ostalim, kako mi je objasnio, svidjelo mu se što imam osobnost i specifičan glas. U to vrijeme moj je životni moto bio: “Život je jedan i samo šibaj”, tako da sam ga primijenila kao odgovor na njihovo pitanje.
Sjećate li se svojeg prvog nastupa?
- Švicarska. Tresla sam se kao šiba. Pobrkala sam apsolutno sve tekstove koji su se dali pobrkati. “Dva zrna grožđa” su bila “Tri sam ti zime”, a “Tri sam ti zime” bila je “Ljube se dobri loši zli” i slično. Ali to sam samouvjereno izvela tako da sam valjda i publiku uvjerila da sam u pravu. Imala sam mjesec dana za naučiti tonu tekstova tako da si opraštam. Svejedno, bilo mi je super.
Koja vam je najdraža pjesma Magazina koju ste pjevali?
- “Ti si želja mog života”. Kako sam sve pjesme pjevala u svojoj interpretaciji, jer sam bila apsolutno drugačiji vokal od svojih prethodnica, ta mi je nekako najbolje legla. Od svojih pjesama jako volim “Čija sam kad tvoja nisam”, “E, moj anđele”, “Nebesa”, “E, moj care”.
Vaš najbolji ili najupečatljiviji nastup?
- Nema jednog, svaki mi je donio mnogo toga jer sam doslovno učila s njima na bini. Kako prije toga nikad nisam imala doticaj s mikrofonom, svaki nastup je bio školski sat pred javnosti. Ustvari sam naučila da još najbolje funkcioniram pod šokom. Nema tu hoćeš-nećeš. Izvoli i pjevaj i snalazi se.
Tko je, po vašem mišljenju, najbolja pjevačica Magazina?
- Mislim da se nijedna neće uvrijediti kada kažem Ljilja.
Ispričajte neku zanimljivu anegdotu koju pamtite iz tog doba?
- Ma meni je Magazin anegdota sama po sebi. Bila je kratka, ali slatka.
Što vam najviše nedostaje iz tog razdoblja?
- Vožnja u kombiju. Ivan, Ivana, cura koja pjeva bekove i svira klavijaturu umirali bi od smijeha, Keku i Željku i njihovim pričama. Imam negdje te snimke što sam ih kamerom snimala. No, teško je to prepričati, to trebaš doživjeti. Fali mi ta gotovo pa neopterećenost svime. Trebala sam izaći na binu, dati sve od sebe i to bi bilo to ukratko. Danas je to mnogo drugačije kada sam solist. Sada je sve na mojim leđima i to je za mene “to”.
Što je presudilo odlasku?
- Jako kasno sam ušla. Imala sam 28 godina. Htjela sam nešto svoje, a to je jako dug proces. Tončiju isto nije bilo lako stalno tražiti kompromise između mojeg vokala i grupe koja je već 30 godina imala svoj zvuk. Bome, nije bio lak posao. Stvoriti novi zvuk, a ostati vjeran Magazinovoj publici. Uglavnom, podržali su me svi kada sam to rekla Tončiju. Prva solo pjesma koju sam tada izvela bila je njegova “Ulice života”.
Koja je najveća razlika između solo karijere i one u grupi?
- Ukratko, kriv si za sve kada je loše i hvaljen si za sve kada je dobro. Sada sam “svoj čovik” i to volim. Puno je veći presing, odgovornost, ali svejedno, ljepše je.
Što očekujete od zajedničkog nastupa?
- Mnogo emocija i puno dobre zabave!
Andrea Šušnjara (2010. -)
Kako ste došli u grupu?
- Obitelj Huljić upoznala sam još kao 15-godišnjakinja u glazbenoj školi. Tonči me odmah vidio kao novu pjevačicu grupe Magazin i obećao mi karijeru, dok je moja mama željela da pjevanje i sviranje gledam kao na hobi i da završim prvo jezičnu gimnaziju i fakultet. Tako je i bilo. Prije grupe Magazin, dok sam išla u školu, imala sam nekoliko zapaženih solo nastupa, poput Dore, Splitskog festivala, Eurosonga, a pjevanje i koncerti su mi postali posao tek 2010. kada sam postala pjevačica grupe Magazin.
Sjećate li se svojeg prvog nastupa?
- Moj prvi javni televizijski nastup bio je uživo na Dori 2004. kada sam pjevala pjesmu 'Noah' i za dlaku pobijedila. Imala sam neviđenu tremu, sva sam se tresla i sjećam se da mi je Tonči govorio pred izlazak na binu, 'ne brini, nije ovo ništa povijesno'. Naravno da je meni bilo i ostalo povijesno i otada je krenula moja estradna priča. Ništa lakši od prvog solo nastupa nije bio ni prvi nastup s grupom Magazin, bilo je to 2010. na Splitskom festivalu s pjesmom 'Sijamski blizanci' koju je, srećom, publika na prvu prihvatila.
Koja vam je najdraža pjesma Magazina koju ste pjevali?
- Moja najdraža pjesma Magazina je 'Kako sam te voljela' i uvijek je obožavam pjevati bilo samo uz klavir s prijateljima ili na koncertima s bendom.
Vaš najbolji ili najupečatljiviji nastup?
- Teško je to reći jer pred svaki televizijski nastup imam strašnu tremu pa nisam mjerodavna, najviše volim pjevati u malo opuštenijim varijantama na gažama i koncertima sa svojim dečkima kada se zajedno s publikom odlično zabavljamo. U ovih sedam godina imali smo zbilja prekrasne koncerte koji će mi zauvijek ostati u pamćenju.
Tko je, po vašem mišljenju, najbolja pjevačica Magazina, naravno, osim vas?
- Da sam dobila kunu svaki put kada mi je netko od novinara postavio to pitanje, danas bih bila milijunašica.
Ispričajte neku zanimljivu anegdotu koju pamtite iz tog doba?
- S Magazinom uvijek ima anegdota, kada smo zajedno na putu, bilo u kombiju ili avionu, uvijek se dogodi nešto smiješno, a najviše anegdota uvijek ima Keko.
Koja je najveća razlika između solo karijere i one u grupi?
- Mislim da sam jedina pjevačica Magazina koja je prvo bila u solo vodama pa tek potom došla u grupu. Kod mene je uvijek obrnuto, ne znam, valjda se takav rodiš. U grupi Magazin svi imaju jednako pravo na sve, nitko nije 'šef' i o svemu odlučujemo glasanjem, što nije slučaj kada si solo pjevačica i kada ljudi rade za tebe pa samim time imaš¡ veći utjecaj na sve i sam donosiš svoje odluke.
Što očekujete od zajedničkog nastupa?
- Bilo bi to jako zanimljivo vidjeti i čuti. Radujem se zajedničkoj suradnji i moram priznati da je interesantno dijeliti binu s prethodnicama.