Iako u Hrvatskoj turniri u konjičkim sportovima prolaze bez ekstravagantnih šešira u publici i unosnih oklada, natjecanje u preponskom jahanju, održano proteklog vikenda u konjičkom klubu i etno farmi Mirnovec u Samoboru, doista je bilo na svjetskoj razini: profinjeno, izvrsno organizirano i sa startnim listama prepunim poznatih imena.
Većina jahača, ali i upućenih promatrača s kojima smo razgovarali u subotu, ne voli činjenicu da se jahanje percipira kao elitna aktivnost jer, smatraju, to narušava sportski aspekt natjecanja koji je u konačnici najvažniji. No, ipak, za većinu imena natjecatelja smo čuli već i prije, a čini se kako je čest slučaj da se ljubav prema tom sportu prenosi s generacije na generaciju.
Posebna ljubav
Nuša Olajoš kći je poznatog zubara Ivana Olajoša, Josipa Koletić kći je Franje Koletića, poduzetnika i vlasnika Mirnovca na kojem je turnir održan, Lea Djelmić kći je poznate konjičke reprezentativke Andreje Novak Djelmić, tu je bio pobjednik Sinjske alke i višestruki državni prvak u konjičkim sportovima Andrija Hrgović, uspješni jahač i uzgajivač konja Ante Šimleša te njegove kćeri Antea i Indi, također natjecateljice, zatim Lucija Todorić, dijete Martine i Ante, pa Helena Brkić, kći Milijana Brkića, a na turniru je nastupila i Amber Ivanišević.
Amber Ivanišević
Među sretnicima koji su iz Samobora otišli s medaljama je Helena Brkić, koja je u subotnjoj utakmici, kako se nazivaju natjecanja s preskakanjem prepona u konjičkim sportovima, osvojila prvo mjesto u kategoriji u kojoj su prepone postavljene na jedan metar i 10 centimetara, dok je dan prije u kategoriji visine metar i 15 centimetara bila druga. - Presretna sam zbog dobrih rezultata, a moram reći i da je moj Calou, 9-godišnji kastrat, bio odličan. U ovom se sportu stvarno vidi da ti se sva ljubav koju daš konju i vrati - priča nam kći potpredsjednika Hrvatskog sabora. - Jako sam zahvalna svojim roditeljima, prijateljima i klubu koji me podržavaju. Poslužilo nas je i vrijeme, a turnir je odlično organiziran. Voljela bih da ih je više takvih u Hrvatskoj, sve je doista prekrasno - kaže Helena koja trenira u KK Trajbar u Zaprešiću, koji je i vlasnik njezina partnera u natjecanju Caloua.
Helena Brkić
- Posljednje tri godine uvijek se natječem s njim. To je posebna ljubav i veza i ono najvažnije što čini ovaj sport drugačijim od drugih - priča jahačica koja ima već 12 godina iskustva, a većinom je orijentirana na preponske turnire poput ovoga, unatoč činjenici da je, kaže, jedno vrijeme pohodila i dobro se plasirala na dresurnim turnirima na kojima je fokus na izvođenju različitih kombinacija kretnji konja.
Za razliku od Helene Brkić, na konjima u vlasništvu njihove obitelji jahale su 20-godišnja Antea i 10-godišnja Indi Šimleša, kćeri Ante Šimleše, hrvatskog reprezentativca, uzgajivača konja, veterinara i vlasnika kluba Sveti Juraj. Starija Antea natjecala se na petogodišnjoj kobili Djibouti de la Pomme, dok je Indi utakmicu igrala u kategoriji za one najmlađe pa je jahala ponija.
- Živim, studiram i treniram u Švicarskoj, tako da inače ne jašem na Djibouti de la Pomme. Štoviše, doma sam je jahala samo jednom prije ovog turnira, ali mogu reći da sam jako zadovoljna. Moram primijetiti i da je organizacija turnira vrhunska, u Hrvatskoj nema puno ovakvih događanja - priča nam Antea koja vrlo ozbiljno trenira.
- Moglo bi se reći da sam prije trenirala svaki dan i cijeli dan, no otkad sam upisala fakultet, nešto sam smanjila intenzitet, iako i dalje većinom jašem svaki dan - kaže jahačica i otkriva da se njezina najdraža kobila zove Diams de la Pomme.
- Kupili smo je kad je bila stara samo tri godine i na početku je s njom radio moj tata, a onda sam je ja prisvojila. Odnedavno je sa mnom u Švicarskoj, i to je dodatni razlog što mi je toliko draga jer je prvi konj kojeg sam dovela gore - priča nam Antea.
Lucija Todorić
Plemenite životinje
Logiku oko jahanja mlađih konja na ovom i sličnim turnirima dodatno nam pojašnjava njezin otac, iskusni uzgajivač, koji neka grla koja izdresira prodaje za više stotina tisuća eura. - Utakmice ovog tipa su idealna mjesta za učenje mladih konja jer se ne radi o nekim važnim međunarodnim natjecanjima, iako je, svakako, i ovo vrijedna prilika - priča Šimleša. Dodaje da se mladim konjem smatraju oni do otprilike sedam godina starosti te da je prosječni životni vijek konja i do 30 godina, iako se, naravno, ne natječu do toliko duboke starosti. - Prije sam i ja imao svojeg konja s kojim sam posebno volio raditi, no sada na to gledam drugačije jer sam više posvećen nekim drugim stvarima, nego utakmicama. No, i dalje aktivno učim mlade konje. Potrebno je godinu do dvije dana da se u pravom smislu riječi povežete sa životinjom - objašnjava 48-godišnji Šimleša koji je s natjecanja otišao s dvije medalje, odnosno pehara.
Osim njega, u Samoboru smo susreli još jednu jahačku ikonu, Andriju Hrgovića, koji je prije deset godina osvojio Sinjsku alku.
- Najviše me razveselilo što ima toliko puno mladih jahača, ali i gostiju iz Austrije, Italije, Njemačke, Mađarske, Slovenije i Srbije. Mi smo mala sredina i nemamo toliko međunarodno poznatih natjecatelja tako da nam je velika čast kad nam u goste dođu, na primjer, austrijski reprezentativci i kada naša djeca dobiju priliku učiti od njih - priča nam Hrgović koji se također natjecao s mladom, šestogodišnjom kobilom “od koje se u budućnosti puno očekuje”.
- No, nikad se ne zna što se može dogoditi. Oni su također sportaši, kao i mi, pa uvijek može doći do nepredviđenih situacija, neke ozljede ili slično - objašnjava Andrija koji je plemenite životinje zavolio još kao dječak.
- Ja sam iz Satrića, sela sedam kilometara udaljenog od Sinja, a obitelj mi se početkom rata preselila u Sinj. Kao i svakom dječaku tamo, san mi je bio osvojiti Alku pa sam 1992. krenuo u školu jahanja i počeo se baviti time - priča višestruki državni prvak Hrvatske koji je također, osim svojoj karijeri, posvećen treniranju djece. A jedna od onih na kojima ostaje budućnost hrvatskog jahačkog sporta je Josipa Koletić čiji je otac Franjo odlučio uz etno farmu napraviti i konjički klub Mirnovec, i to zbog velike ljubavi svoje kćeri prema konjima.
Josipa Koletić
Visoka razina
Na Samoborskom je kupu bilo i iznenađujuće puno “turističkih” posjetitelja koji su iskoristili lijepo vrijeme tijekom vikenda za praćenje ovog zanimljivog sporta, uživanje u prirodi i domaćim delicijama koje se spravljaju na etno farmi.
Osim konja, terapeutskoj atmosferi pridonio je i velik broj drugih četveronožaca koje su brojni gledatelji, ali i natjecatelji, poveli kao društvo. Razgovarajući na tribinama, doznali smo da se, suprotno vjerovanju da se radi o “snobovskom” sportu, “u jahanju nikad ne diskriminira” pa, shodno tome, nema skupina formiranih po dobi i spolu, nego samo po visini prepona. Cilj je izjahati poligon bez pogreške, bez rušenja prepona i kaznenih bodova općenito, koji se mogu zaslužiti, među ostalim, za zastajkivanje konja ili njegov neposluh.
No, osim pravila, najvažnije je nikada ne zaboraviti cijeniti životinju koja ti dopušta da joj sjediš na leđima i ponosno te nosi do pobjede.
Koliko treba izdvojiti za konja i opremu u sportskom jahanju
Većina ljudi koji se bave jahanjem, bilo to rekreativno ili profesionalno, ima svojeg konja. Prava je rijetkost da klubovi novopečenim jahačima daju svoje konje - to se događa većinom samo ako je riječ o posebnim talentima. Cijene grla, ovisno o rasi, papirima, roditeljima i cijelom nizu drugih faktora, kreću se od tisuću eura pa do nekoliko desetaka ili čak stotina tisuća eura.
No, kako većina ljudi nema vlastiti prostor za veliku životinju koristi klupske “pansione”, pa njihova mjesečna cijena, koja uključuje i hranu, štalara, četkanje i njegu konja, vođenje na ispašu, tuširanje, veterinarsku kontrolu, kreće se oko dvije do tri tisuće kuna mjesečno.
Oprema ovisi o disciplini u koju želite usmjeriti svojeg konja, no ono osnovno su uzda (oko 400 kuna), sedlo (u prosjeku 2000 kuna) i podsedlice (oko 200 kuna). Konju su potrebni i štitnici za noge i kopita, bandaže, zimske i ljetne deke, deke protiv muha, kapice za uši protiv muha, a ponekad i pregače. Jahači moraju imati posebne košulje, kravate, frakove i rajterice za natjecanja, a tu su i treninzi. Cijena sata za početnike kreće se oko 150 kuna, dok se specijalizirani satovi naplaćuju i do 500 kuna.