Roman “6 mm” u kojem poznata TV voditeljica i novinarka Josipa Pavičić Berardini hrabro i otvoreno progovara o vlastitoj borbi s rakom dojke, jedna od naših najuspješnijih i najnagrađivanijih glumica Daria Lorenci Flatz jednako je emotivno i duboko prenijela u monodramu, točnije kazališno-filmski projekt istog imena čija će premijera biti 21. svibnja u zagrebačkom kazalištu ZKM.
Pozitivna poruka
Cilj projekta je i prikupiti novac za prvi aparat za intraoperativno zračenje u Hrvatskoj, kao i aktivno sudjelovati u prevenciji bolesti i edukaciji o pravovremenom i adekvatnom liječenju. Sama autorica, kao i glavna glumica naglašavaju kako predstava, koliko god njezina tema bila strašna, nosi pozitivnu poruku.
- Ja sam se u knjizi ogolila. To je iskreno ispisana priča, proživljena, oživljena, oplakana i ‘osmijana’. Tu je bio važan moj odabir. Ja sam na to gledala da nije svako zlo za zlo i da svaka medalja ima dvije strane. Koliko god mojoj baki bilo bizarno, ja na to želim gledati kao na poklon u svom životu. Neke stvari sigurno ne bih promijenila da me nije opalilo po glavi.
Bitna je poruka koju šalje žena koja je prošla taj dio drugim ženama koje su u tome ili koje će, nažalost, biti u tome. Dok god znaš jednu osobu koja je uspjela u nečemu, znači da možeš i ti. U trenutku moje najveće depresije i boli nisam željela biti u koloni žena koje se sažalijevaju. Nisam htjela plakati i pitati se zašto se to meni događa, nego sam odlučila da mi uzor budu svi oni koji su to prije mene prošli, a danas su dobro - priča Josipa.
Autorica smatra kako će predstava zajedno s knjigom podići svijest o karcinomu dojke i biti podrška svakome tko prolazi taj put.
- Naglasak je i na tome da ljudi shvate koliko je važno voljeti i prihvaćati samog sebe, i to nije sebičnost i egoizam. Drugi problem jest to što negdje duboko u sebi vjerujemo da postoji život koji ne boli, što je čista glupost - napominje Josipa.
S Darijom ju je spojila pomalo bizarna priča, budući da je glumica na promociji knjige čitala jedan ulomak, nakon čega je zabunom u žurbi sa sobom ponijela i označenu knjigu s ulomcima koje su nakon nje trebale pročitati Barbara Nola i Ecija Ojdanić.
- Nakon sramotne krađe knjige na Josipinoj promociji, budući da sam jurila na generalnu probu, mislila sam da me neće više ni pozdraviti na cesti. No, sljedeći put kad me nazvala pitala me da radim monodramu. Ukazala mi je povjerenje kod smišljanja i odabira ljudi za koje mislim da bi mogli raditi na tome.
Prvo mi je na pamet pala redateljica Ksenija Zec koja je pristala i sastavila ostali umjetnički dio ekipe, od mlade filmske redateljice Judite Gamulin, dizajnerice Matije Vuice, dramaturginje Nikolina Bogdanović, producentice Lidije Ivande i drugih, igrom slučaja, sve žena - kaže Daria.
Čista slučajnost
A koliko je uspješno Daria prenijela njezinu knjigu u predstavu Josipa je imala priliku vidjeti već na probama.
- Dariju izuzetno cijenim kao osobu i mislim da su njene glumačke sposobnosti izvanredne. Neki dan sam bila na probi. Gledala sam u pod i suze su mi kapale i mislila sam da je to zato što sam emotivno involvirana, to su moje riječi i život. No kad sam podigla pogled, vidjela sam da i drugi plaču i shvatila sam da ona to zaista dobro prenosi - tvrdi Josipa. Prema Darijinim riječima, najveća kvaliteta Josipine knjige jest to što otvara prostor odgovorima na tešku životnu situaciju.
- Ona miče stigmu s jednog golemog životnog problema, smrtnog straha, koji naravno postoji, ali objašnjava i kako se tome otvoriti kao životnoj situaciji, a ne kao isključivo užasu od kojeg na kraju možemo i umrijeti. Jedan jako pametan čovjek kojeg sam poznavala rekao je da ljudi ne umiru od karcinoma, nego od straha. Ovu knjigu je zato vrijedno izvoditi i nadam se da ćemo s predstavom uspjeti prenijeti da je život život sve dok je život i na nama je koliko ćemo mu odgovoriti, otvoriti mu se, pa i u takvoj situaciji.
Bude li suza, nadam se da će to biti suze radosnice i pozdravljanja života - kaže Daria.
Glumici je ovo treća monodrama, a u ovom slučaju u izvođenju će joj, kaže, uvelike pomoći i filmski dio, odnosno vizualna podrška, za koji je zaslužna Judita Gamulin.
- Vizualni dio daje podršku svim tim emotivnim stanjima kroz koje osoba koja se suočava s takvom dijagnozom i životnom situacijom prolazi. Mislim da je to pun pogodak i puno će mi pomoći taj filmski dio predstave jer jedno je čitati doma literaturu kad naš mozak i duša odradi taj vizualni moment, a kad nešto uprizorujemo, dobro je imati takvu podršku - objašnjava glumica.