Premijera filma 'Rađa' u Zagrebu bit će u ponedjeljak, 9. ožujka!
Suze, pljesak, divljenje i nostalgija. Kao što je pogađao na košarkaškom terenu, tako je i ovaj Rađa pogodio - u srce, piše Slobodna Dalmacija.
Premijera dokumentarnog filma "Rađa", filma s dušom, autora Vojana Koceića održana večeras u dvorani CineStara u trgovačkom centru "Mall of Split" dirnula je svakog od više od dvjesto Dinovih prijatelja koje je okupio ovom prigodom. Tih osamdesetak minuta snimki napravljenih u Splitu, Zadru, Zagrebu, Beogradu, Italiji, SAD-u, Grčkoj... izmiješanih s nekim zaista rijetko viđenim arhivskim snimkama, obiteljskim obitelji Rađa i prijatelja, razbijali su i najjaču obranu pred – suzama. Tko nije proplakao, barem se naježio. Bolje inspiracije od ove za bavljenje sportom mlađe generacije će teško pronaći.
Gosti u filmu koji su govorili o splitskom košarkaškom velikanu, a bilo je ih je dosta, bili su između ostalih i njegov košarkaški brat Toni Kukoč, Velimir Perasović, naravno Božo Maljković, Vlade Divac, Larry Bird, Charles Barkley, pa čak i Mirko Filipović, ali i nekadašnja čistačica u klubu s Gripa Eva Savić. Nju je Dino na kraju projekcije na pozornici predstavio kao ženu koja mu je "kad je ima 14. godina uvik kuvala čaj" zajedno s nekim od prisutnih suigrača, trenera, autorima filma... Nije pritom Dino okupio nekakav jet set, iako je i poznatih bilo dosta, već svoje društvo potpuno neovisno o kome se radi, bliske mu ljude, iz košarke, života van parketa... Opet je pokazao svoju širinu.
Film je počeo i završio primanjem Rađe u košarkaški "Hall of Fame" u američkom Springfieldu (stigli su na premijeru naravno i njegovi "statisti" s Božom Vrdoljakom koji su mu to "zakuvali"). U međuvremenu je ispričao priču o jednom dječaku koji je umjesto da doma čita stripove na nagovor matere otišao u košarkašku dvoranu. Ostalo je povijest. Sad i film. Postao je sportski besmrtnik, idol generacija. Kao što suze Rađa nije mogao suspregnuti tom prigodom u Springfieldu, zasuzilo je oko i ovom prilikom u njegovom Splitu.
- Emocije su zajebana stvar. Uvik san bija emotivan pa san tako i sad, bez obzira što san ovaj film gleda već četiri-pet puta uvik mi navuče suze na oči. Mislin da je Vojan napravija nešto lipo, vezano za uspjehe raznih momčadi u kojima san igra. A i da novije generacije vide koliko i kako se radilo, di se treniralo, na brdu, iza kuće, čak i u garaži. Možda je i najbolja poruka ovoga filma da se sve može kad se oće radit – kazao nam je Rađa.
Tko pogleda film otkrit će kako je Rađa na "nagovor" oca proplivao (klasika, realno nije baš ni imao izbora), ali dočekati i potvrdu Bože Dioklecijana o Dinovoj kritici na svoj račun kada je kao mladi trener preuzeo Jugoplastiku.
- On je bio autor one čuvene izjave "gde su našli ovoga da na nama vežba"!
Na upit o najemotivnijim dijelovima filma odgovor je stigao ekspresno.
- Mater je umrla ima 15 godina i uvik je ona kad je vidin najtužniji moment. Iako su svi ti košarkaški uspjesi za mene jako emotivni – kazao nam je Rađa.
A kako je bilo vidjeti ovoliko ljudi iz svog života na okupu?
- To je moj najveći životni uspjeh i zadovoljstvo. Ljudi koji su tu bili su većinom moji prijatelji, dobri ljudi. Neke viđan češće, neke manje. Jedina mi je muka šta uvik nekoga zaboraviš, ne padne ti napamet, šta nije bilo mista za sve... - piše Slobodna Dalmacija.
Capo Bajrović: Oni su virovali u mene, a ja u njih
Vinko Capo Bajrović je kao tehniko sudjelovao u uspjesima "žutih" i reprezentacije bivše države, bio je suvremenik događa(n)ja iz filma, kao i sugovornik u njemu. Nakon projekcije nam je otkrio.
- Kao tehniko s reprezentacijom bio sam njihov rezervni pape. Oni su virovali u mene, a ja u njih. Naravno, dođu i suze na oči. Vratili su me natrag 30 godina – rekao je Bajrović koji je iz sjećanja, arhive kao što to uvijek čini izvukao još jedan podatak.
- Prvi put kad su se Rađa i Kukoč prodavali (nap.a. iz Jugoplastike), prodavali su se u mojoj kući. Rekao sam im da tu ne želim sudjelovat jer će me razapet. Molili su me onda da im dam ključ od stana. Dao sam im. A žena mi je tog dana kuvala tripice. Kad su išli ća oni i Talijanci iz moje kuće pita me Rađa šta je ovo, jel' ti žena ovo govna kuva ha, ha, ha. Eto jedna lipa anegdota, bilo ih je milijun.
Perasović: Ako su mladi pametni, naučit će puno iz ovog filma
Dio filma bio je posvećen pokojnom Draženu Petroviću, dio utakmici protiv jedinog pravog Dream Teama na OI 1992. u Barceloni... Velimir Perasović bio je Rađin klupski i reprezentativni suigrač, na terenu i u filmu.
- Vratio sam se u prošlost. Baš je bilo lijepo prisjetit se dana kada je košarka ovdje bila top sport. Najemotivniji mi je bio dio iz Jugoplastike. Kada naši ljudi govore "kad će opet..." Ta vremena se više nikad neće ponovit jer način na koji je tada funkcionirala košarka, pogotovo na klupskoj razini, nije moguće ponoviti. Mi smo igrali do 28. godine u našim klubovima. I danas me neki stari španjolski igrači poput Epifanija pitaju o Jugoplastici – rekao nam je Perasović koji je sa sinom Ivanom, nadom Splita, stigao na premijeru.
Može li ovaj film biti putokaz novim generacijama?
- Evo moj mali je prvi put vidio kako se radilo tada, kako je Rađa radio individualno, ima svog kondicijskog trenera, brinuo o sebi. Ako su mladi pametni, naučit će puno iz ovog filma.