Kad su u pitanju glumačka ostvarenja, ovo je za Janka Popovića Volarića uistinu značajna godina. S Daliborom Matanićem radio je na, po mnogočemu kontroverznoj predstavi, ali i filmu “Egzorcizam”. Već sada najavljen kao film godine “Goran” Nevija Marasovića, u kojem Janko ima jednu od glavnih uloga, u kina stiže 22. prosinca.
Kod Matanića
Manje uloge imao je u filmovima “Transmania” i “Ministarstvo ljubavi”, a u matičnom Zagrebačkom kazalištu lutaka uživao je radeći nekoliko dječjih predstava. Za potrebe filma “Goran” u svojoj se 36. godini prvi put skinuo pred kamerama, a upravo njegove obnažene fotografije iskorištene su kao najava filma.
- U filmu smo i ja i drugi glumci imali i daleko eksplicitnijih scena od samog skidanja, ali o svemu tome uopće nisam razmišljao. Kada sam prvi put čitao scenarij s redateljem Nevijom Marasovićem i norveškim scenaristom Gjermundom Gisvoldom, koji su napisali ‘Gorana’, razmišljao sam o liku koji bih trebao glumiti, a ne o eventualnim privatnim neugodnostima. Ako vjerujem u projekt koji radim, onda smatram da moram napraviti sve što on od mene zahtijeva. Ne mislim da bih kao glumac trebao ili čak smio imati takve vrste ograničenja. Puno bitnije je što vjerodostojnije i istinitije odglumiti svoj lik i ono što se po scenariju s njim događa. Nadam se da sam u tome uspio - objašnjava Janko.
Razgolićene scene već je imao u Matanićevu filmu “Majka asfalta”, no to je, kaže, bilo stilski drugačije snimljeno i manje vidljivo.
- Nisam ni prvi ni zadnji glumac koji je gol u kadru. Film je umjetničko djelo, a ovo su slike iz filma, a ne privatne obnažene fotografije puštene na internet. Osobno se ne volim gledati ‘takvog’ po novinama, ali te fotke bi vjerojatno izašle prije ili kasnije, pa je PR filma pametno preduhitrio medije - tvrdi glumac.
Radnja filma prati samozatajnog delničkog taksista Gorana, kojeg glumi Franjo Dijak, a priča se zahuktava kad mu njegova slijepa supruga Lina, koju igra Nataša Janjić, priopći da je trudna. Tu se događa velika prekretnica u filmu i slijede šokantni obrati na koje je, kaže Janko, na pretpremijernoj projekciji na Zagreb film festivalu publika prilično burno reagirala.
‘Egzorcist’
- Ja glumim Niku, Linina brata, koji se na početku filma nakon niza godina vraća u Gorski kotar i sprema se suočiti s nekim nerazriješenim odnosima koje je ostavio daleko iza sebe. Scenarij je pisao Norvežanin u suradnji s hrvatskim redateljem, a film je sniman u Hrvatskoj s hrvatskim glumcima. Mislim da je ta jedna hladna skandinavska atmosfera savršeno profunkcionirala u kombinaciji s mediteranskom strašću. Glumačka postava je stvarno odlična, tu su Milan Štrljić, Goran Bogdan, Bojan Navojec, Filip Križan i slovenska glumica Iva Krajnc - najavljuje Janko.
Uz “Gorana”, zaigrao je i u mračnoj i šokantnoj predstavi Dalibora Matanića “Egzorcizam” na koju gledatelji ulaze na vlastitu odgovornost i ne mogu otići do samog kraja. Janko se nada kako je predstava kod publike, ali i svih koji su radili na projektu učvrstila stav da je za bilo kakvu vrstu pročišćenja potrebno prvo se suočiti sa samim sobom, nekim mračnim tajnama svojih duša koji nam onemogućuju iskrenost, ljubav i oprost.
Iz sapunice
- Nama, kao i društvu, treba svojevrsni egzorcizam u smislu suočavanja s mržnjom, netolerancijom, fašizmom, sebičnošću i konformizmom koji su nas strašno zaprljali. Kako su se naši likovi borili sa strahom, pa i sa samim sotonom, tako smo se i mi suočavali s raznim jezovitostima. Bilo je dosta teško, ali bili smo jako posvećeni u radu, nismo se štedjeli i iscrpio nas je rad na predstavi na raznorazne načine. Ali i naučio mnoge stvari, malo nas vratio sebi samima i obogatio. To je jedno posebno i nezaboravno iskustvo za sve nas koji smo sudjelovali u projektu - naglašava.
Matanić se odlučio i na snimanje filma “Egzorcizam” s istim likovima i postavkama, a film i predstava bi, kaže Janko, trebali na neki način jedno drugo nadopunjavati.
- Kazalište je živo i scene se događaju u tom trenutku pred publikom, pa smo tu njegovu čaroliju pokušali iskoristiti. Jezovitije nam se činilo doći do one iskonske jeze koja dolazi iz tišine i mraka, prije nego bacati reflektore po sceni i vrištati da bi je izazvali. Mislim da smo muku izvlačili iz unutarnje muke naših likova, a ne vanjskim sredstvima. Film je drugo, on nudi mogućnost krupnog kadra, drugog tempa, koliko god smo dokumentarno snimali, i efekata koji na sceni nisu mogući. Velike su razlike u kodovima pričanja priče - priča Janko.
I s Matanićem i s Marasovićem već je i ranije uspješno surađivao.
- Dado me zvao iz sapunice i dao mi priliku za moju prvu filmsku ulogu u ‘Majci asfalta’. S Nevijom sam radio film ‘Vis A Vis’ koji je jedan vrlo specifičan projekt za nas obojicu. Isto tako, oni su potpuno različiti i imaju svoje potpise, i jako sam ponosan na kontinuirani niz suradnji kroz godine s ovom dvojicom odličnih redatelja - rekao je je Janko i dodao da s Nevijom Marasovićem uskoro kreće u novi projekt.
U lutkama
Početak njegove glumačke karijere obilježile su upravo uloge u sapunicama, zbog čega je, možda, toliko i čekao na prve ozbiljne filmske i kazališne ponude. Ipak, ne žali zbog televizijskih angažmana.
- Neke su odluke bile uvjetovane nekim mojim životnim situacijama, ali u svakom tom projektu koji sam radio puno sam toga naučio i susreo neke ljude u kojima sam našao velike prijatelje, a i snimili smo neke projekte koji su u tom žanru bili dobri i vrijedni - smatra glumac.
A upravo je na setu serije “Kud puklo da puklo” upoznao i svoju djevojku, beogradsku glumicu Tijanu Pečenić, s kojom, bez obzira na brojne obaveze, uspješno održava vezu na daljinu, na relaciji Zagreb - Beograd. Svaki slobodni trenutak par provodi zajedno, a srećom, u posljednje vrijeme imaju i zajedničke projekte.
- Tijana je većinu vremena bila sa mnom u Istri i sudjelovala u filmskom dijelu projekta ‘Egzorcizam’. Snimali smo puno zajedno i još jednom sam se oduševio s njom kao partnericom. Ona je toliko talentirana, predana i pametna glumica da je ta suradnja čisti užitak i svaki put me impresionira svojim mogućnostima transformacije i posvećenosti našem zajedničkom pozivu. A što se tiče udaljenosti između naša dva grada, to nije uvijek lako. Tijana je ovo ljeto snimala seriju i film, ja sam dosta zauzet i viđamo se koliko je moguće, ali zato svaku sekundu drugačije gledamo i vrednujemo kada se sastanemo. Sve slobodno vrijeme smo zajedno - otkriva Janko.
Posljednjih je godina u stalnom angažmanu Zagrebačkog kazališta lutaka, a rad s lutkama i djecom ga, tvrdi, posebno veseli.
Očinstvo
- Ovih dana će biti premijera ‘Snježne kraljice’ u režiji Darija Harjačeka. Predstava je na zadnjim probama lagano zaživjela i sad svi čekamo da dođu djeca i daju svoje mišljenje koje je kod njih uvijek iskreno i tu nema pretvaranja. U ‘lutkama’ je uvijek vrlo živo i kontinuirano. Otkad sam tamo vlada pozitivna atmosfera, što je rijetkost. Vjerojatno to možemo zahvaliti djeci, ona su najtoplija publika i te predstave su uvijek pozitivne i osvježavajuće i za nas na sceni - tvrdi glumac. Uz matični teatar, sprema još neke kazališne role.
- Prije desetak dana počeo sam raditi predstavu po genijalnom tekstu Tita Strozzija ‘Igre u dvoje’ s redateljicom Sašom Broz i glumicom Dorom Fišter Toš. U siječnju imam još jedan krug ‘Egzorcizma’ u Istarskom narodnom kazalištu prije prvih gostovanja i spremam se za snimanje filma na proljeće s Nevijom Marasovićem. Sada je gužva, ali opet će doći i razdoblje kada neću imati toliko posla tako da se nikako ne bih žalio. Ja zapravo obožavam taj kaos. Stanke koristim za putovanja, posvećujem se svim svojim bliskima koji me trpe, vozim bicikl, igram košarku i dosta izlazim - kaže Janko.
Glumac je vrlo rano postao otac, a njegov sin David trenutačno je iste dobi kao i Janko kad ga je dobio.
- Mislim da imamo jako dobar odnos. David ima 18 godina i u fazi je života u kojoj mu nikako nije lako, traži se i ja mu pokušavam pomoći, koliko je u mojoj moći, da sam sebi ne bude najveći neprijatelj i da bude što bolja osoba sebi i drugima. Ponosan sam na njega jer vidim da je stvarno dobar čovjek i ima neko poštenje i neiskvarenost, što neopisivo cijenim. Gluma ga ne zanima, a trenutačno je u fazi priprema za prijemni ispit na odsjeku montaže na Akademiji dramske umjetnosti - s ponosom priča glumac.
Drugo dijete
A ideja da njegov sin dobije brata ili sestru Janku nije nimalo strana.
- Znam da nema ništa ljepše od toga. Naravno da bih ponovo volio postati tata - otkrio je.
Nagrade za glumu uslijedile su nakon godina rada, no samim time su mu i značajnije.
- Dugo sam čekao prvu, a kada je ona došla, bio sam presretan. Nekako se ne zanosim nagradama, a i nije ih baš bilo tako puno da ne znam gdje ću s njima. Svaka ima svoju priču i puno mi znače - napominje.
A u svojoj dosadašnjoj karijeri baš ništa ne bi mijenjao.
- Neke uloge sam mogao odigrati bolje i na njima više raditi, ali i to je nešto što je dio ove profesije i s čime se treba nositi. Na neke sam pak jako ponosan i osjećam da napredujem. Uz to mrzim to slaganje termina kod nas glumaca gdje nam se projekti preklapaju, pa sam zbog njih par puta propustio neke uloge koje sam htio raditi. Što se tiče svega ostalog, jako sam zadovoljan i ne bih se žalio - zaključio je.