U ponedjeljak navečer Božo Vrećo ponovno će pjevati pred hrvatskom publikom. Bosanskohercegovački umjetnik, kantautor i pjevač sevdalinki prošli je put u Lisinskom nastupao u pratnji ansambla Halka, no ovaj put dolazi sam.
A Božo vas ne može ostaviti ravnodušnima. Srdačan je, pozitivan, iskren... Kad govori o sevdahu, vrlo je zanesen.
Susreli smo se u Zagrebu nekoliko dana uoči koncerta. Tog dana bio je u sivom odijelu. Crna duga kosa, duga brada, crni šešir širokog oboda na glavi, malo šminke na očima, lijepo oblikovane obrve, nešto nakita, puno tetovaža... i osmijeh.
Možda ste ga dan kasnije susreli u gradu u haljini. Naime, on se odijeva kako se koji dan osjeća: kao muško ili kao žensko. Kako mu dođe.
Zagrebački prijatelji
- Iako me publika ovdje već poznaje, neki me tek otkrivaju. Volim Zagreb, ali ga ne poznajem. Mali je u odnosu na Beograd, ali drugačiji u odnosu na Sarajevo. No, super mi je ovdje, lijepo se osjećam - govori nam Božo uoči nastupa.
Ansambl je trenutačno na pauzi. Morao je odabrati između solo karijere i one s ansamblom jer jedno s drugim nije išlo.
- Nismo se svađali, ali smo se razišli. Naime, ono što sam radio s ansamblom bila je prilično komercijalna priča. Međutim, ovo što radim solo je posebno. Pjevam a capella i sam sam na sceni. Kako sam sve dublje u autorskom radu, važno mi je da na koncertima pjevam svoje pjesme - govori nam Božo. A ima i simpatičnu poštapalicu - “da ti kažem”.
Novi album s njegovim pjesmama trebao bi izaći uoči nove godine. I zbog toga je jako sretan.
- Najvažnije je da ne postaneš komercijalan, već da ostaneš virtualan. Ne bavim se ovime samo zbog novca. Živim od toga, ali ne pristajem na velike kompromise. Onog trenutka kad me glas ne bude više služio kao što me danas služi jednostavno ću se povući i pisati knjige. Ja sam autor i glazbe i teksta svih pjesama na albumu. I drago mi je jer 40 godina nitko nije napravio takav album - govori mi umjetnik. Voli sevdah i uživa u njemu.
A kako se rodila ta ljubav prema sevdahu?
- Jednostavno sam se zaljubio. Bio sam pri kraju studija arheologije, izašao iz jedne jako teške veze, a tema za završni rad bila je kulturna baština Bosne i Hercegovine pa sam se dotakao sevdaha. Zaljubio sam se u tragediju, počeo ga proučavati... pa sam se iz Beograda doselio u Sarajevo i počeo pjevati. Kako sam uvijek sve zapisivao, tako su nekako logično nastajali i moji tekstovi - prisjeća se. Najviše ga inspiriraju ljudi.
Odabrano društvo
Iako tvrdi da im prilazi s rezervom, to nikada ne biste rekli jer Božo ostavlja dojam vrlo otvorene i pristupačne osobe.
- U današnje vrijeme živimo s ljudima koji imaju ljušturu oko sebe. Živimo u vrijeme oklopnjaka. Teško je doprijeti do ljudi. No, kad dođete do njih glasom, emocijom, iskrenošću ili ljubavlju, rastvaraju se poput cvijeta u tisuće latica. To me fascinira i nadahnjuje. A nadahnjuju me i mirisi gradova, slike, moja unutrašnjost i unutrašnjost drugih ljudi - objašnjava.
Simpatični tridesettrogodišnjak puno se smije. Sebe opisuje kao jednostavnog čovjeka.
- Nisam okružen s puno prijatelja, imam fino, odabrano društvo. Ja sam netko tko cijeni život i svaki dan života. Imamo puno ograničenja, svašta nam se događa i to nas mijenja - naglašava.
Pritom je mislio i na skandal oko predstave iz koje se zbog zdravlja morao povući. Emir Hadžihafizbegović tada se javno obrušio na Božu nazvavši ga seoskim prevarantom. No, Božo o tome više ne voli govoriti. Cijela ga je ta priča, kaže, povrijedila.
- Zaključio sam tu priču jednim javnim nastupom. Objasnio sam javnosti da mi je zdravlje bilo ugroženo. Zamjerili su mi ljudi koji imaju problem. Ako ne želite biti njihova marioneta, kad se povučete iz tog blata, vi ste najgori. Ali sve što kažemo o drugima, govorimo o sebi - dodaje.
Naime, od epilepsije boluje od svoje 18. godine.
- Dogodi se da zbog nekih ljudi zapostavi zdravlje. No, moja se bolest mora kontrolirati i zdravlje mi mora biti na prvome mjestu. Ja sam se malo zaletio i to mi se osvetilo. Ali valjda je to moja sudbina. Tako je trebalo biti i to mi je još jedna škola. Trebalo mi je mjesec dana da dođem sebi, no sad je sve pod krontrolom i ne zamaram se glupostima. Uostalom, još se nije rodio tko je narodu ugodio, zar ne? - objašnjava.
Zaista, ovog umjetnika iz Foče život nije mazio. Većinu toga je napisao i u knjizi koja je veliki hit u Bosni i Hercegovini.Knjiga govori o njegovoj majci, njezinu odrastanju, sevdahu.
- Govori o teškim temama na suptilan, poetičan način, ali rodi u tebi pitanje: tko si, od čega si? U svakom periodu života i odrastanja prolazio sam kroz neki težak period.
Topla duša
S pet godina ostao sam bez oca koji je izvršio samoubojstvo pa je došao rat, a mama je morala brinuti o meni i dvjema sestrama. Bilo je oskudno i bez ikakve pomoći smo to preživjeli. Moje odrastanje i škola su donijeli puno ružnog. Ne mogu istaknuti ono što mi je bilo najgore jer mi se i danas događaju ružne stvari. Zato sam naučio raditi obruč oko sebe i ne puštati svakoga blizu. Naime, ne možete biti drugačiji i raditi stvari koje ja radim a da pritom niste jaki. Jako jaki. Nikada mene život ne pušta. Možda je to i dobro, inspirativno.Zbog svoje različitosti imao sam neugodnih situacija. Vrijeđali su me, dobacivali mi svašta na ulici, no nije bilo fizičkih napada - priča nam iskreno umjetnik. Ipak, ističe da su ga takve situacije zaista ojačale.- Važno je biti iznad toga. Jer iza mojeg izgleda stoji jedna topla, ne zla duša - govori.
I na društvenim mrežama često je bio predmet ismijavanja i ruganja. Jedan je slučaj čak prijavio policiji.
- Svaki moj koncert ima dozu rizika, ali oprez nije loš. Ne trebam biti preslobodan. Nisam se nikada prestrašio, ali treba reagirati. Ili prijaviti ili blokirati. Ipak je mnogo više onih koji me podržavaju i broj fanova raste. Dobijem i četrdesetak poruka dnevno i na svaku odgovorim - tvrdi.