Tko pjeva, zlo ne misli. Također, tko pleše, hopše, dubi na glavi, glumi. Supertalent je ušao u mirne vode, više nema kandidata kojima se možeš ako ne narugati, onda ih makar ukoriti. Dakako, ništa našemu čovjeku ne ide bolje od pjesme, veselja, plesa i sličnih disciplina. U skladu s tim, ništa ga ne može toliko uvrijediti koliko javna ocjena da nešto do nabrojanoga ne radi baš najbolje.
Najviše greza u žiriju je Martina Tomčić. Sumnjam, doduše, kako njezina mrzovolja nije spontana; pitam se, dakle, je li programirana? Producenti znaju da su isključivo pozitivno nastrojeni akteri manje-više dosadni. Kakav bi to bio žiri koji bi svakome kandidatu nastojao prodati takozvanu bijelu laž, odnosno ohrabriti ga i pohvaliti bez obzira na to što je i kako izveo?
Maja Šuput najviše energije daje i natjecateljima, i kolegama u žiriju, i voditeljima i publici. Njoj jedinoj ne možeš a da ne oprostiš kad “trola” kandidate. Premda se na prvu loptu čini da, premda je dobronamjerna, nema dovoljno strpljenja, pa se prebrzo prepušta svakoj misli koja joj naiđe, Šuputova ne prestaje biti simpatična, prije svega zato što je najčešće - duhovita. Dakako, nitko se ne može toliko veseliti svemu i svakome koliko može ona.
Janko Popović Volarić ulijeva povjerenje kandidatima, najmanje ih je od sviju članova žirija kadar prestrašiti ili poniziti. Međutim, previše se slaže sa svima. Jednostavno se mora makar minimalno prozlobiti.
Davor Bilman pak, ako me dojam ne vara, najozbiljnije shvaća povjereni zadatak. Sudove rado artikulira i precizno i opširno. Po mojemu sudu, zapravo od kandidata najviše traži, ali se i najviše veseli njihovim kreacijama.
Temeljni je problem ove natjecateljske emisije na ispadanje ipak, dakle, unaprijed riješen: osigurana joj je gledanost. Naši TV konzumenti, brojke sam neformalno doznao, upravo hlepe za njom.
Uostalom, što nam je preostalo, do da pjevamo i plešemo, premećemo se i prevrćemo; probudimo u sebi ono što je naša glasovita demografkinja
Alice Wertheimer, prozvala slavljeničkim načinom života, nazdravičarskim mentalitetom, pa makar se raspojasali poput Modusovaca, fletnog, neprebrojivog plesnog sastava, kojih je toliko da jedni druge bacaju u zrak, ali nisu ušli u finale…
Ukratko, za naš puk, kako dublje tonemo u kapitalizam, rad je sve manje na cijeni, a eskapizam sve više. Kao da čovjek jedino može biti sretan ako ne misli ni na što “ozbiljno”.
Rene Bitorajac i Igor Mešin i ove su sezone osvanuli u standardnim odijelima za svadbe, domjenke i sprovode, koji i ove sezone sliče na mafijašku uniformu. Pratim iz sezone u sezonu na ovim stranicama kako se mijenjaju. A mijenjaju se, dakle, minimalno, osim što, dakako, stare.
Nije jednostavno potrajati u televizijskom poslu, osobito voditeljskom, osobito na komercijalnoj televiziji, toliko dugo koliko oni traju. Već činjenica da su još tu i da se, primjerice, nisu posvadili ni međusobno, niti s producentom, niti sa žirijem, izdiže ih na mjesto najboljega voditeljskog para u domaćemu televizijskom eteru.