Da je uistinu jedna od najvećih regionalnih glazbenih zvijezda Željko Joksimović odavno je dokazao, a potvrda tom laskavom statusu je i drugi koncert u zagrebačkoj Areni, koji će uslijediti 16. veljače, samo dan nakon tjednima unaprijed rasprodanog nastupa u najvećoj koncertnoj dvorani u Hrvatskoj. Koncert za Valentinovo nije prvi Joksimovićev nastup na Dan zaljubljenih jer upravo je u Areni Zagreb 2016. slavio ljubav uz svoje vjerne obožavatelje.
Rujanfest
- Volim doći u Zagreb i uvijek sam u Zagrebu utopljen u ljubav i gostoprimstvo mojih prijatelja koji tu žive, kao i ljudi s kojima se viđam, a tu boravim često tijekom godine. Na kraju krajeva, tu su i moji brojni fanovi još od 2004. godine kad sam prvi put održao koncert u Zagrebu. Postajali su sve brojniji, a kroz 15 godina to je jedna dobra generacija koja je stasala otada i koja stasa i dalje - ističe Joksimović.
Osim u Zagrebu, popularan je u svim zemljama bivše države, no, kako kaže glazbenik, zagrebačka publika ipak je specifična.
- Jako volim Zagreb i Zagreb jako voli mene. Nije tajna da se volimo. Imao sam tu brojne koncerte, od Arene, Doma sportova, ali i nekoliko fantastičnih koncerata na Rujanfestu i tamo se uvijek rado vraćam. To ima čak i neku prisniju energiju. Manji je od Arene, a jedan snimak koji sam dobio s Rujanfesta natjerao mi je suze na oči. Ja sam uglavnom kamenog lica, no ljudi su mi napravili čudo. Poslije izvođenja pjesme “Nije ljubav stvar” bile su takve ovacije da nisam mogao dalje. Bio sam matiran.
Ja krenem nešto reći, a oni postaju još jači. Bilo je fantastično. To je sublimacija mojeg druženja sa Zagrebom. Znate, u Zagreb dolaze i brojni ljudi sa strane. To je koncert s velikom produkcijom, koji se uglavnom snima i ljudi žele to imati kao dokaz da su bili na turneji. Ima ljudi iz raznih država - napominje glazbenik.
Ne ponavlja ritam
Priznaje, nije ga začudilo kad je tjednima unaprijed rasprodana Arena.
- Volim popričati uoči koncerta, pripremiti publiku što ih očekuje. Spremamo spektakl. Sramota s koliko šlepera dolazimo. Moj veliki tim i ja razmišljali smo što napraviti a da nismo to već izvodili. Prošli put je bio koncert u koncertu - Balkan Bazar, što sam pokrenuo u Istanbulu. U međuvremenu sam imao dva koncerta u dvorani Lisinski s “Dva sveta”.
To je bilo fantastično, opet druga vrsta repertoara, više novogodišnja, više pjesama u swingu i onih koje zapravo nikad ne bi pomislili da pašu uz taj žanr. Tu je publika isto fantastično reagirala iako prve godine nisu bili sigurni kakav je to program koji dovodim. Mislili su da su to samo moje kompozicije, a nisu. To je već treća sezona i postala je tradicija. Ovog puta ćemo zato napraviti male produkcijske zavrzlame i iznenađenja - najavljuje.
Kako kaže, bilo što da radi, voli da svaki put bude drugačije.
- Takav sam i kad radim nove skladbe. Ne volim ponoviti isti ili sličan ritam. Nekako mi se čini, ako nešto ponovim, da ništa nisam novo napravio, iako jest novo. S druge strane, taj velik broj šlepera koji dovodimo uglavnom se ne isplati, s obzirom na to da sam nešto napravio s produkcijom koja mi to radi unatrag više od 12 godina, uključujući svakog pojedinca koji radi na mojem stageu. Mi funkcioniramo kao jedna fantastično operativna muzička jedinica.
To je ono na što sam jako ponosan i vrlo se dobro osjećam. Vjerojatno i ljudi. Recimo, prvi put smo ovdje imali L-Acoustic zvučni sistem i došli su ljudi s raznih strana da prvi put čuju taj zvuk i o čemu se radi. Na društvenim mrežama ljudi su se čudili kako su prvi put čuli sve razumljivo, kao na dlanu. Ne razumiju svi što znači aranžman, bas produkcija, svjetlo i ostalo, zakonitosti koje vladaju nama koji se profesionalno time bavimo. Toliko je čisto, udobno i svojom zvučnošću povede ljude u jedno specijalno raspoloženje. Mislim da mi uspijevamo - siguran je Joksimović.
Harmonika je broj 1
Nije ograničen žanrovski i jako voli eksperimentirati u glazbi, a najvažnije mu je da je u njegovu opusu uvijek nešto što publika dosad nije čula.
- Volim eksperimentirati. Zato sam i spomenuo “Dva sveta” i “Balkan bazar”, to su sve kompozicije koje su uglavnom moje, ali upakirane u nešto potpuno drugačije. Meni se čini da bi te pjesme i da su na takav način prvi put izvedene imale dosta uspjeha. Tako da nisam fah-idiot, da kažem ovo je samo moj žanr i neću drugo. Sve što mi se sviđa i što me pomiče, ja konzumiram - tvrdi glazbenik.
Joksimović se može pohvaliti i da kao pravi poliglot govori pet, šest jezika i svira 15-ak instrumenata.
- Čovjek uči dok je živ. Volim strane jezike i služim se odlično s njih četiri. To prija i trudio sam se kad god sam učio i saznavao neki novi jezik, koji mi je trenutno grčki, da to bude najbolje moguće. Francuski mi je nekako najbliži jer sam ga učio kao mlad. Na kraju krajeva, vodio sam i Euroviziju na francuskom i engleskom. Koristim se jako dobro i ruskim jezikom jer sam mnogo puta bio u Rusiji i bivšim državama SSSR-a. Imao sam tamo brojne festivale i ostajao bih dugo vremena. Konačno, grčki mi je najsvježiji jezik.
Često boravim u Grčkoj i tamo imam jednu vrstu karijere, koncerte i posao. Baš mi paše da govorim na grčkom, ali i pjevam. Moje mišljenje je, kad naučiš jedan strani jezik dobro, onda ti drugi, posebno ako se radi o srodnim jezicima, nije težak. Ja znam i pisati i čitati jezike koje govorim. Volim kad naučim da to nije onaj ulični jezik, već ono što znam da znam točno. Ono što ne znam, mogu natucati i hvatati kontekst - otkriva Joksimović.
Kad su instrumenti u pitanju, harmonika mu je broj jedan i prvi instrument koji je naučio svirati.
- Zatim ide klavir. Mnogi instrumenti koji spadaju u grupu udaraljki, a sviram i saksofon. Ne sviram, recimo, violinu, to nisam nikad probao. Nemam vremena, jedino da probam dok se vozim u autu - smije se Joksimović.
Eurosong je na mnogo načina obilježio njegovu karijeru. Osim samog njegova nastupa, kad je osvojio laskavo drugo mjesto, i vodio je to poznato natjecanje, ali i skladao nekoliko pjesama koje su postigle zavidan uspjeh.
- Istina, treće mjesto je osvojio Hari Mata Hari i to je najbolji uspjeh BiH. Tomaševićki sam radio pjesmu kad sam vodio Eurosong i ona je bila šesta, za Crnu Goru je pjevao Knez i bio je vrlo uspješan. Kad jednom uđeš u Eurosong, teško se, na sreću, izvučeš iz toga. To je moja vrsta posla, da se bavim glazbom. Neću više nastupati na Eurosongu, ali da li ću raditi pjesme? O, da! Zašto ne bih to radio? Postoje ljudi koji se bave komponiranjem, ja se time bavim i zašto ne bih radio pjesme - objašnjava.
Iako je napisao glazbu za stotine pjesama, iz njegova pera dosad nije izašao nijedan tekst.
- Napisao sam tekst samo za jednu reklamu. Tekstovi su nešto što meni nije toliko familijarno. Leži mi, ali se bojim i nešto mi tu smeta. Još nisam to probudio kod sebe u pravom smislu te riječi. Ne znam je li razlog tome što sam veliki perfekcionist. Baš neku večer slušam Balaševića i kažem ženi: “Bože, kako je napisao sve ovo.
Ja sve te riječi znam izgovoriti i znam što znače, ali kako je on to poslagao”. Doslovno, neki su ljudi odabrani za to, neki nisu. Mislim da znam lijepo reći neku vinjetu koja će nekog tekstopisca usmjeriti u tom smjeru, da razmišlja kao ja i pronađe me. Znam prepoznati što se dobro pjeva, a što ne. Fonetski znam što je dobro, a što ne. Dat će Bog pa ću i ja uspjeti napisati neki tekst - smatra glazbenik.
Najveći uspjeh u karijeri? Joksimović jednostavno odgovara - tek će doći. Daj Bože samo zdravlja.
Lijep brak
Novi album slijedi uskoro jer posljednji je objavio 2015.
- Imam pjesme, napravit ću ga. Da li ćemo objavljivati singl po singl, ili ćemo napraviti izdanje, vidjet ćemo. Uglavnom, pjesama ima - najavljuje.
Joksimović je glazbenik koji uživa u sretnom i skladnom braku te vremenu sa svojih četvero djece. Najstarija kći, Mia, koju ima iz prvog braka, uspješno kroči očevim glazbenim stopama, a sa suprugom Jovanom ima sina Kostu i blizanke Anu i Srnu.
- Da ne ureknem, imam lijep brak. Makar je uz toliko djece to prava igranka. Još sad kad haraju virusi, to je stvarno fascinantno. Samo ide u krug. Budimo se u 5.20, a ja iako se tada probudim, dignem se oko 6.30 sati. Onda idemo na svoje poslove i radne zadatke. Imamo dosta zajedničkih trenutaka. Putujemo kad god možemo, a Maldivi su jedna od naših najdražih destinacija. Živimo za to da se odmorimo tih deset dana. Iskreno, malo i uštedimo jer je to jako skupo. I to je to - zaključio je.