Da je ljeto počelo, osim po visokim temperaturama i moru turista koji su preplavili našu obalu, zna se i po tome što je Željko Bebek sa svojom obitelji preselio na brod. Na svojoj Pahuljici Bebekovi već tradicionalno provode najljepše godišnje doba, što Bebeku, ne krije, jako godi.
- Volim reći da sam ostvario svoj san iz djetinjstva. Rođen sam u planinama, ali sam oduvijek obožavao more. Imati svoj brod na moru, to je nešto najljepše što čovjek poput mene može doživjeti. Stoga, čim moj sin Zvonimir (14) i kći Katarina (12) završe školu, supruga Ružica i ja se skupa s njima selimo na more, a s broda se ne mičemo do početka nove školske godine - kaže 71-godišnji Sarajlija koji izgleda kao da ima barem desetak godina manje. Legendarni rocker prepoznatljivog glasa kojeg publika naprosto obožava (što se prošlog vikenda lijepo vidjelo i čulo u Splitu, kada je Bebek na Prokurativama dobio Cesaricu, nagradu po izboru publike, u kategoriji zabavne glazbe za pjesmu “Ja po kafanama” autora Branimira Mihaljevića i Faye) i na koncerte, kad god može, odlazi brodom.
- Pahuljicu imam već dvadeset godina. Prošao sam na njoj neverine, burine i oluje, ali neku ozbiljniju havariju nisam doživio. Poštujem more, a plovidba mi je veliki užitak. A najdraže mi je kad po bonaci doplovimo do neke vale, bacimo sidro, kupamo se i uživamo u ribi koju smo sami ulovili - govori Bebek koji u ribolov ide sa sinom.
Koji je dosad bio najveći Bebekov ulov? Je li s udicom jači od Jasmina Stavrosa koji se voli pohvaliti divovskim tunama, lignjama ili zubacima koje je ulovio?
Ranoranilac
- Sa Stavrosom se nitko ne može mjeriti ni u čemu. Ni u ribolovu, ni u skijanju, vjerojatno ni u pjevanju. On je uvijek najbolji - smije se glazbenik i nastavlja:
- Ne, ja se zadovoljim time što tu i tamo ulovim neku ribicu, koju poslije pojedem s obitelji uz salatu i kruh. Kada idemo na tunolov s našim prijateljima koji organiziraju Big Game Fishing, najveći nam je gušt kad ulovimo ribu koju kasnije moramo pustiti natrag u more. Jednom sam na Big Gameu u jednom jutru ulovio devet riba i svih devet sam pustio. Meni je to najljepša stvar na svijetu. Dobro i ribi i nama - ističe Bebek, koji i na brodu ustaje rano, bez obzira na to kada je legao.
- Već godinama ustajem oko šest sati ujutro. To mi je navika. Jedino što je tijekom ljeta različito od ostatka godine jest to što na brodu ne idem pod tuš, nego se samo bacim u more. Nakon toga doručak: nešto lagano, s obaveznom čašom pjenušca. Za ručak salata, a za večeru ribica i čaša vina. Na tom režimu tijekom ljeta već dvadeset godina živimo i supruga i ja, a svi mi kažu da je na meni vidljivo da mi takav način života i prehrane jako godi - kaže Bebek, koji sa Pahuljicom najčešće plovi u akvatoriju srednje Dalmacije.
- Iz godine u godinu naše se ture brodom smanjuju. Prvih godina, kada smo tek kupili brod, znali smo otploviti i do Dubrovnika, Dugog Otoka... No, kako vrijeme prolazi, najčešće plovimo blizu Splita, gdje nam je Pahuljica tijekom ostatka godine na vezu. Dakle, sada idemo do Rogoznice ili Omiša, najdalje. OK, tu su još i Šolta, Brač i Hvar sa svojim prekrasnim uvalama i čistim morem. Znaš ono, kad baciš sidro i vidiš skroz dolje u dubini gdje si točno usidrio brod... Ukratko, mislim da se može reći da ne plovimo radi same plovidbe, nego da plovimo iz gušta - kaže Bebek, koji ne zna koja mu je po redu u životu nagrada Cesarica što ju je prije tjedan dana dobio u Splitu.
Cesarica i Porin
- Ali znam da mi je ovo sigurno među najdražim nagradama jer se radi o nagradi publike jer sviram i pjevam upravo za njih. Drago mi je što se dogodio taj trenutak kada me publika zavoljela i prepoznala - naglašava glazbenik, koji pjeva od svoje šesnaeste godine, a smatraju ga jednim od najboljih pjevača na području bivše Jugoslavije.
- Cesarica je nova nagrada na našoj domaćoj sceni i smatram da je ovakva nagrada jako potrebna. Uz Porin, koji je nesumnjivo dao svoj doprinos hrvatskoj glazbi, mislim da se mora čuti i osjetiti i ukus publike. Naime, da nema publike, ne bi bilo ni nas muzičara. Mogli bismo svirati i pjevati u svojoj dnevnoj sobi kad ne bi bilo publike. Sretan sam zbog toga što spadam među prve laureate ove nove nagrade koju dodjeljuje publika - kaže Bebek, koji odnedavno u svojem bendu ima pojačanje. Najmlađi gitarist u zemlji, mladić koji ima samo četrnaest godina, Bebekov sin Zvonimir, svojeg oca je na gitari počeo pratiti početkom ljeta.
- Zvonimir se do prije dvije godine intenzivno bavio sportom. Najviše skijanjem. Onda je rekao da bi probao svirati gitaru. Izgleda da su geni proradili. Izuzetno je talentiran kao glazbenik, a ima i veliku volju za radom, što je važno kao i talent. Koliko ja mogu prosuditi, čini mi se da bi Zvonimir mogao imati uspjeha kao glazbenik, da bi od glazbeničkog posla jednog dana mogao živjeti.
Sin i glazba
Kao otac ću mu, naravno, pomoći u onome što želi raditi, u onome što ga zanima. Posebno sam ponosan na to što je moj Zvonimir uz moju pomoć glazbeno na nastupu slavio 25. godišnjicu Rock akademije u Zagrebu, muzičke škole koju obojica volimo. Rock akademiju završili su i moji dečki iz benda, moj sin je polazio tu školu. Zvonimir i ja zajednički nastup imali smo i na proslavi 60. godišnjice osnovne škole koju je on pohađao, a skupa smo nastupili i na CMC festivalu, gdje smo uz pomoć Branimira Mihaljevića promovirali pjesmu “Ono nešto naše” koja je nakon “Prvaka svijeta” i skladbe “Ja po kafanama” treći singl sa studijskog albuma koji marljivo pripremamo. Album bi trebao biti objavljen krajem rujna ili početkom listopada. Radni naslov je “Ono nešto naše”, a možda taj naslov i ostane - kaže Bebek, koji je siguran da sinove školske obveze neće patiti zbog njegove ljubavi prema glazbi.
Božićna pjesma
- Zvonimir će, siguran sam, dobro spojiti školu i muziku. Upisao je srednju školu za računarstvo, on to voli i ne vidim zašto škola i glazba ne bi išle zajedno. Što se moje Katarine tiče, ona je dvije godine mlađa od Zvonimira, a na dan kada je Zvone upisao gitaru, ona je na Rock akademiji upisala klavir. Poput brata, i ona je talentirana i vrijedna i malo svojeglava, ali takav sam i ja bio u njezinim godinama. Nastojat ćemo, ako ništa drugo, nas troje ove godine zajedno snimiti jednu božićnu pjesmu koju ćemo objaviti uoči blagdana. Hoće li nam se u toj numeri pridružiti i moja Ružica? Ne, ali ona će biti naša najveća podrška, kao i uvijek. Sva ova sreća, sve ovo zadovoljstvo, ne bi to bilo to da mi nema moje Ružice - kaže Željko Bebek.