GOLGETER NK RIJEKE

MARIO GAVRANOVIĆ: 'Svjetski sam tip, pričam šest jezika, ženu sam upoznao u butiku u Zürichu'

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 11.03.2017. u 23:48

Rijeka, 070317.
Na fotografiji: Mario Gavranovic, igrac NK Rijeke.
Foto: Matija Djanjesic / CROPIX
CROPIX

Nakon što je u siječnju prošle godine potpisao za NK Rijeku, nije trebalo proći mnogo vremena da Mario Gavranović postane miljenik riječke publike, a u godinu dana taj je status učvrstio bravurama poput nedavnog hat tricka protiv Osijeka u polufinalu Kupa Hrvatske.

Gavranović je rođen 24. studenoga 1989. u Luganu u Švicarskoj, zemlji u kojoj je ostvario nogometnu karijeru, čija je kruna bila uvrštenje u švicarsku reprezentaciju za nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine, no ozljeda koljena koju je tamo doživio prouzročila je prisilnu pauzu koja se protegnula sve do angažmana u Rijeci. No, vrlo brzo se prilagodio životu i karijeri u novom gradu, u ligi koja mu je do tada bila relativno nepoznata.

 

Privatna arhiva
 

 

Direktor Mance

- Sportski direktor Ivan Mance doletio je u Zürich i uvjerio me da im je jako stalo da dođem, da je Rijeka odličan izbor, što se pokazalo točnim. Zanimljivo je da me tada podsjetio da smo se već upoznali. Naime, 2013. smo bili na u Turskoj na pripremama sa Zürichom i igrali trening utakmicu protiv Rijeke. Mance je bio golman. U jednom srazu pred golom pogodio me kada je skočio na loptu i izbio mi komadić zuba. Bio sam ugodno iznenađen kako je, vrlo brzo nakon toga, tako mlad postao zamjenik sportskog direktora - prisjeća se Mario Gavranović.

Rijeka mu je, veli, jako dobro legla, a činjenica da i u proljetnom dijelu natjecanja održavaju vodeću poziciju na ljestvici HNL-a šlag je na torti.

- Odmah sam se uklopio i u ekipu i u grad. Jako sam zadovoljan što sam odlučio doći ovamo, i privatno i profesionalno. Kao ekipa u ovih godinu dana napravili smo nešto jako pozitivno. Dosta smo radili da dođemo tu gdje jesmo i mislim da smo zasluženo na toj poziciji. Dat ćemo sve od sebe da tu i ostanemo - priča Mario.

 

Ženine prijateljice

U Rijeku je za njim stigla i njegova dugogodišnja djevojka Anita, s kojom je u međuvremenu stupio u brak. Anita je, kao i Mario, čiji su roditelji doselili u Švicarsku iz Gradačca u Bosni i Hercegovini, također hrvatskih korijena. Rodom je iz Dervente, a s roditeljima se u Zürich preselila kao vrlo mala. Mario je, pak, u Švicarskoj rođen godinu dana nakon što su mu se roditelji preselili u Lugano.

 

Privatna arhiva

 

- Upoznali smo se u Zürichu, u butiku u kojem je radila. Kada sam potpisao za Zürich, došao sam u taj butik nešto kupiti i to je bilo to. U vezi smo već više od četiri godine, a vjenčanje u crkvi planiramo tek krajem sezone, u lipnju. Aniti se Rijeka jako sviđa, brzo se snašla i stekla prijateljice, iako joj je u početku bilo teško jer nikoga nije poznavala, ostavila je i svoj posao u Švicarskoj. Uživa ovdje i uvijek ima što za raditi - priča Rijekin napadač, otkrivajući da planiraju i potomstvo, no kada će se to točno dogoditi, još je prerano govoriti.

 

Privatna arhiva
 

 

Prednost Rijeke

Život u Švicarskoj i Hrvatskoj je, veli, dosta različit.

- U Rijeci, koja nije toliko veliki grad, možda nema toliko sadržaja kao u Luganu ili Zürichu. No, ovdje je more koje obožavam, čega u Švicarskoj nemamo. Što se nogometa tiče, mentalitet i odgoj igrača ovdje su možda malo drugačiji. No, na kraju krajeva, cilj je i ovdje i tamo isti. Tu nema nikakve razlike. Meni je ovdje jako lijepo - naglašava Mario. Slobodno vrijeme, kojeg baš i nema puno, provodi s kolegama igračima ili sa suprugom. Voli zaigrati tenis, uživa u filmovima...

- Taj odnos sa suigračima, prijateljstva koja se nastavljaju i izvan nogometa, to je jedna posebnost koje u Švicarskoj baš i nema - dodaje.

 

Privatna arhiva
 

Gavranovići su u Švicarsku otišli 1988., godinu dana prije Marijeva rođenja. I dalje žive u toj državi - otac radi, a majka, koja je bila medicinska sestra, prestala je raditi zbog bolova u leđima. Mario ima starijeg brata Ivana, rođenog u BiH godinu dana prije preseljenja, koji radi u farmaceutskoj tvornici, i mlađeg Alena, rođenog 1993. u Luganu, koji je trenutačno na odsluženju vojnog roka.

- Roditelji, naravno, dolaze ovamo kada stignu, ali su sada uglavnom u Luganu jer brat je u vojsci i dolazi kući vikendom pa mama tada radi sve one stvari koje mame inače rade - kaže Mario.

 

Reprezentacija

Zanimljivost je da je bio oslobođen vojske i to zbog - zdravstvenih razloga.

- U Švicarskoj je vojni rok obavezan za sve muškarce, u protivnom plaćaju tri posto prihoda do svoje tridesete godine. Javio sam se kada je trebalo ići na novačenje, ali liječnička komisija procijenila je da sam nesposoban za vojsku, i to zbog sportskih ozljeda. Naravno, već sam tada profesionalno igrao nogomet i nije mi bila neka luda želja ići u vojsku, ali nije mi to bio ni neki problem. No, odluka je bila takva kakva jest, unatoč činjenici da sam i tada, kao i danas kada imam dva treninga dnevno i utakmice svaki dan, bio profesionalni sportaš - smije se Mario Gavranović.

Svoju je karijeru počeo 1996. u klubu AS Veziji. U sezoni 2006./2007. igrao je prve profesionalne utakmice u švicarskoj drugoj ligi za FC Lugano. Godinu dana kasnije potpisao je ugovor s klubom Yverdon-Sport 2008. i postigao 8 zgoditaka u 20 utakmica da bi 2009. prešao u Neuchatel Xamax, gdje je igrao samo pola godine, postigavši 8 golova u 17 utakmica. Za FC Shalke 04 potpisao je početkom 2010., a dvije godine kasnije zaigrao je za Zürich. Prvu utakmicu za A reprezentaciju Švicarske odigrao je protiv Bugarske u kvalifikacijama za EP 2012. Nažalost, kao i u Brazilu, gdje zbog koljena nije zaigrao ni minute, zbog ozljede je i lani morao propustiti poziv švicarskog izbornika Vladimira Petkovića za kvalifikacijski ogled protiv Farskih otoka.

- Želim ponovo nastupati za Švicarsku. Taj cilj sam si postavio od ozlijede u Brazilu- iskren je Gavranović.

 

Rijeka, 220716. Stadion Rujevica. Utakmica 2. kola Lige MAXtv Prve lige izmedju HNK Rijeka - NK Istra 1961. Na fotografiji: Mario Gavranovic.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
CROPIX

 

Multi-kulti

Rijekin je napadač tijekom odrastanja i karijere u Švicarskoj, zbog jezičnih specifičnosti te zemlje i zajednice u kojoj je stasao, postao poliglot.

- Govorim hrvatski, talijanski, francuski, njemački, engleski i nešto malo španjolskog koji je sličan talijanskom. Hrvatski pričam s roditeljima, a s braćom talijanski, s obzirom na to da je to jezik koji se govori u Luganu. U školi smo pričali talijanski, a učili smo i francuski i njemački, koji su službeni jezici u Švicarskoj. Kada sam zaigrao u dijelu zemlje u kojem se govori francuski, naučio sam i taj jezik. Njemački je, naravno, glavni jezik i svi ga govore. Želja mi je naučiti još pokoji jezik ako za to bude prilike. To uvijek pomogne u životu jer nikada ne znaš kamo će te odvesti budućnost - govori riječki Švicarac.

U Hrvatsku je s roditeljima još kao mali dolazio ljeti na more, u Umag, a redovito su posjećivali i Gradačac u BiH. Sa suprugom je bio u Dubrovniku, koji mu se jako svidio.

- U posljednjih godinu dana, kao nogometaš, obišao sam cijelu Hrvatsku, iako sigurno ne u onolikoj mjeri kao ljudi koji su odavde. Trenutačno mi je jedini cilj biti prvak s Rijekom i samo o tome razmišljam - naglašava Mario.

U Švicarskoj je odrastao u multikulturalnom miljeu.

-Odrastao sam s mnogo ljudi čiji su roditelji, kao i moji, došli iz drugih zemalja, iz Italije, afričkih država, Albanije, Portugala... Sa svima sam bio dobar, naučen sam na različitosti svih vrsta i zato mi preseljenje u drugi grad, ne predstavlja nikakav problem - zaključuje Mario Gavranović.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo