Glumica Barbara Nola (48) vrlo je zadovoljna ovih dana što prvi put u kazalištu surađuje s cijenjenim redateljem Igorom Vukom Torbicom, laureatom Gavellinih večeri za predstavu “Hinkemann”, veli nam dok sjedimo između termina za probe u klubu kazališta Gavella. Vuk Torbica u Gavelli priprema “Priče iz bečke šume”, prvi put nakon Spaićeve režije Ödöna Von Horvatha iz 1975. Više od 40 godina poslije kazalište Gavella Von Horvatha najavljuje kao djelo koje upozorava na glupost kao jedinicu za beskraj i jedan od temelja zla.
- Vuk Torbica je fantastičan redatelj. Njegov “Hinkemann” je predstava koja mirno može na Festival svjetskog kazališta, a Von Horvath je aktualan pisac, pisao je između dva rata, pod utjecajem Freudove analize, gdje zaključuje kako su ljudi u ekonomskim krizama okrutniji nego inače. Iza fantazije Beča s razglednice krije se sitnograđanski milje, mali obrtnici, pekari... Jadan i vrijedan sažaljenja, a istodobno okrutan svijet, zajedljiv i zloban ispod pristojnosti. Boga štuju, a osuđuju mlade samohrane majke, crnce ili zasnivaju zajednice iz koristoljublja - objašnjava Barbara Nola smjernice predstave.
Zagreb i Beč
Koliko je podudarnosti Beča kasnih dvadesetih prošlog stoljeća u kontekstu zagrebačkog suvremenog mentaliteta?
- Rekla bih da su samo djelomično slični. Zagreb je danas širi u odnosu na vrijeme prije stotinjak godina. Zagreb danas ima Liku, Slavoniju, Hercegovinu, Dalmaciju, njezin mediteranski direktni i otvoreni bezobrazluk. Mentalitet koji bi bio najbliži onome koji Von Horvat opisuje nije opet ni glembajevština, već onaj sitno purgerski duh, svijet koji će iz građanske pristojnosti pomesti ispred svoje radnje i ofarbati škure, ali će iza zatvorenih vrata, kad drugi ne čuju, iskazati frapantnu zatucanost - usporedila je glumica koja u komadu igra licemjernu tetku što zlobno osuđuje.
Licemjernoj tetki prethodile su u Gavelli uloge u “Umišljenom bolesniku”, Dolenčićevoj predstavi koja će u samo godinu dana imati pedesetu izvedbu te u “Maleni”.
Lukasova serija
- Eto, u “Malenoj” Mislava Brečića konačno nisam ni tetka, ni mama, ni žena, ni ljubavnica, nego punkerica. Jedan mali dio mene i danas je mali uličar željan pobune i, kao u pjesmi predstave, tom je uličaru dosta bilo sranja - govori glumica koja, nakon deset godina stanke u suradnji, opet snima sa suprugom, filmskim i kazališnim redateljem Lukasom Nolom.
- Doduše, prije četiri godine igrala sam u kratkom eksperimentalnom filmu gdje mi je dao da pucam iz automatske puške i to mu predivno iskustvo nikad neću zaboraviti jer mi je ispunio moju djetinjastu želju. Znate, svi bi, pa i oni jako ozbiljni glumci, voljeli u životu odigrati bar jednu superjunakinju, šeficu mafije ili inspektoricu i malo zapucati. Presretna sam što smo opet zajedno na setu, ovaj put kratke serije s četiri epizode. U Lukasovoj novoj seriji glumim tajnicu jednog tipa iz tajne službe, igra ga Ivo Gregurević. Serija je smještena u 80-e i uglavnom se bavi spletkama unutar tadašnje tajne službe, u narodu poznate kao Udbe, iako se tada više nije tako zvala. Bit će to prava punokrvna špijunska serija, napeta i uzbudljiva. U seriji igraju i Vinko Kraljević, Goran Bogdan, Franjo Dijak, Goran Grgić, fantastična je podjela. Posebno me veseli što će u seriji ogromne uloge odigrati dva divna, talentirana mlada glumca Bernard Tomić i Matija Čigir, a tu su i prelijepe i talentirane Iva Babić i Dajana Čuljak - otkriva cast projekta za HTV.
Nevolja je glumaca što ih svi pitaju koje bi uloge voljeli igrati. Svi, osim redatelja, jer glumac nije izabirač, nego čeka da ga izaberu. Može li se ipak birati kad ti je redatelj zakoniti suprug?
Vinko Brešan
- Ma kaaakvi... Ne bih ja to ni pokušala, više sam sklona Lukasu govoriti “nisam ti ja za to, bolji ti je netko drugi”. Uostalom, moj je suprug jedan tvrdoglavi Ovan i tko bi njega na išta nagovorio. Lukasa ne možeš nagovoriti da kupi ovakvo, a ne onakvo mlijeko, on se naprosto ne da... Cijenim ljude koji se znaju redateljima nametnuti sa svojim željama, no ja nikako da prijeđem preko osobne nelagode. Po prirodi sam pomalo nesigurna. Najviše što sam se usudila jest poručiti ljudima da me preporuče nekom kvalitetnom redatelju, nikad pritom ne precizirajući ulogu. Ne mogu, naprosto ne mogu to... Znam da je pogrešno što ne mogu, ali tako je - iskreno će glumica.
Barbara Nola po majci je Ujević, djed joj je prvi hrvatski enciklopedist Mate Ujević, a po ocu Živkoviću je iz okolice Šibenika pa ju je Vinko Brešan, podrazumijevajući njezinu lojalnost lozi, uzeo da igra u “Zločinu na kozjem otoku” koji je radio u šibenskom teatru. Bila je to prva njihova suradnja.
- Divno nešto. Vinko je konkretan, točan u uputama, pozitivne energije i neumoran. Obožavam ga. Kad si u Šibeniku, ide se na janjetinu u Pakovo selo, pjeva se s klapama, hoda po vikendicama. A kazalište šibensko je čarobno - oduševljena je boravkom u gradu gdje je odigrala i koprodukcijski naslov “Push up 1 - 3” te dječji “Mačak Džingiskan i Miki Trasi”.
Barbara i Lukas Nola imaju sina Jakova koji studira režiju i sad je u spomenutoj očevoj seriji drugi asistent. Kći Mara je maturirala i nakon ispita zrelosti uzela godinu stanke da razmisli što će dalje.
- Mara radi kao Chanelov promotor, putuje, zarađuje. Bolje tako nego da upiše faks za koji ne zna je li doista njezin životni izbor. Neka sazri i odluči jer diplomirati - mora. Ma ne mislim to ozbiljno, ali voljela bih. Generacijama se žene bore za školovanje pa valjda to danas treba i iskoristiti. Baš zato što je žena, želim da ima mogućnost izbora, da samu sebe uzdržava. U mojoj obitelji tolerirale su se razne gluposti i lijenosti, no moja mama je uvijek govorila da mi nije palo na pamet da ne diplomiram - govori Barbara Nola.
U tom trenutku, međutim, uvjeti rada intervjua za Studio postaju otežani jer žamor sa stola u ćošku Gavellina kluba, gdje sjedimo, postaje glasniji. Kolega Igor Kovač slavi rođendan s dijelom ansambla:
- Našla si di ćeš intervju davati, to je samo da ispadneš važnija od nas - humorno je reagirala kolegica joj Nataša Janjić, a situaciju je samozatajno u oblaku dima na šanku promatrao Filip Šovagović.
- Pustite me da pričam za novine! Gledam vas i ne znam tko ste - uzvratila je kroz smijeh Barbara Nola.
- Sve laže. Laže! - sad je, pak, došao ravnatelj kazališta Svrtan da upozori.
Natezanje po teatru
- Koliko još imaš pričati, pa nije ti tolika karijera! - rekla je sad Janjić.
- Je, je, tolika je. Da se ne baviš samo sa sobom, znala bi kolika je - sad je u povišenom revijalnom tonu uzvratila Barbara Nola.
Nastavljamo razgovor uz konstataciju da se u nekim kazalištima glumci ponašaju kao temperamentni rođaci koji žive u četverokatnicama, dijeleći jedno dvorište.
- Ima svega, natežemo se, vrijeđamo, volimo. Kad ima posla, onda smo dobre volje, a kad nema, ogorčeni smo i idemo ravnatelju na vrata. U Gavelli se poštuje svačija ekstravagancija i šašavost. Ponekad fali discipline, no samokritični smo pa se sami korigiramo u tom smislu. Volim i što smo užasno autoironični jer mislim da je humor na vlastiti račun nešto najzdravije na svijetu, a i drži ego na lancu. A kad su nevolje, pretumbacije, onda se uvijek čvrsto držimo zajedno - priča Nola, sjetivši se u tom času studentskih tuluma na kojima se družila u Gavelli s Jelenom Miholjević pa sa Željkom Udovičić, Ksenijom Marinković...
- Bilo je to najljepše vrijeme, a prijateljstva su i danas živa. Glumci su ipak najzabavniji ljudi... - kaže Nola, koja se prvi put, još kao dijete, na TV-u pojavila u Senečićevu filmu “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”, koji je govorio o obvezama preopterećenoj djeci. Svirala je tada violinu, išla u ZKM-ovo učilište.
Od malena glumi
- I prije uloge kod Seneke igrala sam na Televiziji Zagreb nekakve klaunove. Imala sam nekih pet godina i sjedeći u predvorju u Šubićevoj, gledajući kako se snima neka sekvenca u kojoj nisam ja, odlučila sam da ću biti filmska glumica. Tako sam i mami rekla. Svi su tada govorili “da, da”, ali tako je ipak ispalo - otkriva kako je ljubav prema glumi izašla iz njezina dječjeg srca. Kako je Gavella otvorila improviziranu scenu u atriju i Barbara Nola će joj se s entuzijazmom priključiti. Radit će u ožujku Elvisa Bošnjaka “Srce šire od ruku”.
- Riječ je o preljubničkom četverokutu. Bračni parovi se zaljubljuju međusobno, imaju grižnje savjesti, dileme, “hoću, neću”, muku da ne razore živote - govori glumica koju se može vidjeti i na sceni Vidra, gdje igra u predstavi teatra Moruzgva “Miris lovine”.