Glumica Sanja Vejnović za Gloriju je opisala događaje od prije nešto više od dva tjedna kada je zbog nesnosnih bolova u trbuhu završila u bolnici. Cijela priča pretvorila se u pravu pravcatu dramu i doslovce spašavanje života poznate glumice. Na kraju je završila na operaciji crvuljka, a doktor koji ju je operirao odmah nakon buđenja rekao joj je - 'spašavali smo vam život'.
Sanja je za Gloriju detaljno opisala što se događalo te večeri, ali i kompliciranu proceduru zbog koje je išla od liječnika do liječnika, dok konačno netko nije shvatio da je situacija i više nego ozbiljna.
- Dakle, krenulo je s prilično neugodnim bolovima u donjem djelu trbuha. Kako bolovi nisu prolazili navečer sam nazvala hitnu da vidim kako si mogu pomoći (naravno da sam prije toga "uguglala" što bi sve moglo biti, i po svim pokazateljima bila sam gotovo uvjerena da se radi o slijepom crijevu iliti crvuljku). Kad sam konačno dobila snenu liječnicu, savjetovala mi je da popijem Voltaren, a ako mi ne prođe da idem na hitnu kirurgiju u Vinogradsku. Poslušala sam savjet, bol nije prolazila nego se samo pogoršavala, oko tri ujutro završila sam na hitnoj, s mišlju da sam od tog trenutka sigurna i u dobrim rukama - priča Sanja Vejnović koja do tog trenutka nije ni sanjala da njezina agonija tek počinje.
- Od prijema bolničara koji mi je prvi pritisnuo mjesto koje me je boljelo s rečenicom da je najvjerojatnije slijepo crijevo, krećem u proceduru. Dolazi dežurna liječnica koja, iako palpacijski nalaz ukazuje na slijepo crijevo, odlučuje da me pošalje na niz pretraga, od ginekoloških, uroloških i internističkih kako bi eliminirala nešto drugo??! Od tog trenutka počinje moja noćna mora. Divan bolničar me posjeda u kolica i počinje voziti horor podzemnim hodnicima po odjelima Vinogradske. Prvo dolazim kod urologa, kojega naravno nema, nakon pola sata pojavljuje se mlada stažistica koja pita imam li kakvih problema s mokrenjem ili bubrezima, odgovaram da nemam i opisujem gdje me točno boli. Odlučuje mi raditi ultrazvuk i baš na mjesto koje me boli mora jače pritisnuti. Rezultat - mjehur i bubrezi u redu. Pitam je kad već gleda vidi li crvuljak, na što mi odgovara da ona gleda samo bubrege', opisuje Vejnović koja je nakon toga u nevjerici morala na ginekologiju.
- Uslijedilo je čekanje dežurnog mladog doktora koji se isto tako odlučuje na pregled ultrazvukom izvana i iznutra, iako mu ja govorim da sam baš nedavno bila kod svog ginekologa i da je ginekološki sve u redu. Zbunjen činjenicom da ne može dobro vidjeti desni jajnik zove još dvoje starijih kolega da me i oni pregledaju ultrazvučno. Sad već trojica roštaju sondom po mojoj utrobi, iako se ja u suzama i boli koprcam i molim ih da mi ne pritišću to mjesto gdje me boli. Iza toga ista priča na internoj. Suma sumarum nakon šest sati maltretiranja vraćam se u početnu ambulantu, gdje me ostave na hodniku ležati još kojih pola sata. Zahvaljujući sućutnom bolničaru koji odlazi u ordinaciju moliti doktore da me prime, jer mi stvarno nije dobro, još najmanje dvoje mi pritišću mjesto koje me boli i uz moje urlike ipak zaključuju da bi mogla biti upala crvuljka i odvode me konačno na kirurgiju - objašnjava glumica.
Kirurgu je, kaže nadalje, trebao samo jedan pogled da je obavijesti kako hitno mora na operaciju.
- U tom trenutku od neopisive boli (trudovi su ništa prema ovome), ja samo jedva čekam kad će me uspavati. Operacija je završena, vode me na odjel i svi me jako sućutno i s puno brige gledaju i pomažu. U neko doba popodne dolazi me obići i kirurg koji me je operirao. Prilazi mi, prima me za ruku i vrlo potreseno kaže kako sam došla u 12 i 5, a ne 5 do 12. Da mi je crvuljak perforirao, nastala je već gangrena u cijelom abdomenu, CRP JE BIO 570 (kad sam došla u bolnicu početni je bio 45) i da su mi spašavali život. I kako to da nisam došla ranije???!!! Prošla sam još nekoliko kriza u bolnici, u jednim momentu je izgledalo da ću morati na još jednu operaciju, ali sam se hvala Bogu izvukla. Sad sam na kućnoj njezi, oporavljam se polako i veselim svakom novom danu, prestanku boli, suncu, i svemu što prije nisam doživljavala kao važno - napisala je.
Njeguje je, otkrila je, bivši suprug Goran Mećava i cijela logistika divnih prijateljica koje su joj svaki dan donosile krepke juhe i dijetnu hranu koju je mogu jesti.
'Hvala kirurgu dr. Madžaru, koji me na rastanku zagrlio i sa suzama u očima šaptao kako smo izvukli živu glavu. Hvala divnim sestrama na odjelu koje su mi s toliko nježnosti i pažnje pomagale. Hvala Ladi, Patriciji, Ani, Katiji, Mirjam, Sanji, Lorni, Meri, Anči mojoj dragoj, pokazale ste se kao prave lavice u brizi za mene! Volim vas sve! Život je lijep! Samo se nadam da nikada više neću završiti na Hitnoj jer je pitanje hoću li preživjeti horor od procedure - rekla je za kraj Sanja Vejnović.